Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Fizioterapeuti pomažu bolesnim i ozlijeđenim osobama u povećanju
pokretnosti, ublažavanju boli te sprečavanju i ublažavanju trajnih posljedica bolesti i
ozljeda. Njihovi su pacijenti bolesnici s ozljedama glave i kralježnice, prijelomima,
upalom zglobova, moždanim udarom, bolovima u križima te s bolestima živčanog,
krvožilnog, dišnog sustava i drugih tjelesnih sustava. Uloga fizioterapeuta proširuje
se i na sprečavanje bolova i bolesti sustava za kretanje po-učavanjem ljudi o pravilnom
držanju i kretanju te savje-tovanjem o uređenju okruženja (stolaca, radnih površina,
pomagala).
Fizioterapeuti procjenjuju zdravstveno stanje svojih pacijenata, a u
toj procjeni osobito je važno mjerenje snage, utvrđivanje rhtmona kretnji i određivanje
funkcionalnih sposobnosti. Na temelju te procjene i onoga što propiše liječnik,
planiraju rad sa svakim pacijentom i izrađuju program koji sadrži opis postupaka i
predviđenih ishoda terapije. Trajno prate pacijentovo stanje i napredak i prema potrebi
prilagođuje program fizioterapije. U radu s nepokretnim pacijentima fizioterapeuti
provode razne vježbe kako bi očuvali funkciju zglobova i mišića koje pacijent ne
upotrebljava. Kasnije potiču i poučavaju pacijente kako će samostalno provoditi vježbe
za povećanje snage, ravnoteže, izdržljivosti i usklađivanje kretnji. Oni primjenjuju i
struju, toplinu, hladnoću, ultrazvuk te masažu za ublažavanje boli, smanjenje oteklina
ili poboljšanje funkcije sustava za pokretanje. Uče i motiviraju pacijente da se
pravilno služe štakama, protezama, kolicima i drugim pomagalima koja im pomažu do veće
stupnja samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Prilikom rada i raznim oblicima stalnog školovanja, fizioterapeuti
mogu razvijati posebne vještine potrebne za rad na pedijatriji, gerijatriji, ortopediji,
neurologiji, kardiologiji, ginekologiji ili na području sportske medicine. Neki
fizioterapeuti, osim što rade izravno s pacijentima, bave se organizacijom, nastavom i
sudjeluju u istraživanjima.
Radni uvjeti uvelike ovise o vrsti posla, mjestu zaposlenja i stanju
u samim ustanovama. Fizioterapeuti mogu raditi u zdravstvenim ustanovama na dobro
opremljenim rehabilitacijskim odjelima sa svim potrebnim pomagalima, dvoranama i bazenima
ili odlaze k pacijentima koji leže u jedinicama intenzivne skrbi ili na bolničkim
odjelima. Mnoge vrste fizikalne terapije mogu provoditi i u bolesnikovu domu.
Uglavnom rade u jutarnjim i poslijepodnevnim, katkada i u večernjim
satima, a samo iznimno vikendom i praznikom. Godišnji odmori rhtmoređeni su cijele
godine. Posao fizioterapeuta zahtijeva dobro zdravlje i kondiciju, jer uključuje
stajanje, čučanje, klečanje, saginjanje, podizanje i baratanje pomagalima te pružanje
fizičke pomoći pacijentima pri promjeni položaja, ustajanju, kretanju i uporabi
pomagala. Zbog naravi svoga posla izloženi su ozljedama, koje se uglavnom mogu
spriječiti pravilnim izvođenjem postupaka, a u manjoj mjeri zarazi, zbog čega trebaju
primjenjivati odgovarajuću zaštitu.
Vrlo važna osobina fizioterapeuta jest strpljivost, jer se rezultati fizikalne terapije vide tek nakon marljiva i uporna rada s pacijentom. Pritom fizioterapeut mora biti kadar pružiti podršku i poticati aktivno sudjelovanje, osobito kada pacijent posustaje i želi odustati jer mu je preteško ili je depresivan. On također mora biti kadar dobro zapaziti pacijentove reakcije i potrebe, kako bi mogao primjereno prilagođavati ciljeve terapije te način i ritam rada. Komunikacijske vještine i sposobnost razumijevanja pacijentove situacije preduvjeti su za stvaranje odnosa povjerenja i prenošenje uvjerljivih poruka o važnosti i učinkovitosti terapije. Za obavljanje poslova fizioterapeuta nije potrebna osobita snaga, ali su važne izdržljivost i dobra kondicija.
Fizioterapeuti se školuju u srednjim školama i na visokoj
zdravstvenoj školi. Nakon godinu dana pripravničkog staža polažu stručni ispit u
Ministarstvu zdravstva RH.
Oko 50% srednjoškolskog programa čine opći predmeti. Za stručni dio
programa provodi se teorijska i praktična nastava – uglavnom u bolnicama. Nakon
završetka srednje škole stječu naziv fizioterapeutski tehničar, a mogu se zaposliti u
rehabilitacijskim centrima, bolnicama i domovima umirovljenika. Fizioterapeutski tehničar
uglavnom radi pod stručnim nadzorom višeg fizioterapeuta. Stručni studij može se
upisati na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci. To
je dvogodišnji studij i obuhvaća predmete s područja fizioterapije te medicinskih,
društvenih i humanističkih znanosti. Nastava je teorijska i praktična. Praktična
nastava održava se u rehabilitacijskim centrima, bolnicama, domovima umirovljenika,
ustanovama za osobe sa smetnjama u razvoju, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim
ustanovama gdje fizioterapeuti mogu raditi. Za studij se prijavljuje nekoliko puta više
kandidata nego što ih se upisuje. Nakon završetka studija stječe se naziv viši
fizioterapeut. U ovom trenutku ovo je najviša razina obrazovanja fizioterapeuta, pa su
mogućnosti zapošljavanja i napredovanja velike.
Posao fizioterapeuta sličan je poslu radnih terapeuta i medicinskih sestara.