Vulkanizeri

Opis poslova

    Osnovna zadaća vulkanizera jest popravak pneumatika na osobnim, teretnim i radnim vozilima. Osim toga, vulkanizeri uravnotežuju rotacijske mase kotača nakon ugradnje gume na naplatak, a u boljim radionicama ugađaju i ukupnu geometriju kotača. Na taj se način poboljšavaju vozne karakteristike vozila te omogućuje sigurnija vožnja.
    Nakon skidanja kotača s oštećenim pneumatikom s vozila, posebnim se alatom demontira i guma s naplatka. Nakon dijagnosticiranja kvara, ovisno o tipu pneumatika, vulkanizeri pristupaju popravku. Tehnološkim postupcima tretiranja gumenih masa ponovno osposobljuju pneumatik za pri-hvaćanje propisanog tlaka zraka, te ga montiraju na kotač vozila. Uravnotežavanje rotacijskih masa kotača provodi se mjernim instrumentima. Mjerenjem karakterističnih značajki rotacije kotača, utvrđuje se mogući ne srazmjer rhtmoreda njegovih rotacijskih masa. Ako se on utvrdi, vulkanizeri ugradnjom dodatnih pločica na naplatak kotača uravnotežuju dinamiku njegove rotacije.
    U radu se vulkanizeri služe klasičnim automehaničarskim alatom, specijalnim alatima za skidanje i montiranje pneumatika na naplatak kotača te alatima potrebnima za provedbu tehnoloških postupaka popravka gumenih masa. Moraju ovladati i elektronskim mjernim instrumentom za dinamičko uravnotežavanje rotacije kotača koji posjeduju sve bolje radionice.

Radni uvjeti

    Vulkanizeri uglavnom rade u zatvorenim ili polu-zatvorenim prostorima. Higijenski su uvjeti loši: dok rade, udišu prašinu, isparavajuće pare boja i ispušne plinove automobila. Rade u buci. Ne mogu izbjeći rad u neugodnim položajima tijela. Mogu zadobiti ozljede od alata i predmeta rada. Osim ozljeda od objekata rada, moguće su ozljede od položaja u kojem rade (ozljede kralježnice i slično). Rade najmanje 40 sati na tjedan, a zbog opsega posla mogu raditi i prekovremeno. U poslu treba poštovati dogovorene rokove, što može zaposlene dovesti u vremenski škripac.

Poželjne osobine

    S obzirom na to da je riječ o fizički napornom zanimanju, bitne su osobine tjelesno zdravlje, snaga i izdržljivost. Zbog naglašena rada ruku, važno je imati spretne ruke i dobru koordinaciju pokreta s vidnim podacima. Zbog udisanja prašine, isparavanja boja i ispušnih plinova automobila, bolesti dišnih organa mogu otežati rad. Nužne su osnovne mate-matičke sposobnosti i sposobnost dobrog čitanja zato jer je u poslu prisutno slijeđenje crteža i uputa iz tehničkih priručnika. Preciznost je potrebna i zbog čestog mjerenja. Također je potrebna psihička stabilnost i opreznost zbog primjene mjera zaštite na radu. Psihički izuzetno nestabilne osobe, kao i osobe sklone alkoholizmu i drugim ovisnostima nisu pogodne za vulkanizera.

Osposobljavanje

    Vulkanizeri se osposobljavaju višemjesečnim programima osposobljavanja. Uvjet za pristupanje programu osposobljavanja jest završena osnovna škola. Kandidati koji pristupaju programu osposobljavanja u pravilu imaju radno iskustvo na takvim i sličnim poslovima. Završeni program osposobljavanja omogućava kandidatima otvaranje vlastitog obrta. Nastava se odvija obično u popodnevnim i večernjim satima, jer većina kandidata već radi taj ili neki drugi posao. Od teorijskih predmeta potrebno je položiti pravo i pravne propise, gospodarstvo i zaštitu na radu te priložiti zapisnik s prakse u vulkanizerskoj radionici. Zatim slijedi strog ispit pred komisijom sastavljenom od članova Obrtničke komore i Ministarstva gospodarstva, nakon čega kandidati dobivaju službenu potvrdu koja im omogućuje otvaranje vlastita obrta. Kandidati mogu pristupiti osposobljavanju u bilo kojoj dobi nakon osnovne škole. Zbog zahtjeva koje je potrebno ispuniti kako bi se položio ispit, kandidatima koji nemaju radnog iskustva na poslovima vulkanizera na preporučuje se pristupanje tečaju.

Zapošljavanje, napredovanje i zarade

    Vulkanizeri s položenim državnim ispitom mogu otvoriti vlastitu radionicu, u kojoj – prema potrebi – mogu zaposliti još radnika. U okviru posla kojim se bave mogu se specijalizirati za obavljanje jedne radnje ili više njih. Prije polaganja državnog ispita obično rade učeći i pomažući u nekoj vulkanizerskoj radionici. Plaća koju ugovaraju s vlasnikom radionice ovisi o opsegu posla, broju sati provedenom na poslu, te radnikovoj dobi i iskustvu. Nakon položenog ispita mogu nastaviti s radom kod istog ili drugog vlasnika. Na otvaranje vlastita obrta obično se odlučuju pošto zarade dovoljno novca. U poslu je moguća dobra zarada. Osim u privatnim radionama, vulkanizeri se mogu zaposliti u većim poduzećima koja imaju vozni park. Najčešće se radi o državnim poduzećima. Rade i u automobilskim savezima.

Bliska zanimanja

    Zanimanju vulkanizera srodna su zanimanja autolimara i automehaničara.