Srednjoškolski profesori

Opis poslova

    Srednjoškolski profesori obrazuju i odgajaju učenike – polaznike srednjih škola. Srednje škole dijele se na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole. Profesori pomažu svojim odgajanicima da uđu šire i dublje u sadržaje nastavnih predmeta koje su učili u osnovnoj školi, odnosno upoznavaju ih sa sadržajima o svijetu i sebi s kojima se susreću prvi put. Obrazovni sadržaji utvrđeni su nastavnim programom određene vrste srednje škole. Budući da profesori rade s populacijom u razvojnoj fazi mladenaštva, kad se postupno zaokružuje strukturiranje ličnosti svakog pojedinca, njihova je odgojna uloga u kreiranju čuvstvenih i motivacijskih osobina u učenika vrlo velika. Prema tomu, iz sadržaja poslova koje obavljaju proizlazi njihova dvostruka učiteljska radna uloga: uloga obrazovatelja, koja obuhvaća poučavanje učenika da bi stekli znanja, vještine i razvili sposobnosti, te uloga odgajatelja, koja obuhvaća poučavanje učenika da bi usvojili određene vrijednosti, stavove i navike.
    Svaki profesor, u okviru svog nastavnog predmeta, prilagođuje svoje stručno znanje propisanom programu za određeni razred srednje škole i prenosi ga učenicima. Pri tomu se služi suvremenim psihološko-pedagoškim i didaktičko-metodičkim spoznajama o procesima učenja i oblicima poučavanja. U srednjim školama zastupljen je veći broj nastavnih predmeta, npr. hrvatski jezik, strani jezik, biologija, matematika, fizika, kemija, povijest, zemljopis, informatika, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, psihologija, logika, filozofija, sociologija, etika i kultura, politika i gospodarstvo, tjelesna i zdravstvena kultura itd., koje predaju profesori odgovarajućih struka. Profesori psihologije mogu raditi kombinirano – u nastavi i kao stručni suradnici. Nastava se obavlja predavanjima, ali i drugim metodičkim postupcima, kao što su seminari, rad u laboratoriju, rad u radionici, terenska nastava, stručne ekskurzije i slični oblici komunikacije profesora i učenika. Pritom je poželjna što veća individualizacija nastavnog procesa.
    Profesori, osim neposrednog rada u redovitoj i izbornoj nastavi, imaju i druge obrazovno-odgojne zadaće: prate i vrednuju učenikov napredak, surađuju s roditeljima na usklađenom odgojnom djelovanju škole i obitelji, organiziraju stručne posjete i maturalna putovanja, organiziraju školske i izvanškolske manifestacije (smotre, natjecanja, kulturne i sportske priredbe), mentori su u školskim grupama, klubovima, sekcijama i društvima, vode razredništvo i sl. U gimnazijama su zastupljene i aktivnosti na profesionalnom savjetovanju učenika u vezi s izborom studija i zanimanja. Uz odgojno-obrazovni rad vezani su i odgovarajući tehnički i administrativni poslovi, kao što su ispravljanje testova, pismenih radova i maturalnih radnji, planiranje, vođenje evidencija, izradba statističkih pregleda i izvještaja, rhtmoreda sati itd., što su profesori dužni točno i savjesno obavljati.

Radni uvjeti

    Tjedna norma neposrednog odgojno-obrazovnog rada za teoretsku nastavu iznosi 18 do 20 sati (za praktičnu nastavu 26 sati), dok se ostale obveze profesora utvrđuju godišnjim planom i programom rada škole u skladu s pedagoškim normativima koje donosi ministar prosvjete. U Hrvatskoj ima oko 350 srednjih škola, koje rade u vrlo različitim uvjetima. Neke srednje škole imaju potpuno odgovarajući prostor i suvremenu opremu, dok još uvijek mnoge škole rade u otežanim uvjetima, pri čemu su u posebno teškom položaju pojedine strukovne škole kojima manjka odgovarajuća oprema za nastavu stručnih predmeta. Uz to, zbog pomanjkanja prostora i organizacijskih problema, u nekim se srednjim školama nastavni rad odvija u smjenama. Iako se ulažu veliki napori na podizanju standarda srednjoškolskog obrazovanja, sigurno je da još dugo neće biti dostignuta željena razina u cijelom sustavu, što je uvjetovano i povećanim potrebama na ratom zahvaćenom području. Prema tomu, i objektivni uvjeti rada nisu isti za sve profesore, već to ovisi o materijalnom standardu konkretne škole.
    Budući da se nastavni rad većinom odvija u zatvorenim prostorijama i s obzirom na propisanu satnicu, profesori – osim u iznimnim slučajevima – nisu izvrgnuti težim tjelesnim naprezanjima, ali su zato izloženi intenzivnim psihičkim naporima koji dovode do zasićenja i psihičkog umora, pa su u kontinuiranom radu potrebni češći odmori. Profesori su također češće izloženi zaraznim bolestima zbog izravnog kontakta s većim skupinama učenika, a imaju i problema s glasnicama.

Poželjne osobine

    Temeljna osobina koja je preduvjet za uspješan rad bilo kojeg srednjoškolskog profesora jest sklonost prema komunikaciji s mladim ljudima. Ta osobina obuhvaća intrinzičnu motivaciju za interakciju s drugima, razumijevanje za posebne (katkada i neuobičajene) potrebe pojedinaca u adolescenciji, emotivnu angažiranost, strpljivost i potrebnu radnu energiju. Nužne su, dakako, i dobre govorne sposobnosti, kao i određena razina kreativnosti, jer se odgojno-obrazovna djelatnost odvija po zakonima stvaralačkog procesa. Pretpostavlja se, naravno, da profesori pojedinih nastavnih predmeta posjeduju i specifične sposobnosti koje su uključene u djelotvorno obavljanje njihove struke, jer je jasno da je npr. profil takvih nužnih sposobnosti u profesora matematike i profesora likovne umjetnosti različit. Uostalom, ispravan izbor konkretnog profesorskog zanimanja i odgovarajućeg studija podrazumijeva respektiranje razvijenosti odgovarajućih općih i posebnih sposobnosti i osobina.
    Profesor u školi jest i model oponašanja svojih učenika. Pojedini oblici njegova ponašanja često znače standarde za ponašanje učenika. Stoga su za pozitivno odgojno djelovanje važne i pojedine njegove osobine ličnosti, kao što su emocionalna zrelost, socijalna prilagođenost, interesi, stavovi, sustav vrijednosti, etičnost u radu, tolerancija na frustracije i sl., a osobito je utjecajna osobina sklad između njegovih verbalnih iskaza i stvarnog ponašanja. Isto tako, važno je odvojiti privatni život od profesionalnog djelovanja. U svakom slučaju profesor mora biti kompetentan stručnjak (što zahtijeva i stalno stručno samoobrazovanje) i vrstan metodičar (što uključuje psihološko-pedagošku i didaktičko-metodičku naobrazbu).

Osposobljavanje, zapošljavanje i napredovanje

    Kandidati za srednjoškolske profesore obrazuju se u pravilu na četverogodišnjim studijima, i to: na filozofskim fakultetima u Zagrebu i u Zadru; na pedagoškim fakultetima u Osijeku, Rijeci i Puli; na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu; na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu; na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu; na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završetkom studija na tim ustanovama polaznici dobivaju stručni naziv profesora za četrdesetak struka (za jedan nastavni predmet ili za kombinaciju dvaju nastavnih predmeta).
    Profesori se zapošljavaju na temelju javnog natječaja. Profesori bez radnog iskustva zapošljavaju se kao pripravnici. Pripravnički staž traje dvije godine. U tom roku dužni su položiti stručni ispit. Cjelokupan se rad srednjoškolskih profesora se ocjenjuje, a tijekom radnog vijeka profesori mogu napredovati u struci i steći zvanje mentora i savjetnika. Postupak, način i uvjete ocjenjivanja i napredovanja propisuje ministar prosvjete.

Bliska zanimanja

    Bliska zanimanja srednjoškolskim profesorima jesu odgojitelji predškolske djece, učitelji u osnovnim školama, visokoškolski nastavnici i stručnjaci za obrazovanje. Prema klasifikaciji zanimanja, sva ona pripadaju radnom području odgoja i obrazovanja. Zajednička im je odlika pripadnost određenoj struci i psihološko-pedagoška osposobljenost za tehnologiju obučavanja odgajanika koji su im povjereni.