Socijalni radnici

Opis poslova

    Socijalni radnici pomažu ljudima u prevladavanju socijalnih nedaća. Do tih nedaća može doći zbog zdravstvenih i obiteljskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, kriminala, ovisnosti o alkoholu i drogama, kao i zbog ratnih stradanja ili elementarnih nepogoda. Oni nastoje izravnim savjetovanjem i konkretnim informiranjem pomoći obiteljima i pojedincima da prepoznaju svoje prave probleme, razmotre moguća rješenja te da ponajprije vlastitim snagama, odnosno mogućnostima, izađu s njima nakraj. Problemi mogu biti nezaposlenost, smanjenje ili gubitak radnih vještina, financijske poteškoće, problemi koji nastaju zbog starosti, bolesti, invalidnosti, neželjene trudnoće, asocijalnog ponašanja, alkoholizma ili ovisnosti o drogama – osobne ili člana obitelji. Socijalni radnici pomažu i pri takvim nepovoljnim okolnostima kao što su teški konflikti u obitelji, pa i zlostavljanje djece ili bračnog partnera. Oni su stručnjaci koji imaju uvid u službeno uspostavljene oblike pomoći, imaju pregled nad odgovarajućim ustanovama, privatnim i javnim službama i udrugama i znaju kako se pojedini oblici mogu ostvariti.
    Najviše ih je zaposleno u državnim službama koje se nazivaju centri za socijalni rad. Između brojnih zadaća koje imaju, daju i konkretne informacije. One se najčešće odnose na dokumente ili druge dokaze koje pojedinac treba prikupiti da bi mogao dobiti financijsku pomoć ili gdje i kako potražiti usluge kao što je npr. briga za staru i nemoćnu osobu tijekom dana ili trajni smještaj. Socijalni radnik, prema potrebi, prikuplja umjesto klijenta nužne dokumente, ispunjava formulare, molbe i sl., organizira usluge, prati kako se ona pruža i posreduje ako se pojave poteškoće.
    Socijalni radnici savjetuju maloljetnike koji imaju poteškoća u svojoj socijalnoj prilagodbi, a i one koji imaju ozbiljnih problema u školi. Savjetuju se i s roditeljima, nastavnicima i školskim savjetovateljima da bolje identificiraju uzroke tih problema i izrade zajednički cjeloviti plan tretmana. Roditelje invalidne djece savjetuju kako da se brinu o njima. Sređuju pomoć i njegu u kući za invalidne osobe (npr. ako žive same ili prilikom bolesti roditelja maloljetne invalidne osobe i u drugim nepovoljnim okolnostima). Pomažu rješavati probleme koje imaju samohrani roditelji. Upućuju skrbnika ili sami pomažu riješiti probleme osoba koje nisu sposobne da same vode računa o svojim interesima, pa su zbog toga stavljene pod skrbništvo. Angažiraju se u traženju posvojitelja ili hraniteljskih obitelji, organiziraju smještaj u dječji dom djeci bez roditelja, odnosno napuštenoj ili zanemarenoj djeci.
    Socijalni radnici, sami ili s drugim stručnjacima, sastavljaju izvještaje i daju mišljenja u sudskim postupcima za maloljetne prijestupnike u slučajevima određivanja uvjetnog otpusta iz kazneno-popravnih ustanova, provode odgojne sankcije izrečene maloljetnicima i izvještavaju nadležnog suca o rezultatima i promjenama prilikom provođenja tih mjera. Istražuju i izvještavaju u slučajevima zloupotrebe, zlostavljanja ili zanemarivanja djece od roditelja, staratelja ili drugih osoba. Sudjeluju u postupcima legalnog oduzimanja djece od roditelja ili drugih osoba kojima su djeca povjerena na čuvanje i odgoj, a koji zanemaruju ili se krajnje neprimjereno staraju o djeci. U takvim situacijama organiziraju smještaj djece u odgovarajuće uvjete, odnosno ustanove ili hraniteljske obitelji. Sudjeluju u zakonom propisanim postupcima, kao što je npr. mirenje bračnih drugova prije rastave braka, u pripremi i stvaranju mišljenja o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj jednom od roditelja ili drugoj osobi, pri određivanju kontakata djeteta s roditeljem kojem dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj. Prema potrebi prate i pomažu pri održavanju tih kontakata. Sudjeluju i u drugim postupcima koje određuju obiteljsko-pravni propisi. U tim postupcima oni često usko surađuju s pravnikom i psihologom. Težište njihova rada nije na pravnoj ili psihološkoj strani slučaja, nego na rješavanju socijalnih posljedica i na provedbi socijalnih zaštitnih mjera i radnji.
    Socijalni radnici, iako znatno rjeđe, rade u osnovnim i srednjim školama, gdje im je najvažniji posao savjetodavni. Zaposleni u sudovima prikupljaju sve informacije nužne za što potpuniju sliku o obiteljskim, školskim i svim drugim relevantnim prilikama maloljetnih počinitelja krivičnih djela. Sudjeluju ili nadziru izvršenje nekih odgojnih mjera za maloljetnika, odnosno pri uvjetnom otpustu odraslih osuđenih osoba i slično. Socijalni radnici koji rade u službama zaštite mentalnog zdravlja ili u drugim zdravstvenim institucijama vode računa o tomu da se osobama s mentalnim i emocionalnim problemima, odnosno osobama koje se liječe od drugih teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, intervencije u kriznim situacijama ili osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu, kao i drugi oblici pomoći i usluga koji će olakšati pacijentov povratak u društvo.
    Socijalni radnici zaposleni u industriji ili službama za zapošljavanje pomažu radnicima u rješavanju njihovih osobnih i obiteljskih problema koji utječu ili bi mogli štetno djelovati na kvalitetu njihova rada, odnosno na njihovo zapošljavanje. Osiguravaju savjetovanje zaposlenima čija je radna uspješnost smanjena emocionalnim i obiteljskim problemima ili ovisnošću o alkoholu te drugim štetnim utjecajima. Prema potrebi upućuju ih institucijama i službama koje pružaju terapiju ili odgovarajuće tretiranje njihovih problema. Brinu se o osiguravanju određenih olakšica za neke kategorije radnika u poduzeću, npr. u vezi s radom u smjenama i noćnim radom, kada je riječ o samohranom roditelju, trudnicama, starijim i kronično bolesnim radnicima i sl.
    Socijalni se radnici u nekim ustanovama uključuju uz druge stručnjake u analiziranje socijalnih problema ili procjenu uspješnosti mjera socijalne politike i socijalne zaštite kojima se nastoje ublažiti ili riješiti ti problemi. Sudjeluju i u planiranju mjera socijalne politike i zaštite. Socijalni radnici rade i u mnogim ustanovama socijalne zaštite za djecu, odrasle i starije osobe te u kazneno-popravnim ustanovama, gdje se brinu o obiteljskim kontaktima štićenika, prate okolnosti vezane uz pitanja roditeljskog staranja ili pitanja skrbništva. Vode računa o okupacionoj ili radnoj terapiji štićenika, njihovoj rekreaciji i zabavi, džeparcu, vode socijalnu i drugu štićenikovu dokumentaciju, sudjeluju u primanju i otpustu štićenika i pomažu u različitim drugim, za štićenike važnim, okolnostima, surađujući s centrima za socijalni rad, sudovima i drugim službama.

Radni uvjeti

    Većina socijalnih radnika ima 42-satno radno vrijeme. Katkada trebaju nešto obavljati i izvan radnog vremena, a iznimno čak vikendom ili navečer, ako je riječ o kriznim intervencijama ili specifičnim okolnostima u određenom slučaju. Većinu vremena provode u uredskim prostorijama ili prostorima ustanove npr. dječjeg doma, škole ili bolnice, odnosno poduzeća. U nekim službama i na nekim mjestima moraju dosta putovati zbog udaljenijih lokacija klijenata koje moraju posjetiti u njihovu domu ili za njih organizirati neku uslugu ili zaštitnu mjeru. No najčešće su to kraća putovanja koja se mogu obaviti u jednom danu, a neki imaju na rhtmolaganju i službeni automobil. Ima lokaliteta gdje, na žalost, nema takvih pogodnosti ni organiziranog lokalnog prijevoza ili on nije moguć zbog nedostupnosti terena (zaseoci u planinskom kraju), nego se mora pješačiti.
    Socijalni radnik tek je relativno samostalan, i to u neposrednom radu, ali važne odluke o pomaganju ne donosi sam. To osobito dolazi do izražaja u državnoj službi, gdje nadređeni rukovodilac donosi i potpisuje konačnu odluku, koja se može kositi s mišljenjem socijalnog radnika.
    Treba reći i to da u ovom zanimanju ima neugodnosti, jer se radi s osobama u nevolji koje su zbog toga vrlo frustrirane, pa u ogorčenju mogu postati nasilne. Opasnost od fizičkog napada prisutna je osobito u radu s duševno bolesnim osobama, s ovisnicima o alkoholu ili drugim supstancijama te s osobama akutno emocionalno poremećenim u stresnoj ili kriznoj situaciji. Socijalni radnici često moraju posjećivati zapuštene sredine bez osnovnih higijenskih uvjeta. Susreću se s bijedom, siromaštvom, nesrećom, žalošću, teškim posljedicama alkoholizma, s posljedicama ovisnosti o drogi ili kriminala koje pogađaju cijelu obitelj, a osobito djecu, koja se nisu kadra sama štititi i voditi računa o sebi. Te pojave mogu izazvati depresivno rhtmoloženje, a i znatnu malodušnost u situacijama u kojima nema pomoći.
    Ipak, zadovoljstvo u ovom zanimanju donose slučajevi dobro zbrinute ili posvojene djece, resocijaliziranih osoba, zbrinutih starih ljudi i drugih koji osjećaju i iskazuju veliku zahvalnost i pouzdaju se u svoga socijalnog radnika. Drugi izvor zadovoljstva jest zanimljiv timski rad sa suradnicima drugih zanimanja. Takva suradnja često pruža i omogućuje stjecanje novih zanimljivih znanja i interdisciplinarnih spoznaja, pa može pridonositi motivaciji u radu.

Poželjne osobine

    Onaj tko se odluči za ovo humano zanimanje, treba dobro komunicirati s ljudima, bez obzira na razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom miljeu iz kojeg potječu, a osobito treba biti osjetljiv na probleme drugih i imati motivaciju da im pomogne. Istodobno treba biti tolerantan te osobu koju zatekne u socijalno nepovoljnoj situaciji ne kriviti za takvo stanje. Stoga je važno da socijalni radnik bude emocionalno stabilna osoba, orijentirana prema pomaganju drugima. Poželjno je da socijalni radnik ima dobre organizacijske sposobnosti kako bi više usluga, mjera i drugih oblika pomoći u kojima sudjeluje više osoba, odnosno službi, bilo što bolje organizirano i usklađeno, a pomoć i zaštita ugroženog pojedinca što djelotvornija.

Osposobljavanje

    Za obavljanje poslova socijalnog radnika nužno je nakon srednje škole završiti četverogodišnji studij socijalnog rada. Studij socijalnog rada u Hrvatskoj je sada organiziran pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završavanjem studija stječe se stručni naziv diplomirani socijalni radnik. Znanja koja se stječu izviru iz vrlo različitih područja, pa tako obuhvaćaju neka za ovu profesiju relevantna znanja iz psihologije, sociologije, pedagogije, socijalne politike i socijalne zaštite, obiteljskog prava, kriminaliteta (osobito maloljetničkog) i kaznenog prava, upravnog prava, statistike i metodologije istraživanja socijalnih problema te evaluiranja socijalno-političkih i zaštitnih mjera.

Bliska zanimanja

    Zanimanja bliska zanimanju socijalnog radnika jesu sva ona zanimanja koja uključuju u svom radu slična znanja o metodama savjetovanja i informiranja te pomaganja u raznim nedaćama koje mogu snaći pojedince i obitelji i ugroziti njihovu socijalnu dobrobit. To su zanimanja svećenika, psihijatara i psihologa te savjetovatelja. Bliska su zanimanja i ona koja organiziraju i provode profesionalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju, npr. defektolozi raznih smjerova. Zanimanje socijalnog radnika donekle je blisko zanimanju upravnih pravnika, jer se socijalni radnik pri ostvarivanju nekih oblika socijalne pomoći oslanja na pravne propise i provodi upravni postupak. Donekle je blisko i zanimanju pravnika obiteljskopravne i kaznene orijentacije, zbog potrebe poznavanja zakonskih rješenja s ovih područja.