Visokoškolski nastavnici i suradnici

Opis poslova

    Nastavnu, znanstvenu, umjetničku i stručnu djelatnost na fakultetima, umjetničkim akademijama i visokim školama izvode nastavnici koji mogu biti u znanstveno-nastavnom zvanju (docenti, izvanredni profesori i redoviti profesori) ili u nastavnom zvanju (predavači, viši predavači i profesori visoke škole). Njima u radu pomažu suradnici (stručni suradnici i asistenti).
    Zajednički im je posao – poučavanje studenata. U hrvatskim visokim učilištima studira oko 80.000 studenata, a njih poučava oko 5.000 nastavnika i suradnika. U načelu, nastavnici organiziraju nastavu i drže predavanja, a asistenti im pomažu u nastavi te izvode laboratorijske i terenske vježbe sa studentima. Nastavnici mogu predavati jedan predmet ili više srodnih predmeta. Kojiput predaju ex cathedra, u velikim predavaonicama s preko stotinu studenata, a kojiput rade s manjim grupama kao vješti voditelji koji potiču aktivnost samih studenata. U nastavi se koriste raznim pomagalima: kredom i pločom, projektorima i grafoskopima, videosnimkama i kompjutorima. Znatan dio vremena provode u pripremama za predavanja i vježbe. Nastavnici i asistenti rade sa studentima i individualno: primaju ih na konzultacije te savjetuju o prikladnoj literaturi i nejasnim dijelovima gradiva. Po završenoj nastavi nekog predmeta, na kraju semestra ili školske godine, nastavnici ispituju i ocjenjuju studente.
    Nastavnici i suradnici moraju pratiti dostignuća na svom području znanosti. Oni zato čitaju nove knjige, prate znanstveno-stručne časopise, razgovaraju s kolegama i sudjeluju na znanstvenim i stručnim skupovima. Oni također provode vlastita istraživanja, kako bi proširili spoznaje u svom području: oblikuju hipoteze, opažaju i eksperimentiraju, prikupljaju i analiziraju podatke te donose zaključke. O svojim nalazima izvješćuju u stručnim i znanstvenim časopisima i objavljuju knjige. To osobito vrijedi za nastavnike u znanstveno-nastavnom zvanju, čije napredovanje u viša zvanja izravno ovisi o tomu koliko su bili uspješni u znanstvenom radu. U skladu s načelom o neodvojivosti znanstvenog rada i vrhunske nastave, sveučilišta su važna središta znanstvenih istraživanja: u Hrvatskoj ona ostvaruju najveći dio nacionalnog znanstvenoistraživačkog programa.
    Nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju dužni su pisati i različite izvještaje po nalogu fakultetskih vijeća. Najčešće su to izvještaji s prikazom i ocjenom nečijeg magistarskog ili doktorskog rada ili s prikazom i ocjenom nečije znanstvene i nastavne djelatnosti u postupku (re)izbora. Osim toga, dužni su dio svog vremena odvojiti i za rad u fakultetskim vijećima i povjerenstvima, a po potrebi prihvatiti na određeno vrijeme i neku administrativnu funkciju (šefa katedre ili odsjeka, dekana).
    Djelatnost pojedinih sveučilišnih nastavnika često nadilazi okvire njihovih ustanova: kao vrhunski stručnjaci za neko područje znanosti, oni često služe i kao savjetnici Vladinim i nevladinim, privrednim i neprofitnim organizacijama.

Radni uvjeti

    Radno je vrijeme visokoškolskih zaposlenika fleksibilno. Određeno im je vrijeme predavanja, vježbi, konzultacija i obveznih sastanaka, obično između 8 i 16 sati na tjedan. Izvan toga, oni uglavnom sami određuju gdje će i kada će raditi te koliko će vremena posvetiti pripremi nastave i ispita, svojem usavršavanju i znanstvenom istraživanju te ostalim dje-latnostima. Pritom nastavnici, osobito oni mlađi koji tek grade karijeru, mogu biti u konfliktu između obveze i želje da se znanstveno usavršavaju i potrebe da savjetodavnom, stručnom djelatnošću poboljšaju skromna primanja.
    Radne okolnosti ovise o instituciji. Neki fakulteti imaju bolju opremu i prikladniji prostor za rad, više sredstava za znanstvena istraživanja, u drugima nema dovoljno nastavnog ni laboratorijskog prostora, a katkada ni kabineta za indi-vidualni nastavnikov rad.

Poželjne osobine

    Visokoškolski nastavnici trebaju imati iznadprosječne intelektualne sposobnosti, znatiželjan i analitički duh te snažnu želju za stjecanjem i promicanjem znanja. Važno je također da se mogu suvislo i razgovijetno izražavati – kako usmeno, tako i pismeno. Poželjno je da mogu uspostaviti dobar odnos sa studentima te da im svojim znanstvenim ugledom i moralnim stavom mogu ponuditi poželjan obrazac ponašanja. Zanimanje visokoškolskog nastavnika prikladno je za znatiželjne znalce koji imaju sposobnosti za samostalan rad uz neznatan nadzor nadređenog osoblja.

Osposobljavanje i napredovanje

    Izbor u sva nastavnička i suradnička zvanja provodi se na temelju javnog natječaja, u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima Republike Hrvatske i eventualnim dodatnim uvjetima koje mogu propisati pojedina visoka učilišta.
    Za karijeru visokoškolskog suradnika potrebno je prije svega istaknuti se natprosječnim uspjehom tijekom studija. Za izbor u zvanje mlađeg asistenta potrebno je uspješno završiti dodiplomski studij odgovarajuće struke i upisati poslijediplomski magistarski studij za znanstveno usavršavanje. Za asistenta može biti izabrana osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti, a nakon stjecanja doktorata znanosti može se dobiti zvanje višeg asistenta.
    Za izbor u znanstveno-nastavna zvanja docenta, izvanrednog i redovitog profesora nužan je doktorat znanosti iz odgovarajućeg područja i objavljeni znanstveni radovi u priznatim znanstvenim časopisima i publikacijama. Što je više zvanje u koje se pristupnik bira, to važniji i brojniji trebaju biti njegovi znanstveni i stručni radovi. Redovitim profesorom može postati, u načelu, samo priznati znanstvenik čiji su radovi značajnije utjecali na razvitak određenog znanstvenog područja i struke.

Bliska zanimanja

    Sveučilišni nastavnici imaju dvojaku funkciju – poučavaju studente i bave se istraživanjem. Blisko im je zato, s jedne strane, zanimanje srednjoškolskih profesora i drugih nastavnika, a s druge strane, njihov je posao jednak poslu znanstvenika i istraživača u institutima.