Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Autolimari uklanjaju oštećenja na vozilima koja su nastala u
prometnim nezgodama, zbog vremenskih nepogoda ili starenja. Prilikom preuzimanja vozila od
korisnika obavlja se detaljan pregled oštećenog vozila, prilikom kojeg treba utvrditi
stupanj i vrstu oštećenja te vrijeme potrebno za popravak. Zatim se određuje koji će
dijelovi biti zamijenjeni, a koji popravljeni. U skladu s procjenom oštećenja,
karoserija se rastavlja potpuno ili djelomično. Slijedi izravnavanje iskrivljene
karoserije i ulegnuća u metalnim dijelovima auta te uklanjanje oštećenja nastalih
prilikom mehaničkih udaraca ili korodiranjem. Nakon ugradnje popravljenih i zamijenjenih
dijelova slijede završni radovi na karoseriji i zaštita po-pravljenih dijelova i
karoserije u cijelosti.
Da bi mogli obavljati te poslove, autolimari moraju poznavati
različite vrste konstrukcija karoserija, njihovu namjenu i vrstu izvedbe prema položaju
motora. Kod izradbe karoserija i drugih dijelova vozila rade precizna mjerenja. Trebaju
poznavati materijale koji se rabe za izradbu karoserija, vrste limova i njihove osobine.
Moraju znati očitavati skice, mjerila i upute iz tehničkih priručnika za izradbu
dijelova auta. Iskusni autolimari razumiju se u motore i pogonske uređaje, u upravljački
mehanizam, znaju zamijeniti i kočnice.
Pri izradbi novih karoserija pripremaju lim za karoseriju, ocrtavaju
ga, kroje, režu i oblikuju u toplom i hladnom stanju, spajaju zavarivanjem te naknadno
obrađuju i zaštićuju. Spajaju elemente karoserije na vozilu. Osim karoserija,
popravljaju, izrađuju i zamjenjuju rubnike, blatobrane, pragove i ispušne cijevi.
Demontiraju vrata branika, poklopca motora i prtljažnika. Dijelove auta mehanički
čiste, izrezuju trule dijelove, ravnaju utisnute dijelove u vrućem i hladnom stanju.
Pripremaju karoseriju za veće radove, ravnaju i rastežu karoseriju mehaničkim i
hidrauličkim rastezačima, mjere pri rastezanju. Vrše ručnu i strojnu obradbu, fino
poravnavanje i brušenje.
Iako mogu popravljati sve tipove vozila, većinom popravljaju
automobile i manje kamione, a rjeđe rade na većim kamionima, autobusima i traktorima. U
radu se služe različitim aparatima: toplinskim rezačima metala, hidrauličnim
dizalicama, pneumatskim čekićima i ručnim alatima. Rabe i pomična mjerila, mjerne
alate i alate za stezanje, a služe se i skicama iz tehničkih priručnika.
U manjim radionicama autolimari, osim popravaka, boje automobile, iako
to nije njihova specijalnost. U velikim autolimarskim radionicama, koje zapošljavaju
veći broj radnika, moguća je podjela rada u kojoj se pojedinci specijaliziraju za jednu
radnju, npr. za popravak vrata ili zamjenu stakala na prozorima.
Budući da svako vozilo predstavlja nov izazov, autolimari moraju
razviti odgovarajuće metode za svaki novi posao, primjenjujući svoje široko znanje o
automobilskim konstrukcijama i tehnikama popravaka.
Budući da na popravku vozila uglavnom rade u zatvorenim ili poluzatvorenim prostorima higijenski su uvjeti loši. Dok rade udišu prašinu i isparavajuće pare boja. Rade u neugodnim položajima tijela. Mogu zadobiti ozljede od alata, predmeta rada i okoline. Najčešće su ozljede oštrim metalnim bridovima lima i opekline od zagrijanog metala i usijanog alata za obradbu metala. Tjedno rade najmanje 40 sati, a zbog opsega posla mogu raditi i prekovremeno. U poslu je potrebno poštovati dogovorene rokove, što ih može dovesti u vremenski škripac.
Za zanimanje autolimara poželjno je dobro zdravlje i tjelesna izdržljivost. Zbog naglašenog rada prstiju i ruku, važno je imati spretne ruke i prste. Zbog udisanja prašine i isparavanja boja, bolesti dišnih organa smetnja su u obavljanju poslova autolimara. Nužno je snalaženje u dokumentaciji, jer vraćanje auta u prvotni oblik zahtijeva precizno slijeđenje crteža i uputa iz tehničkih priručnika.
Osposobljavanje se odvija u obrtničkim školama s programom
osposobljavanja za autolimara i traje tri godine. Prvi korak prije upisa u takav program
jest nalaženje autolimarske radionice u kojoj će budući učenik pod stručnim vodstvom
izučavati praktični dio zanimanja. S vlasnikom takve radionice treba sklopiti ugovor o
naukovanju. Upisu prethodi i provjera psihofizičkih sposobnosti u odgovarajućem
liječničkom dispanzeru. Ugovor o naukovanju, liječnička svjedodžba i svjedodžbe
završene osnovne škole uvjet su za upis u školu.
Sve tri godine školovanja učenici naizmjenično provode po tjedan
dana u školi i u autolimarskoj radionici. U školi se odvija teorijska nastava, koja se
sastoji od temeljnih općih predmeta i stručnih predmeta nužnih za svladavanje samog
posla. U programu za osposobljavanje autolimara to su predmeti: elektrotehnika, elementi
strojeva, tehnologija autolimarije i konstrukcija karoserije. U autolimarskoj radionici
učenik uči praktični dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi. Cilj je
naukovanja da se osposobi za potpuno samostalan rad. Naučnik u početku samo pomaže
iskusnom autolimaru, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije.
Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim naučnici dokazuju svoju
osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla.
Posljednjih godina zabilježen je velik porast privlačnosti zanimanja
koja se mogu izučiti u trogodišnjim programima, a osobito za zanimanje autolimara. Zbog
porasta konkurencije pri upisu traže se što bolje ocjene. Činjenica da određen
postotak upisanih ne uspijeva završiti školovanje dodatno je upozorenje onima koji žele
izučiti za autolimara.
Za naukovanja učenici primaju od vlasnika radionice novčanu naknadu. Iznosi naknade mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do prosječne plaće u struci. Ako učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stupanj sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na istom mjestu. Ostali imaju prosječne izglede za posao. Zbog zahtjeva zanimanja i uvjeta rada, određen se broj nakon završenog školovanja odlučuje potražiti drugo zanimanje. Oni koji ostanu raditi u zanimanju u početku rade najprije kao pomoćnici vlasnika autolimarske radionice, a nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastiti obrt.
Zanimanju autolimara srodna su zanimanja vulkanizera, automehaničara, autoelektričara, finomehaničara i limara.