Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Piloti su dobro uvježbani profesionalci koji upravljaju zrakoplovima i helikopterima
kako bi prevezli putnike, robu, poštu, unesrećene, gasili požare, prašili usjeve
ili pomagali u pronalaženju kriminalaca. Većina pilota ipak upravlja zrakoplovima
za prijevoz putnika, robe i pošte. Osim u malim zrakoplovima, posadu obično
čine dva pilota. Kapetan upravlja zrakoplovom i odgovoran je za ostalo osoblje
prilikom leta. Drugi pilot – kopilot pomaže kapetanu u komunikaciji s kontrolom
leta, u praćenju instrumenata i u upravljanju zrakoplovom.
Pilot i kopilot prije polaska pažljivo planiraju svaki pojedini let.
Pomno provjeravaju zrakoplov, kako bi bili sigurni da su motori, instrumenti s komandne
ploče i ostali sistemi ispravni. Provjeravaju jesu li prtljaga i roba ispravno ukrcani s
obzirom na ravnotežu zrakoplova. Kontaktiraju s dispečerima (otpremnici letova) kako bi
saznali kakva ih vremenska prognoza očekuje prilikom leta i na odredištu. Na osnovi tih
informacija odabiru rutu (pravac putovanja), visinu letenja i brzinu leta, kako bi let bio
najsigurniji, najudobniji i najbrži. Kad su uvjeti leta ispod minimuma, tada kapetani u
suradnji s kontrolorima leta i dispečerima usaglašavaju let s ostalim zračnim prometom.
Polijetanje i slijetanje najteži su dijelovi leta i zahtijevaju uigran
rad kapetana i kopilota. Kad zrakoplov ubrzava pri polijetanju, kapetan se usredotočuje
na pistu, a kopilot pozorno prati komandnu ploču. Proračunavanje brzine koja je potrebna
da bi zrakoplov mogao letjeti zahtijeva razmatranje visine zračne luke, vanjske
temperature, težine zrakoplova te brzine i smjera vjetra. U trenutku kad zrakoplov
dostigne brzinu polijetanja, kopilot o tomu izvještava kapetana koji upravljalom podiže
nos zrakoplova.
Let je sam po sebi relativno jednostavan, osim ako je vrijeme loše.
Piloti uz pomoć autopilota i ostalih kompjutoriziranih instrumenata za upravljanje letom
usmjeravaju zrakoplov u skladu s planiranom rutom. Kontaktiraju s kontrolama leta koje
prelijeću. Kontinuirano i pozorno motre komandnu ploču kako bi provjerili količinu
preostalog goriva, stanje motora, sistema za rashlađivanje i održavanje tlaka zraka te
ostalih važnih sistema. Mogu tražiti promjenu rute ili visine letenja, ako je let teži
nego što se očekivalo. Tada se savjetuju s kontrolom leta, pa ako su piloti na drugim
visinama prijavili bolje uvjete, traže promjenu visine leta. Ista se procedura
primjenjuje kako bi se izbjegao vjetar koji puše u nos zrakoplova i pronašao vjetar koji
puše u rep, jer se tako povećava brzina i smanjuje potrošnja goriva. Visinomjer im
kazuje na kojoj visini lete, pa tako određuju je li ta visina sigurna s obzirom na
planine i druge zapreke. Specijalizirani navigacijski instrumenti i specijalne karte
omogućuju im da točno odrede gdje se nalaze. Ostali instrumenti pomažu im u održavanju
smjera sve do same piste te u slijetanju kad ne mogu vidjeti pistu.
Kad slete, piloti moraju ispuniti obrasce o letu koji se dostavljaju
dispečerima. Dužnosti koje se ne odnose izravno na letenje ovise o tomu za koga piloti
rade. Oni zaposleni u malim klubovima ili kompanijama koje nisu redoviti avioprijevoznici
brinu se i o točenju goriva, pomažu putnicima pri ukrcaju, čak se laćaju i manjih
popravaka zrakoplova. Piloti u avionskim kompanijama koji su redoviti prijevoznici imaju
malen opseg poslova koji nije vezan uz letenje, a odnosi se uglavnom na ispunjavanje
formulara o putnicima i letu.
Iskusni piloti poučavaju studente teoriji letenja i letenju na
simulatorima zrakoplova te demonstriraju upravljanje zrakoplovom ili helikopterom i u
skladu s kompanijskim propisima kontroliraju rad svojih kolega. To su instruktori letenja.
Radno vrijeme pilota počinje jedan sat prije prvog polijetanja i
završava pola sata nakon zadnjeg slijetanja. Radno vrijeme i pripadajući sati odmora
određeni su zakonom o zračnoj plovidbi, pa je tako vrijeme letenja ograničeno na 28
sati tjedno, s tim da u 30 uzastopnih dana ne smije iznositi više od 85 sati. Plan
letenja te rhtmored dana kada trebaju biti u pripravnosti dobivaju u pravilu 15 dana
ranije. Broj slobodnih dana u mjesecu ovisi i o redu letenja i o dužini letova. Neki
letovi uključuju noćenje izvan baze. Broj tih noćenja ovisi i o tomu je li riječ o
dugolinijskom ili o kratkolinijskom prometu, kao i o dužini leta, a mjesečno ne iznosi
više od deset noćenja. Prilikom noćenja izvan baze kompanije vode računa o smještaju
i dnevnicama za troškove prehrane. Piloti rade i radnim danom i praznikom, danju i noću.
Posebno oni koji lete na dugim linijama mogu patiti zbog raznih
fizioloških promjena uslijed čestih promjena vremenskih zona. Na takvim letovima nužni
su dulji odmori. Umjetno upuhivan zrak i njegova velika suhoća (6-8% vlage) mogu dovesti
do dehidracije. Oni koji rade na zaprašivanju usjeva mogu biti izloženi štetnom
utjecaju kemikalija.
Ovakvi radni uvjeti zahtijevaju strogo poštivanje pravila u radu i
dobru fizičku spremnost. Iako letenje zapravo ne podrazumijeva velik fizički napor,
odgovornost za sigurnost leta i zahtjev da se brzo donose odluke pod pritiskom, a stalno
motrenje instrumenata može biti zamorno.
Ovo je zanimanje primjereno vrlo odgovornim osobama koje se bez
poteškoća drže propisanih pravila rada i ponašanja. Traže se intelektualno zrele
osobe, jer je potrebno ovladavanje raznim procedurama, propisima i tehničkim podacima u
uobičajenim situacijama i u situacijama u slučaju opasnosti. Emocionalna zrelost i brzo
donošenje odluka u stresnim situacijama također su važni. Važno je snalaženje u
prostoru i sposobnost predočavanja prostornih odnosa, brzo reagiranje i spretnost u
izvođenju pokreta ruku i nogu te mogućnost opažanja više signala istodobno.
Opće zdravstveno stanje mora biti izvrsno i provjerava se i prilikom
stjecanja dozvole i periodično. Preglede obavljaju timovi psihologa i liječnika raznih
specijalnosti koji utvrđuju psihičko i zdravstveno stanje pojedinca.
Svi piloti koji prevoze putnike, robu ili poštu moraju imati
komercijalnu pilotsku dozvolu za rad, s ovlaštenjem za instrumentalno letenje. Dozvolu
izdaje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Postoji i sportska pilotska dozvola za
upravljanje malim zrakoplovima, no ne postoji zanimanje sportskog pilota.
Dozvola se može steći tako da se uspješno završi Fakultet prometnih
znanosti, smjer aeronautike, u sklopu kojeg se stječe i teoretsko znanje o osnovama
letenja i praktičnih 200 sati leta. Ukoliko se za to zanimanje odluče oni koji nisu
završili Fakultet prometnih znanosti, mogu se školovati i u privatnim pilotskim školama
u kojima stječu potrebne sate leta i teoretska znanja. Kad polože teoretski i praktični
ispit pri ministarstvu te udovolje kriterijima psihofizičkih sposobnosti, dobivaju
pilotsku dozvolu. Teorijski, pismeni se test uglavnom odnosi na principe sigurnosti leta i
tehnike navigacije, a praktični na demonstraciju letačkih znanja.
Budući da piloti velikih zrakoplova lete uz pomoć instrumenata,
moraju imati i dozvolu za instrumentalno letenje. Za nju se mogu kvalificirati nakon 105
sati letačkog iskustva, uključujući 40 sati instrumentalnog letenja. Kad zadovolje na
teorijskom i praktičnom dijelu ispita za instrumentalno letenje, dobivaju dozvolu.
Školovanje za instrumentalno letenje može se, osim u sklopu fakultetske naobrazbe,
završiti i unutar školskih centara zrakoplovnih kompanija. Za upravljanje višemotornim
zrakoplovima potrebna je posebna dozvola, a školovanje provode kompanije koje trebaju
takav kadar.
Kapetani moraju imati posebnu dozvolu. Za dobivanje te dozvole
kompanije organiziraju teoretsko školovanje samo za odabrane pilote koji su to
savjesnošću u poslu zaslužili. Ispit ima teoretski i praktični dio i polaže se pri
ministarstvu. Zakonski je propisano minimalno 1500 sati leta uključujući instrumentalno
i noćno letenje, da bi se pristupilo ispitu.
Sve dozvole vrijede dok piloti zadovoljavaju na periodičnim
psihofizičkim provjerama i provjerama letačke vještine. Opseg i čestoću tih provjera
propisuje Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, kao i kompanije koje zapošljavaju
pilote.
Prilikom zapošljavanja pilota kompanije daju prednost kandidatima sa
završenim fakultetom, iako klubovi mogu zaposliti kandidata sa srednjom školom.
Kompanije preferiraju kandidate koji posjeduju dozvolu s ovlaštenjem za instrumentalno
letenje, po mogućnosti i ovlaštenjem za višemotorne zrakoplove. Svi novi piloti prolaze
nekoliko tjedana kroz intenzivnu nastavu u simulatorima i učionicama prije nego što ih
rhtmoređuju za let. Piloti u kompaniji, nakon što su uspješno završili i teoretsko i
praktično školovanje za višemotorne zrakoplove, počinju kao kopiloti pripravnici.
Aeroklubovi i druge organizacije koje nisu zrakoplovne tvrtke ne traže toliko letačkog
iskustva, ali je komercijalna dozvola minimum koji se zahtijeva. Poželjno je iskustvo na
tipu zrakoplova na kojem će kandidat letjeti. Piloti se dodatno školuju za svaki tip
zrakoplova kojim upravljaju. Svake godine obnavljaju znanje teorijskim ponavljanjem. Te
obnove organiziraju školski centri zrakoplovnih kompanija.
U kompanijama se napredovanje obično temelji na vremenu provedenom u
kompaniji, pa prednost imaju oni koji su duže u kompaniji. Napreduje se od pripravnika za
mlađeg kopilota do mlađeg kopilota, zatim do kopilota te starijeg kopilota. Nakon toga
slijede kapetanska mjesta: mlađi kapetan, kapetan, instruktor.
Piloti se zapošljavaju u zrakoplovnim kompanijama, u avioklubovima,
u vojsci, kao piloti helikoptera u policiji. Danas je broj zainteresiranih kandidata
daleko veći od broja potrebnih. Piloti su vrlo vezani za svoje zanimanje, djelomično i
zbog dugog školovanja u koje treba uložiti i vremena i novca, tako da vrlo rijetko
mijenjaju zanimanje, osim u slučaju zdravstvenih tegoba. Novi će se kadar osim zbog
umirovljenja starih pilota, zapošljavati i zbog razvoja zrakoplovstva u zemlji.
Primanja su među najvišima u našoj zemlji, iako su razlike velike,
ovisno o tomu tko je poslodavac. Plaća se određuje na osnovi veličine, tipa i brzine
zrakoplova kojim piloti upravljaju te broja sati letenja. Dodaci se isplaćuju za dane
provedene izvan baze i međunarodne letove. Primanja pilota razlikuju se ovisno i o tom je
li riječ o kopilotu, kapetanu ili instruktoru. Primanja iskusnih kapetana na velikim
avionima s mnoštvom međunarodnih letova noću i praznikom mogu biti i do osam puta veća
od prosječne plaće u zemlji.
Iako nema zanimanja koja se odvijaju u sličnim uvjetima, kontrolori leta i dispečeri letova često pomažu pilotima u donošenju odluka i imaju važnu ulogu za sigurnost leta.