Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Pogrebnici organiziraju ceremoniju sprovoda, pokopa i odavanja
počasti umrlima na zahtjev rodbine umrlog, a u skladu s religioznim i kulturalnim
običajima i posljednjim željama pokojnika. Pritom surađuju s naručiteljem pogreba,
koji je redovito član uže pokojnikove obitelji, s komunalnim poduzećem koje vodi
groblje te sa cvjećarima, klesarima i drugim obrtnicima čija je djelatnost povezana s
uređenjem grobova. U kontaktu su sa svećenikom iz pokojnikove župe, odnosno s
religijskim institucijama i dužnosnicima koji su povezani s vjeroispovijesti umrlog.
Skrb pogrebnika za umrlog i njegovu obitelj započinje razgovorom s
članom ožalošćene obitelji koji naručuje pogreb. Razgovorom se određuju sve važne
pojedinosti, kako bi pružanje pogrebničke usluge bilo cjelovito i uz minimalno ometanje
rodbine u njezinom žalovanju. Najprije se utvrđuje gdje će se tijelo preuzeti da bi se
prevezlo do mrtvačnice: u kući ili u bolnici. Ako se odar postavlja u kući, organizira
se prijevoz pokojnika od kuće do groblja na dan sprovoda. Pogrebnici u prigodni formular
unose dogovorene obaveze i aktivnosti: u kakav će se lijes tijelo položiti na odru,
kojim će cvjetnim ukrasima biti ukrašen odar i prostorija za posljednji ispraćaj, u
kakvu će se urnu skupiti pepeo ako se provodi kremiranje. Pritom se služe katalozima s
fotografijama cvjetnih aranžmana i vijenaca te izlošcima koji se nalaze u samom uredu.
Imajući u vidu rhtmoložive termine pokopa ili kremiranja, koje
dobivaju od uprave groblja, pogrebnici ugovaraju koja će se od ispraćajnih dvorana
rabiti (ako ih ima više) i kada će biti posljednji ispraćaj te hoće li pritom svirati
limena glazba, glazba sa zvučnika sa zbornom pratnjom ili bez nje. Osim aktivnosti
vezanih uz groblje, pogrebnici ugovaraju i preuzimaju obaveze koje se tiču odnosa
obitelji umrlog i javnosti – tiskaju osmrtnice i distribuiraju ih te objavljuju
obavijesti o smrti u novinama. U kontaktu sa svećenikom pokojnikove župe pogrebnici se
dogovaraju o njegovoj službi u crkvi na groblju i tokom pogreba te o terminu mise
zadušnice. Ako se pokapa vojna osoba, pogrebnici u suradnji s vojnim vlastima ugovaraju
prisutnost počasne postrojbe, a ako je riječ o pogrebu veoma važnih osoba, u rhtmored
pogreba i mise zadušnice uključuju i oproštajne govore.
Zbog preuzimanja tijela preminulog i svih potrebnih predradnji za ukop
pogrebnici traže od naručitelja sprovoda pismenu punomoć. Od naručitelja trebaju
saznati i u kojem se dijelu groblja nalazi grob, ako već postoji, a ako ne postoji,
posreduju u kupnji slobodnih grobnih mjesta prema ponudi uprave groblja. Za uređenje
pokojnika pogrebnici preuzimaju odjeću u koju rodbina želi da pokojnik bude odjeven.
Ukoliko je pokojnik ostavio za sobom pismenu ili usmenu uputu o provedbi sprovoda i ukopa,
te posljednje želje pogrebnici nastoje u cijelosti poštovati. Od rodbine traže i sliku
umrlog, ako se bude objavljivala u novinama ili ako će se od nje napraviti slika za
nadgrobni spomenik. Ako je to pokojnikova želja, pogrebnici preuzimaju od rodbine i
pokojnikove osobne uspomene koje je poželio da budu s njim kremirani, odnosno spaljeni u
spalionici.
Uz navedene poslove pogrebnici vode materijalno i financijsko
knjigovodstvo i službenu korespondenciju sa svojim suradnicima i klijentima. Osim
spomenutih, organiziraju i ostale prijevozne usluge, kao što je prijevoz posmrtnih
ostataka građana koji se zakapaju u inozemstvu, u svojim domicilnim državama, prijevoz
za ožalošćene, prijevoz cvijeća i vijenaca. Pogrebnici koji rade u javnom poduzeću
koje vodi groblje otvaraju grobnicu na zahtjev pretpostavljenih ili iskapaju zemlju i
pripremaju grob za ukop. Rukovode i procesom spaljivanja lijesa s posmrtnim ostacima u
krematoriju te daju zaduženja radnicima koji nose križ i polažu lijes ili urnu.
Pogrebnici rade u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni, a prema potrebi i vikendom i blagdanima. Stranke primaju u uredu ili su svojim vozilom na terenu i pozive primaju na mobilne telefone. U većim mjestima rade u timu sa vozačem pogrebnih kola i s administrativnim osobljem, koje također obavlja dio organizacijskih poslova. Pogrebnici su izloženi stresovima koji se odnose na striktno poštivanje dogovorenih termina, opremanje pokojnika koji su nastradali nesretnim slučajem uz značajna tjelesna oštećenja te na susrete sa ožalošćenim članovima obitelji.
Pogrebnici moraju imati razvijen osjećaj odgovornosti i organizacijske sposobnosti, jer je svaki propust u ceremoniji povezan s emocionalnom patnjom pokojniku najbližih. Sućutan odnos prema obitelji, takt i strpljivost nužni su u kontaktima s naručiteljem sprovoda. Kako su ti kontakti često zasićeni intenzivnim emocijama, pogrebnicima je nužna emocionalna smirenost. Poznavanje običaja pokapanja različitih vjera omogućuje pogrebniku da organizira pogrebe pokojnika različitih vjeroispovijedi. Poznavanje i praćenje zakonskih odredbi koji se odnose na sanitarno-tehničke uvjete pokopa, građevinskih propisa za izradbu grobnica, kao i praćenje trendova razvoja pogrebničkih usluga, važne se pretpostavke obogaćivanja njihove ponude.
Škola za pogrebnike ne postoji. Često se mlađi ljudi laćaju toga posla u skladu s obiteljskom tradicijom. Završena četverogodišnja upravna ili ekonomska škola svakako je dobrodošla jer olakšava vođenje knjigovodstva i kore-spondencije. Ukoliko pogrebnik vozi pogrebna kola, mora imati položen ispit za “B” kategoriju vozila.
Pogrebnicima su bliska zanimanja organizatora drugih ceremonija, vezanih uz važne životne događaje.