Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri

Opis poslova

    Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri provode razne analize krvi, mokraće i drugog biološkog materijala, što pomaže liječnicima u otkrivanju i liječenju bolesti. U svom radu sve češće upotrebljavaju kompjutorizirane aparate koji mogu sami napraviti brojne analize.
    Njihov posao uključuje uzimanje uzoraka, npr. vađenje krvi i pravilno preuzimanje uzoraka, npr. izljeva ili komadića tkiva koje posebnim postupcima uzima liječnik. Odgovorni su za popisivanje i razvrstavanje materijala s obzirom na traženu vrstu pretrage. Većinu uzoraka moraju prije analize na stanovit način obraditi. Na primjer, za biokemijske analize krv se centrifugira kako bi se dobio serum. Ili, za neke citološke analize, uzorak treba razmazati na stakalce, osušiti i obojiti. Za mikrobiološke pak analize uzorci se nasađuju na hranjive podloge, koje omogućuju rast bakterija.
    U hematološkim laboratorijima tehničari i inženjeri određuju vrstu i broj krvnih stanica te promatraju njihov oblik, boju, veličinu i unutrašnjost. Rade i različite testove zgrušavanja krvi. Određuju krvne grupe i Rh-faktor i ispituju podudarnost krvi davalaca i primalaca. U biokemijskim laboratorijima određuju enzime, bjelančevine, elektrolite, glukozu, metale, masnoće, alkohol, kiselost i druga kemijska obilježja krvi, mokraće, izljeva i ostalih uzoraka biološkog materijala. U mikrobiološkim laboratorijima najviše rade s hranjivim podlogama. Na njih nasađuju uzorke, promatraju porast bakterija, pripremaju preparate s hranilišta za mikroskopski pregled, a rabe ih i za ispitivanje osjetljivosti mikroorganizama na antibiotike. Parazite dokazuju mikroskopskim pregledom uzorka, koji je prethodno pripremljen kao razmaz na stakalcu ili talog. Virusne zaraze utvrđuju se uglavnom pregledom krvi, i to na osnovi nalaza protutijela. Manji broj tehničara i inženjera radi u endo-krinološkim laboratorijima, gdje se ispituju hormoni, i u patološko-histološkim laboratorijima, gdje pomažu liječnicima u mikroskopskim pregledima preparata radi razlikovanja zdravih od zloćudnih stanica.
    U manjim laboratorijima osoblje provodi različite vrste pretraga, dok se u velikim i specijaliziranim laboratorijima usavršavaju samo za određene vrste testova i analiza. Ovisno o stupnju složenosti, opisani poslovi dodjeljuju se tehničarima ili inženjerima, no valja dodati kako najzahtjevnije analize rade liječnici (specijalisti mikrobiolozi ili patolozi), diplomirani inženjeri medicinske biokemije i diplomirani inženjeri biologije. Inženjeri su odgovorni i za nabavu laboratorijskog suđa, hranjivih podloga i ostalog materijala. Bave se i organizacijskim poslovima te nadziru rad pomoćnog laboratorijskog osoblja, a neki sudjeluju i u školovanju tehničara i inženjera.

Radni uvjeti

    Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri rade u raznim laboratorijima u zdravstvenim ustanovama - bolnicama, klinikama, domovima zdravlja, zavodima i institutima ili u privatnoj praksi. Premda rade uglavnom u dnevnim smjenama, na nekim radnim mjestima dežuraju noću, vikendima i praznicima. Godišnje odmore mogu imati cijele godine. Rade s biološkim materijalom, što podrazumijeva mogućnost zaraze. Stoga je važno da pravilno postupaju s uzorcima i primjenjuju mjere zaštite na radu. Mikroklimatski uvjeti uglavnom su dobri, ali se u nekim laboratorijima mogu osjećati razni mirisi od uzoraka za pretrage i kemijskih pripravaka koji se primjenjuju prilikom testiranja.

Poželjne osobine

    Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri moraju imati razvijen osjećaj za detalje, jer i male razlike u broju nekih stanica ili kemijskom sastavu uzorka mogu biti vrlo važne. U njihovu radu očekuje se visok stupanj savjesnosti, odgovornosti i sabranosti. Propusti u smislu netočnih rezultata ili zamjene nalaza mogu imati ozbiljne posljedice. Budući da uz planirane poslove često treba obavljati hitne analize, moraju biti kadri raditi pod pritiskom. Rukovanje štrcaljkama, iglama, epruvetama, pipetama, stakalcima i drugim predmetima zahtijeva precizan i siguran rad rukama, šakama i prstima. Zbog uporabe mikroskopa i naravi samih pretraga koje zahtijevaju procjenu boje, veličine i oblika, medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri moraju imati dobar vid i razlikovati boje.

Osposobljavanje i napredovanje

    Tehničari koji rade u laboratorijima zdravstvenih ustanova završavaju četverogodišnju srednju strukovnu školu i stječu naziv zdravstveno-laboratorijski tehničar. Nastavni program obuhvaća predmete koji čine zajednički dio za sve strukovne škole, a gotovo polovicu programa čine stručni predmeti, npr. osnove zdravstvene struke, uvod u laboratorijski rad, analitička kemija, biokemija, medicinska biokemija, mikrobiologija, laboratorijska hematologija, citološke i histološke pretrage itd. Osim teorijske nastave, učenici imaju vježbe koje se održavaju u školskim kabinetima i laboratorijima zdravstvenih ustanova.
    Medicinsko-laboratorijski inženjeri završavaju dvogodišnji stručni studij na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Nastavnim planom obuhvaćeni su samo stručni predmeti – fizika, kemija, biokemija, mikrobiologija, histologija, citologija, hematologija, kliničko-laboratorijska dijagnostika i drugi. Nastava je teorijska i praktična. Praktična se održava u svim vrstama laboratorija u bolnicama. Nakon pripravničkog staža, koji traje godinu dana, polažu stručni ispit u Ministarstvu zdravstva RH.

Bliska zanimanja

    Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri uzimaju i analiziraju uzorke, i po tomu je njihov posao sličan nekim poslovima sanitarnih tehničara i inženjera. Razlika je uglavnom u vrsti uzoraka. Dok medicinsko-laboratorijsko osoblje radi s ljudskim biološkim materijalom, sanitarni tehničari i inženjeri analiziraju vodu, namirnice, predmete za opću uporabu itd. Sudjelovanje u dijagnostičkom dijelu medicinske skrbi zajedničko je obilježje njihova zanimanja i zanimanja inženjera medicinske radiologije.