Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Brzo širenje računalnih tehnologija stvorilo je potrebu za
posebnim stručnjacima koji su kadri osmisliti i razvijati sustave sklopovlja (hardvera) i
programa (softvera) te ih ugraditi u nove ili postojeće sustave. Profesionalce koji
obavljaju ove poslove nazivamo projektantima informatičkih sustava ili sistemskim
analitičarima. Njihov posao može uključivati planiranje i razvoj novih računalnih
sustava ili domišljanje načina primjene postojećih sustava za poslove koji se još
uvijek obavljaju ručno ili na neki drugi nedovoljno učinkovit način. Projektanti
informatičkih sustava katkada oblikuju potpuno nov sustav, uključujući i sklopovlje
(hardver) i računalne programe (softver), a katkada dodaju samo pojedini program kako bi
bolje iskoristili snagu postojećeg računala.
Prvi korak u radu projektanata informatičkih sustava jest
razjašnjavanje zahtjeva koje postavljaju rukovoditelji ili sami korisnici. Kad su ciljevi
sustava jasno postavljeni, oni ih razlažu u posebne cjeline, odnosno zadatke, koje treba
ostvariti. Pri projektiranju informatičkih sustava koriste se različitim tehnikama. Na
samom početku treba provesti analizu strukture neke organizacije. Ova analiza omogućuje
uočavanje cjelina, njihovih međusobnih odnosa i svih specifičnosti koje čine neku
organizaciju. Budući da se informacijski sustavi bave obradbom podataka, sljedeći korak
jest njihovo modeliranje – utvrđivanje količine i vrsta podataka koje treba obraditi.
Utvrđivanje načina pohrane, protoka i obradbe podataka naziva se informacijskim
inženjerstvom. Za numeričke podatke često će trebati napraviti matematički model,
odnosno formule i algoritme koje valja primijeniti. Projektanti informatičkih sustava
računaju i troškove vezane uz razvoj i primjenu informatičkih sustava. Stoga će se
često poslužiti gotovim rješenjima dostupnim na tržištu, a rjeđe se odlučivati na
razvoj specijaliziranih sustava.
Pošto je projekt dovršen, pripremaju različite izvještaje i
grafičke prikaze kojima opisuju zamišljeni sustav na način koji je razumljiv
rukovoditeljima i ostalim korisnicima. Oni, također, pripremaju i financijske izvještaje
u kojima procjenjuju troškove i dobit, kako bi pomogli rukovoditeljima u donošenju
konačne odluke o prihvatljivosti i isplativosti predloženog sustava. Konačna će odluka
često biti kompromis između tehničkih svojstava, cijene i vremena realizacije.
Kada je predloženi sustav prihvaćen, projektanti informatičkih
sustava odlučuju o tomu koji je hardver i softver potreban za realizaciju. Nakon
instalacije ispituju rad sustava i pripremaju specifikacije za računalne programere, koji
na temelju njih otklanjaju “bubice” ili pogreške u radu sustava. Poseban zadatak jest
organizacija prijenosa podataka ili njihova unosa ako dotad nisu bili pohranjeni upotrebom
računalnih medija.
Programeri informatičkih sustava trebaju posebnu pažnju posvetiti
korisnicima. Pri projektiranju tehničkih rješenja oni trebaju proučavati osobine i
potrebe ljudi kojima je sustav namijenjen. Nakon ugradnje sustava važan dio posla
projektanata informatičkih sustava jest organizacija poučavanja i neposredan rad s
korisnicima.
Projektanti informatičkih sustava dio radnog vremena provode u ugodnoj sredini svojih ureda. Obično imaju propisano 40-satno tjedno radno vrijeme, ali često rade i izvan radnog vremena ili vikendom, kako bi održali postavljene rokove. Budući da su u stalnom dodiru s korisnicima ili dobavljačima opreme, njihov rad zahtijeva česta putovanja i promjenu radne okoline.
Kao i ostali inženjeri, projektanti informatičkih sustava trebaju imati sposobnost logičkog rezoniranja i smisao za tehnička rješenja. Možda više nego poslovi drugih stručnjaka sličnog profila, njihovi poslovi zahtijevaju sposobnost sintetskog mišljenja i fleksibilnost u domišljanju rješenja. Budući da često komuniciraju s drugim stručnjacima, rukovoditeljima i korisnicima, projektanti informatičkih sustava trebaju biti vješti u komunikaciji. Moraju znati prepoznati zahtjeve, probleme i prijedloge koje im upućuju drugi, kao i u prenositi svoja znanja, stavove i ideje ko-munikacijom s drugim ljudima. Sposobnost učenja novih sadržaja i zainteresiranost za otkrivanje područja djelatnosti drugih ljudi osobito su važne odlike projektanata informatičkih sustava.
Za bavljenje poslovima projektanta informatičkih sustava obično je
potrebno više od diplome stečene na nekom tehničkom ili prirodoslovno-matematičkom
fakultetu. Projektantima informatičkih sustava najčešće postaju iskusni računalni
programeri, sistemski inženjeri, inženjeri računarstva, ali i matematike, informatike,
elektrotehnike i srodnih disciplina. Nakon višegodišnjeg uspješnog rada, često u nekoj
specifičnoj grani ljudske djelatnosti, ovi ljudi postaju stručnjaci te osmišljavaju i
projektiraju cjelovita informatička rješenja – sustave. Upravo zbog toga često
ekonomisti, fizičari, kemičari, pa i stručnjaci drugih profila, mogu sudjelovati u
projektiranju informatičkih sustava.
Najbolja formalna priprema za bavljenje ovim područjem jesu studij
računarstva na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te studiji matematike,
informatike ili elektrotehnike.
Stručnjaci ovog profila danas su vrlo traženi, a očekuje se da će potrebe za njima ubuduće još više rasti. Vrhunski projektanti informatičkih sustava mogu očekivati privlačne poslove i visoku zaradu.
Projektantima informatičkih sustava bliska su zanimanja računalni programer i sistemski inženjer te inženjeri različitih profila.