Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Medicinske sestre rade na području unapređenja zdravlja,
sprečavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije. Njihovi su pacijenti djeca, odrasli i
starci. Rade na vrlo različitim radnim mjestima – od patronaže do jedinica intenzivne
skrbi – katkada samostalno, katkada u timu, a katkada pomažu liječnicima. Neke sestre
bave se uglavnom pružanjem sestrinske skrbi, a druge organizacijom ili nastavom. Zbog
svega toga postoje velike razlike u poslovima različitih sestara.
No ono što je zajedničko svim sestrama jest sustavni pristup
otkrivanju i rješavanju zdravstvenih problema iz njihova djelokruga. One promatraju i
procjenjuju tjelesno i psihičko stanje te ponašanje svojih pacijenata. Tako prepoznaju
potrebe za sestrinskom skrbi i osiguravaju važne podatke liječnicima za prepoznavanje i
praćenje toka bolesti. Utvrđuju rizike za zdravlje te mogućnosti pacijenata i njihovih
obitelji za aktivno sudjelovanje u njezi i liječenju. Na osnovi svega toga planiraju,
provode i ocjenjuju uspješnost sestrinske skrbi.
Najviše sestara radi u bolnicama. One pomažu svojim pacijentima u
ublažavanju, rješavanju i podnošenju problema koje imaju zbog bolesti, propisanih
pretraga, načina liječenja, boravka u bolnici i odvajanja od obitelji. Primjerice, zbog
bolesti ljudi se ne mogu brinuti o sebi, mogu dobiti dekubitus ili se tuže na bolove.
Često su zabrinuti zbog pretraga i sa strepnjom očekuju nalaze. Različiti načini
liječenja mogu uzrokovati poteškoće poput gubitka kose ili mučnine. Mnogi bolesnici
teško podnose boravak u bolnici – ne snalaze se u novoj sredini, ne znaju komu se od
osoblja mogu obratiti, a tu su i drugi bolesnici koji mogu biti teško bolesni, nervozni
ili umirući.
Mnoge bolesti, osobito kronične, zahtijevaju promjenu načina života
i primjenu novih vještina nakon otpuštanja iz bolnice. Zato sestre moraju pripremiti
bolesnike za samostalan život kod kuće – poučavaju ih, primjerice, pravilnoj
prehrani, samokontroli glukoze, načinu uzimanja lijekova i mnogočemu drugome, ovisno,
dakako, o bolesti. Budući da neke zadatke s područja sestrinske skrbi (hranjenje
bolesnika, kupanje, pomoć pri obavljanju nužde i sl.) provodi pomoćno osoblje, sestre
ih poučavaju te organiziraju i nadziru njihov rad. Bolničke sestre također provode ili
sudjeluju u provedbi mnogih medicinskih postupaka – od različitih načina primjene
lijekova do hemodijalize.
Svi se ovi poslovi prilagođuju posebnim obilježjima i potrebama
bolesnika na različitim odjelima, tako da postoje velike razlike u poslovima sestara,
recimo, na pedijatriji, kardiologiji, kirurgiji, psihijatriji ili na odjelu za
rehabilitaciju. Sestre u bolnicama mogu raditi i u dijagnostičkim ordinacijama – npr.
za alergološka ispitivanja ili endoskopije, na odjelima za hitan prijam bolesnika, u
operacijskim dvoranama itd.
Danas ima sve više ustanova za njegu i rehabilitaciju u kući, a mnoge
od njih kao oblik privatne prakse osnivaju sestre. Sestre koje su zaposlene u tim
ustanovama rade u bolesnikovu domu. Njihov je posao vrlo sličan poslu bolničkih sestara,
uključujući i mnoge postupke koji su se nekada provodili isključivo u bolnicama –
injekcije, infuzije, liječenje kisikom itd.
U primarnoj zdravstvenoj zaštiti zaposleno je oko tisuću patronažnih
sestara s višom stručnom spremom. One posjećuju svoje pacijente u njihovu domu. Rade
najviše s trudnicama, mladim majkama i oboljelima od kroničnih bolesti. Poučavaju njih
i članove obitelji o zdravlju i bolesti, njezi djeteta, skrbi za bolesne i nemoćne u
krugu obitelji itd. Katkada organiziraju tečajeve, npr. za trudnice, i pripremaju
zdravstveno-odgojne materijale. Njihov je glavni zadatak pomoći ljudima da se što bolje
brinu o svojemu zdravlju i zdravlju članova obitelji i da što bolje i samostalnije žive
unatoč kroničnim bolestima i ograničenjima. Odlazeći u domove svojih pacijenata, imaju
priliku otkriti i probleme zbog kojih valja uključiti socijalne radnike, fizioterapeute i
druge stručnjake. Surađuju s obiteljskim liječnikom i drugim zdravstvenim osobljem te
ključnim ljudima i organizacijama u zajednici na rješavanju javnozdravstvenih problema.
Sestre mogu raditi s liječnicima u raznim ordinacijama gdje pripremaju
pacijente i pomažu pri pretragama te samostalno provode neke medicinske postupke _ daju
inje-kcije, uzimaju uzorke za pretrage i previjaju rane. Manji broj sestara radi u
službama za hitnu medicinsku pomoć, a neke izvan zdravstva, npr. u domovima
umirovljenika i dječjim vrtićima.
Oko sto pedeset viših medicinskih sestara radi u sestrinskim školama,
a otprilike isto toliko njih vodi vježbe na klinikama i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
za studente sestrinstva. Većina viših sestara radi na rukovodećim mjestima. Kao glavne
sestre, one se bave planiranjem, upravljanjem i razvojem sestrinske djelatnosti,
organiziraju i nadziru rad sestara i pomoćnog osoblja, vode brigu o zapošljavanju i
trajnom obrazovanju osoblja kojim ravnaju itd.
Radni uvjeti ovise o vrsti posla, mjestu zaposlenja i stanju u samim ustanovama. Sestre rade u dnevnim i noćnim smjenama te vikendom i praznikom. Godišnji odmori rhtmoređeni su tijekom cijele godine. Patronažne sestre i sestre u ustanovama za njegu i rehabilitaciju u kući odlaze u domove svojih pacijenata po svakom vremenu. U pacijentovu domu moraju se prilagoditi uvjetima koje zateknu. Broj sestara obično je manji od potreba za sestrinskom skrbi, što podrazumijeva rad u vremenskom škripcu. Na nekim radnim mjestima sestre mogu biti izložene zarazi, zračenju, trovanju i ozljedama. Zbog toga moraju primjenjivati razne mjere zaštite na radu.
Sestra mora biti emocionalno zrela i stabilna kako bi mogla razumjeti i nositi se s ljudskom patnjom, hitnim stanjima, zdravstvenim problemima i etičkim dvojbama. Dobre komunikacijske vještine, strpljivost i osjetljivost za ljudske probleme koji su sastavni dio svakog sestrinskog postupka, nužne su za stvaranje odnosa povjerenja. Važno je shvatiti da se pacijentima ne smiju nametati vlastiti stavovi ni onda kada duboko vjerujemo kako to činimo za njihovo dobro. Sestra mora biti kadra razumjeti pacijentove osjećaje i ponašanje u određenoj situaciji, a ne razmišljati kako bi se ona osjećala i ponašala u takvoj situaciji. Mora biti brižna, spremna prihvatiti odgovornost, raditi samostalno i u timu, savjesno i kritički provoditi ono što je propisano te prepoznati kada se mora posavjetovati s drugima.
Sestre se školuju u dvadesetak srednjih škola. Oko 50% nastavnog
programa čine opći predmeti. Za stručni dio programa provodi se teorijska i praktična
nastava. Nakon srednje škole stječe se naziv medicinska sestra - medicinski tehničar, a
može se zaposliti u bolnicama, domovima umirovljenika i raznim ordinacijama na poslovima
osnovne sestrinske skrbi što uključuje, primjerice, mjerenje pulsa, tlaka i temperature,
promatranje pacijentova stanja, pomoć u svakodnevnim aktivnostima, primjenu lijekova,
provedbu nekih medicinskih postupaka, davanje uputa, vođenje dokumentacije i tome
slično.
Stručni je studij dvogodišnji i obuhvaća predmete iz područja
sestrinske skrbi te medicinskih, društvenih i humanističkih znanosti. Značajan udio u
programu čine vježbe, koje se održavaju u bolnicama, domovima umirovljenika, primarnoj
zdravstvenoj zaštiti i drugim ustanovama. Nakon završetka studija stječe se naziv viša
medicinska sestra _ medicinski tehničar. Za studij se prijavljuje nekoliko puta više
kandidata nego što ih se upisuje. Studirati se može na Visokoj zdravstvenoj školi u
Zagrebu koja povremeno organizira izvanredni studij u Osijeku i Splitu, ili na Medicinskom
fakultetu u Rijeci.
Nakon srednje škole ili stručnog studija slijedi pripravnički staž
koji traje godinu dana, i polaganje stručnog ispita u Ministarstvu zdravstva RH.
Poslovi medicinske sestre slični su poslovima radnog terapeuta i fizioterapeuta.