Novinari

Opis poslova

Novinari rade u redakcijama novina, radijskih i tele-vizijskih stanica i raznih agencija. Oni prikupljaju i obrađuju najnovije informacije, a potom ih – putem listova, radijskih i televizijskih odašiljača te raznih kompjutorskih mreža – odašilju do publike. Novinari tako nastoje obavijestiti svoju publiku o lokalnim, državnim i međunarodnim političkim zbivanjima, o akcijama istaknutih i zaslužnih ljudi, raznim tvrtkama, kulturnim i sportskim događajima, kriminalu, nesrećama, prirodnim katastrofama, ratovima. Svoju publiku, ukratko, izvješćuju o svemu što misle da bi ona željela ili morala znati. U načelu, novinar bi prvo morao odrediti koje bi informacije njegovi čitatelji, slušatelji ili gledatelji trebali saznati, a zatim bi morao u što kraćem vremenu doći do tih informacija i obraditi ih tako da publici budu i zanimljive i razumljive. Obrađene informacije novinari mogu ponuditi svojoj publici u obliku teksta, slike, pokretne slike, glasom, ovisno o mediju kojim se te informacije šire. Novinari se najčešće dijele na novinare pisce i na novinare urednike. Prvi obično prikupljaju i pišu informacije u obliku teksta. Na radiju ga ponekad sami i čitaju, a na televiziji ga često sami, u montaži, povezuju s videozapisom. Novinari urednici obično vode računa o fazama koje prethode radu novinara pisca ili se na njega nastavljaju: oni najprije naručuju i organiziraju prikupljanje određenih informacija, a zatim odlučuju je li dobivena informacija uopće važna i zanimljiva za objavljivanje, koliko s obzirom na to mora biti opsežan tekst i kakvo će mjesto dobiti u listu ili emisiji. Oni odlučuju i o tomu s kakvom će najavom, naslovom i slikom popratiti informaciju. Podjela između urednika i pisaca nije, međutim, uvijek oštra, pa nije rijetkost da novinari pisci i uređuju rubrike ili emisije, ili da urednici i pišu. Novinari pisci često se dijele prema načinu na koji obavljaju svoj posao. Reporter izvještava s mjesta događaja, nastojeći slikovito dočarati i atmosferu, a ne samo činjenice. Izvjestitelj izvješćuje o sastancima, važnijim političkim, gospodarskim ili društvenim događajima. Istražitelj traga za manje dostupnim pa i tajnim informacijama. Komentator na osnovi informacija iz različitih izvora predlaže tumačenje pozadine nekog događaja i posljedice koje bi on mogao imati za širu ili užu zajednicu. Redakcije mogu imati i dopisnike iz drugih gradova u zemlji i u inozemstvu. U informativno-političkim redakcijama obično se razlikuju novinari za vanjsku i unutrašnju politiku, gospodarstvo, obrazovanje, socijalnu politiku, zdravstvo, kulturu, sport i druga, često i uža područja. No ni ta podjela nije pravilo. Da bi došao do informacija, novinar se služi dokumentacijom, opažanjem i razgovorom. Pri obradbi informacija on bira ono što je u tom trenutku bitno za temu koju obrađuje, u opsegu koji mu određuje prostor u novinama ili vrijeme predviđeno za emitiranje. Pritom se mora truditi da informacije prenese vjerno, a tekst napiše tako da bude privlačan, razumljiv i pismen.

Radni uvjeti

Novinari rade u svako vrijeme i u različitim uvjetima, ovisno o zahtjevu posla, zadatku ili organizaciji rada. Ima ih u ratovima, pri potresima i poplavama, pri nesrećama i ubojstvima. Satima sjede na sjednicama, voze se svim mogućim prijevoznim sredstvima. Kad pripremaju tekst, obično rade u redakcijama, koje su pune ljudi i buke od telefonskih razgovora, pisača i razgovora kolega, a pisanje im ometaju i česti telefonski pozivi ili hitne obveze. Radno vrijeme novinara ovisi o vrsti medija i o poslu unutar redakcije. Kojiput se radno vrijeme može odrediti i formalno, u skladu s rokovima u kojima se mora završiti neka emisija ili list, no diktiraju ga i događaji, pa ono traje sve dok posao nije obavljen. Kad prikupljaju informacije, novinari razgovaraju i s ljudima koji možda te informacije ne žele dati ili su u nekoj teškoj životnoj situaciji. Neke situacije u kojima novinari moraju sudjelovati, mogu i za njih biti vrlo teške (rat, prirodne katastrofe, nesreće). Osim toga, novinari uvijek rade pod pritiskom kratkoga roka u kojemu moraju obaviti posao, ograničenoga prostora koji može zauzeti njihov prilog, odgovornosti za točnost te kojiput, nažalost, i političke podobnosti informacije.

Poželjne osobine

Poželjno je da novinar bude u dobroj fizičkoj kondiciji, da dobro čuje i vidi i da se s lakoćom kreće, kako bi mogao raditi u bilo kojoj situaciji i onoliko koliko posao zahtijeva. Poželjno je da se može usredotočiti na ono što radi, ali u isto vrijeme registrirati što se događa oko njega. On mora djelovati suvislo i brzo i kad je pod velikim vremenskim i drugim pritiskom. Novinar bi morao biti znatiželjan i dovitljiv pri traganju za informacijama, ali pritom i s osjećajem za mjeru, komunikativan i uporan pri postavljanju pitanja, ali i nenametljiv u ophođenju s drugima. Morao bi misliti na posljedice onoga što napiše, s obzirom da njegovo pisanje može za nekoga biti štetno. Novinar bi se morao izražavati, morao bi dobro vladati vlastitim jezikom i pravopisom te najmanje jednim stranim jezikom. Uz osnovna znanja iz novinarstva, poželjna je opća kultura veća od prosječne. Poželjna su znanja iz politologije, povijesti, prava, ekonomije, sociologije i socijalne psihologije, filozofije i logike te raznih grana umjetnosti i tehnike. Danas novinar mora ovladati i programom za kompjutorsku obradu teksta te osnovama elektroničkog prijenosa informacija.

Osposobljavanje i napredovanje

U hrvatsko novinarstvo još ulaze ljudi s vrlo različitom naobrazbom: od onih sa završenom srednjom školom do onih s fakultetom različitog smjera. To će, međutim, sve više biti iznimka, a pravilom će postati zapošljavanje diplomiranih novinara kao i ljudi s diplomom neke struke, uz dodatno novinarsko obrazovanje. Novinari se školuju na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i na Hrvatskim studijima. Na Fakultetu političkih znanosti moguć je četverogodišnji studij koji donosi naziv diplomirani novinar, te dvogodišnji koji se upisuje usporedno s trećom i četvrtom godinom nekog drugog studija, a donosi naziv novinar. Kad se zaposli, novinar obično počinje od prikupljanja i pisanja informacija – najprije onih najjednostavnijih, a zatim sve složenijih. Komentatorima, urednicima i dopisnicima iz inozemstva postaju u pravilu ljudi s više godina iskustva na poslovima izvještavanja.

Zapošljavanje i zarede

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj smo svjedoci ekspanzije masovnih medija: osnovani su deseci novih listova – političkih, ali i stručnih, tiskaju se lokalni listovi, listovi udruženja i druge publikacije, namijenjene nekom posebnom, manjem ili većem, dijelu stanovništva. Osnivaju se i nove novinske agencije, radiostanice pa i televizijske postaje, tako da se posljednjih godina zaposlilo mnogo mladih ljudi. Takav će trend vjerojatno biti i sljedećih godina, a samo se može naslutiti kakvu će revoluciju donijeti širenje informacija putem računalnih mreža. U ovom se području i dalje mogu očekivati brze i burne promjene, s obzirom na to da je informacija nazvana i trećim kozmičkim entitetom (uz materiju i energiju), da će u budućnosti sve više širom svijeta putovati i informacije, a da je informatička i informacijska era, povijesno gledano, tek na početku. Novinarska i njima srodna zanimanja sigurno će pritom biti vrlo važna. Plaće se vrlo razlikuju. Za početnika su u pravilu nešto veće nego u drugim zanimanjima koja traže diplomu, a za novinare s iskustvom ugovaraju se gotovo sasvim slobodno, ovisno o poslu koji će tko obavljati i ugledu koji uživa.

Bliska zanimanja

Poslove slične novinarskim obavljaju pisci najrazličitijih tekstova, urednici knjiga i drugih tiskovina, voditelji i moderatori različitih razgovora i tribina, stručnjaci za odnose s javnošću, glasnogovornici i sastavljači službenih priopćenja državnih organa.