Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Najavljivači i spikeri rade na radijskim i televizijskim postajama. Oni najavljuju sve što ulazi u neki elektronički medij, radijski ili televizijski program. Najavljuju dnevni program, emisije, glazbene brojeve, pojedince koji nastupaju u programu, čitaju vijesti i druge tekstove u govornom programu, a mnogi od njih čitaju i reklamne poruke. To im je osnovni zadatak, no u manjim radijskim i televizijskim postajama nerijetko se posao spikera i najavljivača isprepleće s poslom novinara pisca, urednika, voditelja, a nerijetko i s poslom tehničara koji upravlja elektroničkim spravama i instrumentima, pa jedna te ista osoba često i najavljuje emisije i čita i uređuje vijesti, piše i čita svoje komentare ili pak vodi emisije u koje se izravno uključuju slušatelji, odnosno gledatelji, neka poznata osoba telefonom ili u studiju. Katkada spikeri i najavljivači sudjeluju u zabavnim ili glazbenim priredbama. U većim stanicama posao je specificiraniji, pa se, na primjer, razlikuju spikeri koji čitaju vijesti od onih koji najavljuju emisije i slično.
Najavljivači i spikeri obično rade u svijetlim, svježim i zvučno izoliranim studijima, ako je riječ o velikim medijima. Ima, međutim, studija u kojima je povišena temperatura ako se rashladni uređaji moraju isključiti jer stvaraju preveliku buku. Radno vrijeme najčešće je u smjenama, a ovisi o vremenu emitiranja radijske ili televizijske stanice. Kako se program radijskih i televizijskih postaja mora poštovati doslovno u sekundu, to posebno obvezuje i spikere i najavljivače, pa oni moraju jako voditi računa o vremenu i točnosti, a to može povlačiti za sobom stalnu napetost i poremećaje u međuljudskim odnosima. Posljedica toga može biti mentalni zamor. Još veći mentalni zamor iziskuje složeniji posao, na primjer modeliranje razgovora više osoba istodobno, osobito ako su neke od njih u studiju, a neke u publici, i ako razgovor istoga trenutka odlazi u eter. S druge strane, taj posao nikad nije isti, vrlo je raznolik, omogućuje da netko postane općepoznat, što donosi zadovoljstvo ambicioznijima, onima znatiželjnijima i onima koji žele uvijek nešto novo i nešto više.
Najvažnije je za spikere i najavljivače da posjeduju sposobnost komunikacije i uvjerljivost u nastupu, zatim da imaju ugodan glas, da govore bez ikakvih poteškoća, da izvrsno, bez lokalnih naglasaka, izgovaraju riječi materinskog jezika te da su sposobni čitati tekst neutralno, tako da ne nametnu osobni stav o njegovu sadržaju. Spikeri, osobito televizijski, moraju imati veliku moć koncentracije, jer katkada u isto vrijeme moraju čitati vijest ili razgovarati s gostom i slušati što im kroz slušalice govori redatelj, pratiti na posebnom monitoru ono što u tom trenutku vide gledatelji kao gotov proizvod. U isto vrijeme moraju zamisliti svoju publiku, koju niti vide niti čuju, i to ne kao amorfnu masu, nego kao skup pojedinaca kojima se obraćaju svakom posebno. Televizijski spikeri i najavljivači moraju imati i ugodan nastup, u najmanju ruku ne smiju djelovati odbojno u prvom kontaktu. Traži se kultura ophođenja. Kod njih se osobito cijeni i opća naobrazba, poznavanje stranih jezika i posebnih područja – politike, kulture, sporta, ekonomije. Nadalje, važno je da imaju osjećaj za vrijeme te da znaju odabrati odgovarajuću količinu informacija koju mogu priopćiti u određenom vremenu. Cijeni se i snalažljivost – brzina reagiranja na nepredvidljive događaje – te inteligencija.
Da bi se netko u Hrvatskoj mogao prijaviti na natječaj za spikera i najavljivača u velikoj televizijskoj ili radijskoj kući, mora imati završen fakultet ili visoku školu. Kod nas danas još ne postoji posebno obrazovanje za spikere i najavljivače na nekoj od visokoškolskih ustanova. Audicija je obavezna za sve, a na njoj se, uz glasovne i govorne komponente, ocjenjuje i nastup i komunikacijska uvjerljivost. Nakon toga kandidati se osposobljuju u internim škola i vježbom, radeći s lektorima, fonetičarima, a stječu i znanja o prirodi medija za koji se pripremaju te specifičnostima nastupa na njemu. Dok je, naime, na radiju isključivo sredstvo komunikacije glas, na televiziji su to i mimika, držanje tijela, pokret. Spikeri napreduju od najavljivača emisija do čitača vijesti i komentara, a mogu se i specijalizirati za određene teme ili tematska područja, kao što su politika, zdravstvo, gospodarstvo i slično. Ako poslu spikera dodaju i posao novinara, napreduju do komentatora, urednika, voditelja razgovora u studiju ili na raznim tribinama. Vještina lijepa govorenja na radiju i televiziji uvijek je njihova prednost. U razvijenijim zemljama napredovanje ide od malih mjesta i malih, lokalnih stanica prema velikima. Zadnjih godina u nas je taj smjer bio obrnut: kako su se tek osnivale privatne radijske i, u manjoj mjeri, televizijske postaje, mnogi ugledni spikeri i voditelji radijskih i televizijskih emisija napustili su velike kuće i otišli u male.
Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj su se otvorile mnoge radiostanice, pa i nekoliko televizijskih stanica, ali je pitanje koliko je na njima zaposleno spikera, dakle ljudi koji su posebno ili dodatno obrazovani za taj posao, a koliko kao spikeri rade novinari ili neke druge osobe. U budućnosti se, vjerojatno, može očekivati povećanje broja takvih radnih mjesta, dijelom zbog mogućeg povećanja broja kablovskih sistema te radijskih i televizijskih postaja, a dijelom i zbog zamjene nestručnjaka stručnjacima. Plaće su jako različite, u pravilu ovise o tomu koliko svojim cjelokupnim nastupom pojedini spiker ili najavljivač privlači publike i koliko je složen i naporan posao koji radi.
Uspjeh najavljivača i spikera ovisi o tomu koliko dobro govore svojoj publici. Zanimanja u kojima je vokalna koordinacija i cjelokupna interpretacija važna za komunikaciju jesu političari, glumci, učitelji, stručnjaci za odnose s javnošću.