Kineski zid, po mišljenju mnogih jedno od “svjetskih čuda”,
ubraja se među rijetke građevine na Zemlji koje se mogu vidjeti iz – svemira. U
njegovoj gradnju sudjelovali su i mnogi pojedinci, majstori u jednom od najstarijih
zanimanja u graditeljstvu – zidari. Osnovni je posao zidara, naravno, zidanje: slaganje opeka, kamenih blokova ili blokova od nekog drugog materijala i njihovo spajanje žbukom različite kakvoće i sastava. Osim toga temeljnoga posla, zidar obavlja i druge poslove – postavlja hidroizolaciju, kanalizaciju, okvire za vrata, prozore i dr. Zidari svoj posao započinju upoznavanjem nacrta, skica i crteža budućeg objekta. Nekada su oni zidali zgrade od samih temelja. U novije vrijeme zidari dolaze na gradilište kada radnici drugih zanimanja postave temelje, a ponekad i betonski “kostur” zgrade (ili nekog drugog zdanja).
Zidanje na prvi pogled neupućenima izgleda kao vrlo jednostavan posao. A zapravo nije! Zidanje nije tek puko redanje slojeva žbuke i cigle, kamena ili nekog drugog materijala. Elemente budućeg zida treba povezati na poseban način, osobito na uglovima, na mjestima gdje će biti otvori (prozori i vrata), na spoju glavnih i pregradnih zidova. Osim preciznosti, za posao zidara nužna su i specifična stručna znanja, koja se stječu školovanjem, odnosno naukovanjem.
Zidari, dakako, ne podižu zid “od oka”; oni stalno viskom, libelom, kutomjerom, metrom provjeravaju dimenzije, okomitost i druge karakteristike zida. Ciglu, kamen, betonske elemente treba kojiput prilagoditi mjestu na kojem će se postaviti. To zidari rade vrlo spretno preciznim udarcima zidarskoga čekića. Zidanje kamenom puno je teže i sporije od zidanja ciglom ili nekim suvremenim građevinskim materijalom. Zidari se kojiput specijaliziraju npr. za zidanje kamenih lukova ili stupova prilikom gradnje mostova ili nekih drugih posebnih građevina.