Defektolozi

Opis poslova

Defektolozi    Defektolozi otkrivaju, poučavaju i osposobljuju za život osobe sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvitku i osobe s poremećajima u ponašanju. Stečena znanja primjenjuju u kliničkoj i edukacijskoj praksi, odnosno u praksi preodgajanja. Malobrojni su oni koji se bave istraživačkim radom kojem je glavna svrha unapređivanje postupaka rehabilitacije osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvitku, odnosno unapređivanje metoda resocijalizacije osoba s poremećajima u ponašanju. Većina njih primjenjuje stečena znanja u neposrednom radu na rehabilitaciji, odnosno resocijalizaciji. Već tijekom svog školovanja usmjeruju se u jedan od tri osnovna smjera: rehabilitacija, poremećaji u ponašanju i logopedija.
    Defektolozi - smjer rehabilitacija dobivaju naobrazbu koja obuhvaća sadržaje iz mentalne retardacije, poteškoća učenja, autizma, oštećenja vida, motoričkih poremećaja i kroničnih bolesti. U praksi se njihovi poslovi razlikuju, ovisno o vrsti poremećaja kojima se bave. Naravno, postupci se razlikuju i s obzirom na težinu oštećenja, pa o tomu ovisi hoće li se primjenjivati npr. samo okupaciona terapija ili je potrebno i profesionalno savjetovanje. Budući da se, ovisno o osjetilnom, umnom ili tjelesnom oštećenju, postupci kojima defektolog pomaže u prevladavanju različitih poteškoća tijekom razvoja, obrazovanja i/ili prilagodbe takvih osoba znatno razlikuju, neki defektolozi rade samo sa slijepim osobama i osobama oštećena vida, dok drugi pomažu u podizanju i osposobljavanju mentalno nedovoljno razvijene djece, a neki se bave tjelesno invalidnom djecom koja imaju motoričke poremećaje. Zapošljavaju se u specijaliziranim centrima (npr. Centar za slijepu djecu i djecu teško oštećena vida) i odjelima za rehabilitaciju, pedijatrijskim klinikama, u predškolskim ustanovama, u osnovnim i srednjim školama, centrima za socijalni rad, specijaliziranim klinikama (endokrinologija, fizikalna medicina, psihijatrija, oftalmologija) i lječilištima (npr. toplice), istraživačkim centrima i privatnoj praksi.
    Defektolozi - smjer poremećaji u ponašanju rade na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju, tretmanu, procesiranju i naknadnom staranju o osobama s poremećajima u ponašanju (najčešće su to maloljetni počinitelji krivičnih djela), kako bi se one što uspješnije uključile u normalan život i rad u društvenoj zajednici. Bave se odgojem i preodgojem te socijalnom kontrolom djece i mladeži s poremećajima u ponašanju, primjenjujući metode modifikacije ponašanja, grupnog rada i sl. Daju savjete roditeljima, nastavnicima i drugim odgajateljima ove djece i mladih. Rade u centrima za socijalni rad, ustanovama specijaliziranim za rad s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju, centrima za odgoj djece i mladeži, odgojnim domovima, prihvatnim stanicama za maloljetne delinkvente i posebnim odgojnim ustanovama. Zapošljavaju se u savjetovalištima, klubovima, predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, dječjim i đačkim domovima, gdje djeluju prije svega savjetodavno i preventivno. U sudovima i državnim odvjetništvima zapošljavaju se kako bi u sudskim postupcima izricanja odgojnih mjera stručno pomagali da se one odrede što primjerenije osobinama i okolnostima maloljetnika da bi što bolje odgojno djelovale. Radi organiziranja odgoja i preodgoja u okviru resocijalizacijskog tretmana, zapošljavaju ih i u kaznenim ustanovama kao što su domovi za preodgoj mladih, kazneni zavodi, okružni zatvori. Zapošljavaju se i u policijskim postajama. U dispanzerima i centrima za mentalno zdravlje i psihijatrijskim klinikama rade savjetodavno i terapijski s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju te savjetuju njihove roditelji, skrbnike ili druge odgajatelje.
    Defektolozi - smjer logopedija stručnjaci su za verbalno-glasovnu komunikaciju. Osposobljeni su za prevenciju, dijagnosticiranje i tretman poremećaja svih onih procesa i funkcija koji su povezani s produkcijom govora (u osoba s govornim smetnjama) te percepcijom i produkcijom oralnog i pisanog jezika (u osoba s organskim poremećajima koji im otežavaju pisanje i čitanje), kao i oblicima neverbalne komunikacije (za osobe oštećena sluha). Zapošljavaju se u centrima za rehabilitaciju slušanja i govora, centrima za medicinsku rehabilitaciju, centrima i posebnim ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju gluhe i nagluhe djece, otorinolaringološkim, neurološkim, psihijatrijskim, audiološkim, fonijatrijskim i pedijatrijskim klinikama, ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovalištima, centrima za autizam, ustanovama za rehabilitaciju osoba s cerebralnom paralizom i mentalnom retardacijom. Rade i u gerijatrijskim ustanovama, predškolskim ustanovama, osnovnim školama, školskim dispanzerima, istraživačkim centrima i privatnoj praksi.

Radni uvjeti

    Defektolozi smjera rehabilitacije rade uglavnom u uredskim prostorijama, u učionicama i drugim prostorima u kojima su smještena i/ili se odgajaju i školuju djeca sa smetnjama u psihofizičkom razvitku. S djecom katkada provode tretman i u vanjskim uvjetima, na dvorištima, igralištima, kada su za to povoljne vremenske prilike. Rade u dopodnevoj i/ili popodnevnoj smjeni, ovisno o organizaciji rada njihove ustanove. U nekim ustanovama domskog tipa mogu biti zaduženi za dežurstvo vikendom ili na zamjenu u neka druga vremena.
    Najmanje pogodne uvjete među defektolozima imaju oni koji se bave poremećajima u ponašanju. Premda i oni poslove obavljaju pretežno u uredskim prostorijama, znatno više trebaju izlaziti na “teren”. Naime, u njihovu je djelokrugu i obilazak i nadzor u kućama gdje žive njihovi klijenti. A obitelji klijenata najčešće imaju lošiji ili izrazito loš socioekonomski status, pa time često i loše uvjete stanovanja. Za one koji rade u kaznenim ustanovama prostorni uvjeti ovise o kvaliteti tih ustanova, za koju je poznato da varira, ovisno o razdoblju iz kojeg ustanova potječe i ovisno o vrsti – npr. zatvori su lošiji od kaznenih domova. Defektolozi ovog smjera izloženi su opasnostima od fizičkog napada, koji može biti opasan i za život jer je riječ o delinkventnoj populaciji, često nasilna i nagla ponašanja.
    Logopedi rade u udobnim prostorijama. U pravilu im moraju biti osigurani uvjeti da rade s klijentom bez buke i nazočnosti drugih osoba. Radno je vrijeme propisano. Ovisno o vrsti i organizaciji rada ustanove, može se raditi dopodne ili popodne. Stručni je posao vrlo samostalan, bez većeg miješanja nadređenih. Logoped mora praviti bilješke o radu s klijentima i izraditi nalaze i nakon dijagnosticiranja ili tretmana (govorne vježbe), pa se može povremeno naći u vremenskom škripcu, kada se pacijenti, odnosno klijenti, ne drže striktno ugovorenih termina.

Poželjne osobine

    Poželjno je da defektolog bude emocionalno uravnotežena i zrela osoba koja razumije probleme invalida i osoba sa smetnjama. Potrebna je izrazita sposobnost za komunikaciju s ljudima. Traži se da ima sposobnosti i interese za poučavateljski rad te da može utjecati osobito na maloljetne osobe. Rad s osobama s izrazitim osjetilnim, umnim, motornim i govornim oštećenjima te rad s osobama s poremećajima u ponašanju traži od defektologa izvanredno mnogo strpljenja.

Osposobljavanje

    Da bi obavljao opisane poslove, nužno je nakon srednje škole završiti četverogodišnji studij defektologije određenog smjera. Defektologija se u Hrvatskoj može studirati samo u Zagrebu na Fakultetu za defektologiju. Nakon završetku studija stječe se naziv profesor defektologije određenog smjera. Studij ima tri smjera: smjer rehabilitacije, smjer poremećaja u ponašanju i smjer logopedije. U tri studijska smjera 30 % obveznih kolegija čine zajedničke programske osnove. Pretklinička praksa (vježbe) tijekom studija omogućuje stjecanje praktičnih, ali i dodatnih, teorijskih znanja. U zadnje dvije godine studija organizirana je klinička edukacijska praksa uz superviziju (oko 1000 sati).

Bliska zanimanja

    Poslovi defektologa donekle su slični poslovima pedagoga, psihologa i socijalnog radnika.