Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.

Automehaničari

Opis poslova

Automehaničari    Automehaničari popravljaju i servisiraju automobile i manje kamione. Osnovni posao automehaničara sastoji se u utvrđivanju i uklanjanju kvarova i oštećenja na motoru. Kako bi svoj posao mogli dobro obavljati, trebaju poznavati dijelove i princip rada motora, kao i toplinske i hidraulične zakone i procese. Prilikom servisiranja uglavnom provjeravaju, podmazuju i prilagođuju dijelove motora, kako bi spriječili mogući nastanak kvarova. Rutinski pregledavaju svjećice, mehanizme kočenja, podsustav za paljenje, razinu ulja u motoru. Podešavaju signalnu opremu auta. Ispituju položaj motora, tlak, temperaturu, potrošnju motora, električne i vozne karakteristike.
    Ako je posrijedi kvar na motoru, nakon što čuju opis smetnji od vlasnika vozila, provjeravaju motor vožnjom ili upotrebom opreme za testiranje. Ako je potrebno, rastavljaju motor te ispituju i namještaju sklop ili sustav motora i vozila. Prije rastavljanja motora obavljaju mjerenje i vizualni pregled motora. Prilikom rastavljanja motora čiste njegove dijelove i zamjenjuju oštećene dijelove te sastavljaju i ispituju cijeli sustav. Najčešći zahvati koje rade na motoru jesu čišćenje i popravak rhtmlinjača, podešavanje kuta paljenja i popravak mjenjačke kutije. Katkada su potrebni i veći zahvati, kao što su brušenje cilindara motora i obnavljanje ležišta motora. Znaju ustanoviti razlog i otkloniti nedostatke rada motora u slobodnom hodu i u vožnji pod opterećenjem. Popravljaju kvarove na električnom pokretaču i uklanjaju uzroke nedovoljnog paljenja baterije. Nakon popravka stavljaju motor u pokusni rad i električki ispituju funkciju dijelova.
    U radu se služe ručnim alatima, električnim mjernim instrumentima, dizalicama, brtvama, brusilicama i sredstvima za čišćenje. Koriste se shemom sustava pokretanja, napajanja glavnih potrošača i punjenja baterije.

Radni uvjeti

    Automehaničari rade u radionicama, od kojih su neke dobro prozračene, no većinom su zagušljive i bučne. Dok rade, ne mogu izbjeći rad s umazanim i zamašćenim dijelovima motora i vozila. Udišu prašinu, ispušne plinove motora i isparavanja ulja. Ne mogu birati položaj u kojem će raditi. Često se moraju podvlačiti pod vozilo i satima raditi u takvu položaju. Prilikom manipulacije vozilom, dijelovima motora i alatima mogu zadobiti lakše ozljede kao što su posjekotine, opekline i nagnječenja, a pažljivim rukovanjem alatom i predmetima rada, kao i održavanjem uvjeta rada mogu potpuno izbjeći teže ozljede. U poslu se moraju pridržavati rokova, što ih može dovesti u vremenski škripac. Radni tjedan traje 40 sati, a moguć je i prekovremeni rad.

Poželjne osobine

    Zbog tjelesnih napora kojima su izloženi na radu potrebna je bar prosječna tjelesna snaga i izdržljivost. Potrebna je spretnost prstiju, a još je bitnija spretnost cijele ruke. Moraju imati dobru koordinaciju pokreta s vidnim podacima, te dobar vid i sluh. Osobe s alergijama i drugim smetnjama dišnih organa nisu pogodne za taj rad. Traže se psihički stabilne osobe zbog nužnosti primjene mjera zaštite. Osobe koje pate od klaustrofobije i duševno bolesne osobe ili osobe sklone alkoholu nisu pogodne za ovo zanimanje. Sposobnost da se brzo i točno uvidi izvor problema, kao jedna od auto-mehaničarskih najvrednijih vještina, zahtijeva dobru sposobnost rasuđivanja.

Osposobljavanje

    Osposobljavanje se odvija u obrtničkim školama s programom osposobljavanja za automehaničara i traje tri godine. Prvi korak prije upisa u takav program jest sklapanje Ugovora o naukovanju učenika s ovlaštenim servisom ili vlasnikom automehaničarske radionice u kojoj će budući učenik pod stručnim vodstvom izučavati praktični dio zanimanja. Upisu prethodi i provjera psihofizičkih sposobnosti u odgovarajućem liječničkom dispanzeru.
    Sve tri godine školovanja učenici naizmjenično provode po tjedan dana u školi i u automehaničarskoj radionici. U školi se odvija teorijska nastava, koja se sastoji od temeljnih općih predmeta i stručnih predmeta nužnih za svladavanje samog posla. Stručni predmeti u programu za osposobljavanje automehaničara jesu: elementi strojeva, elektrotehnika, hidraulika i pneumatika, motori s unutrašnjim izgaranjem, tehnologija automehanike i praktična nastava. U automehaničarskoj radionici učenik uči praktični dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi. Cilj je naukovanja da se osposobi za potpuno samostalan rad. Naučnik u početku samo pomaže iskusnom automehaničaru, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim naučnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla.
    Posljednjih godina zabilježen je velik porast privlačnosti zanimanja koja se mogu izučiti u trogodišnjim programima. Za zanimanje automehaničara prijavljuje se ponajveći broj učenika, što znatno podiže bodovni prag potreban za upis. Zbog porasta konkurencije pri upisu traže se što bolje ocjene. U školovanju traži se marljiv rad u radionici i izvršavanje obaveza u školi. Činjenica da stanovit postotak upisanih ne uspijeva završiti školovanje dodatno je upozorenje onima koji žele izučiti za automehaničara.

Zapošljavanje, napredovanje i zarade

    Za naukovanja u automehaničarskoj radionici vlasnik radionice nagrađuje za rad naučnike tako što im isplaćuje novčanu naknadu. Iznosi novčane naknade koju učenici primaju različiti su, a mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do iznosa prosječne plaće u struci. Postoje i mogućnosti veće zarade za prekovremeni rad. Ako učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stupanj sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na istom mjestu. Ostali trenutačno zbog velike konkurencije imaju prosječne izglede za posao. Zbog zahtjeva zanimanja i uvjeta rada, određen se broj nakon završenog školovanja odlučuje za promjenu zanimanja. Oni koji ostanu raditi u zanimanju najprije rade kao pomoćnici vlasnika automehaničarske radionice, a nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastiti obrt. Zarada automehaničara (vlasnika) ovisi o opsegu posla, dok su pomoćnici plaćeni prema vremenu koje provedu na radu. Za velik opseg posla i prekovremeni rad moguća je dobra zarada.

Bliska zanimanja

    Zanimanju automehaničara bliska su zanimanja brodomehaničara, zrakoplovnih mehaničara, mehaničara industrijskih i poljoprivrednih strojeva, autolimara, autoelektričara i vulkanizera.