Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Inženjeri elektrotehnike projektiraju, razvijaju, testiraju i
nadgledaju proizvodnju elektrotehničke i elektroničke opreme. Oni i predstavljaju opremu
kupcima i uče korisnike rukovanju. Njihova struka – elektrotehnika – ima korijene u
matematici i fizici, ali uključuje i znanja potrebna za kreativnu inženjersku primjenu
znanstvenih spoznaja. Dvije su temeljne vrste elektrotehničkih primjena. Jedna se zasniva
na upotrebi elektriciteta za proizvodnju i korištenje energije. To je područje
elektroenergetike i elektrostrojarstva, popularno nazvano područjem “jake struje”.
Drugo područje primjene odnosi se na prijenos i obradbu informacija. To je područje
elektronike, automatike, radijskih i telekomunikacija, popularno nazvano područjem
“slabe struje”. Sukladno tome, dijele se i inženjeri elektrotehnike na nekoliko
specijaliziranih skupina.
Elektroenergetičari – bave se problemima proizvodnje, prijenosa,
razdiobe i korištenja električne energije. Bave se korištenjem konvencionalnih
energetskih izvora i postrojenja, gdje se načela i tehnike relativno sporo mijenjaju, ali
istražuju i nove izvorima energije, kao što su nuklearna energija, sunčana energija,
energija vjetra i sl. Predmet njihova rada mogu biti električne instalacije po zgradama,
dalekovodi, transformatorske stanice, elektroenergetska oprema, klasične i nuklearne
elektrane.
Elektrostrojari – jesu stručnjaci za područje pretvorbe električne
energije u mehaničku i obratno. Oni se bave električnim strojevima (motorima i
generatorima), elektroničkim sustavima za njihovo automatsko upravljanje i nadzor te
uređajima energetske elektronike.
Elektroničari – mogu se baviti projektiranjem mikro-elektroničkih
komponenti (npr. čipova), izradbom elektroničkih sklopova, odnosno konstrukcijom mjerne
opreme, elektroničkih računala i drugih elektroničkih uređaja. Njihova praktična
ostvarenja nalaze primjenu u gotovo svim granama industrije, ali i u zdravstvu, školstvu,
trgovini, svakodnevnom životu. Zato se mnogi inženjeri ovog profila često bave
održavanjem i prodajom te poučavanjem korisnika u rukovanju elektroničkim uređajima.
Automatičari – bave se problemima upravljanja tehničkim sustavima,
kao što su vozila, zrakoplovi, roboti, a najčešće automatizacijom proizvodnih procesa.
Usko surađuju s drugim stručnjacima, kako bi automatizirali razne tehničke sustave te
zamijenili čovjeka u rutinskim poslovima ili proširili njegove mogućnosti.
Inženjeri za radio i telekomunikacije – bave se projektiranjem
uređaja za prijenos i obradbu informacija: zvuka, slike ili računalnih podataka.
Inženjeri radio-komunikacija projektiraju radijske i televizijske uređaje, akustičke
sustave, radarsku i radiolokacijsku opremu. Inženjeri telekomunikacija proučavaju
teoriju informacija te projektiraju telekomunikacijske mreže i informacijske sustave,
npr. telefonske centrale.
Inženjeri elektrotehnike rade u uredima, projektnim biroima, laboratorijima, ali i u industrijskim pogonima, elektranama, bolnicama, brodovima, u vojsci, na terenu. Stoga i radni uvjeti variraju. Većina inženjera radi u relativno udobnim uvjetima ureda ili razvojnih laboratorija. Često svoj posao obavljaju u grupi – projektnom timu. U svome poslu inženjeri elektrotehnike svih profila intenzivno se služe računalom.
Inženjeri elektrotehnike bave se složenim napravama, ali i pojavama koje se ne mogu vidjeti ni opipati. Zato, uz razvijen smisao za rješavanje tehničkih problema, oni moraju biti sposobni i za apstraktno mišljenje. Uspješni inženjeri moraju biti kreativni i trajno zainteresirani za istraživanje mogućnosti primjene novih spoznaja u unapređivanju tehničkih rješenja. Smisao za detalje važan je u razradbi projekata, a sklonost prema grupnom radu pri suradnji na velikim projektima. Sposobnost pismenog i usmenog sporazumijevanja također je važna osobina. Zbog brzih tehnoloških promjena inženjer elektrotehnike mora biti spreman i na trajni proces učenja i stručnog usavršavanja.
Za dobivanje zvanja diplomirani inženjer elektrotehnike nužno je,
nakon srednje škole, završiti petogodišnji studij elektrotehnike. U Hrvatskoj se
elektrotehnika može studirati na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu,
Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Elektrotehničkom
fakultetu u Osijeku ili na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Na trećoj će godini studija studenti odabrati željeni smjer. Nakon završenog dodiplomskog studija mnogi će se upisati na poslijediplomski studij na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu iz odgovarajućeg područja. Za znanstveni rad i akademsku karijeru potreban je doktorat iz tehničkih znanosti.
Osim petogodišnjeg studija elektrotehnike, postoji i dvoipolgodišnji
studij za zvanje inženjer elektrotehnike na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu, Fakultetu
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, na Tehničkom fakultetu u Rijeci i na
Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku. Za razliku od diplomiranih inženjera, inženjeri
elektrotehnike obično se ne bave razvojem i projektiranjem elektrotehničke i
elektroničke opreme nego njezinom primjenom i održavanjem. U tom su smislu njihovi
poslovi manje složeni, pa i zahtijevaju niži stupanj teorijske naobrazbe.
Potrebe za inženjerima elektrotehnike više ne rastu, ali su još uvijek velike i vjerojatno se ubuduće neće znatnije mijenjati. Zato će većina inženjera elektrotehnike naći zaposlenje relativno brzo nakon završenog školovanja. Međutim, samo dio njih moći će birati radno mjesto prema vlastitim sklonostima. Velik dio inženjera elektrotehnike zaposlit će se u računarstvu kao programeri, sistemski inženjeri ili projektanti informatičkih sustava. Umjesto razvojem i projektiranjem opreme, mnogi će se baviti njezinom prodajom, dok će neki raditi u školovanju korisnika ili učenika tehničkih škola.
Poslovi inženjera elektrotehnike donekle su slični poslovima svih drugih inženjera. Prema radnim mjestima na kojima se zapošljavaju bliski su i računalnim programerima, sistemskim inženjerima i projektantima informatičkih sustava.