Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Drvotokari strojnom obradbom drva proizvode različite, u pravilu oble, uporabne
i ukrasne predmete. Rade to uz pomoć drvotokarskih strojeva. Na temelju tehničko-tehnološke
dokumentacije (nacrta i opisa) ili uzoraka odabiru vrstu i kakvoću drva te alate
potrebne za izradbu traženih predmeta. Na materijalima – predmetima za obradbu
– obavljaju precizna mjerenja i skiciranje (zacrtavanje) zadanih oblika, a potom
ih obrađuju. Obradba se provodi uglavnom glodanjem, dubljenjem i brušenjem drva.
Drvotokarski proizvodi najčešće jesu dijelovi pokućstva, ograde na
stambenim i poslovnim zgradama te sitni uporabni i ukrasni predmeti. Kakvoća i estetski
izgled predmeta uvelike ovise o drvotokarovoj spretnosti, preciznosti i kreativnosti. Osim
što izrađuju nove predmete, drvotokari rade na restauriranju i popravcima predmeta te na
zamjenama njihovih istrošenih dijelova. Kao i izradba novih predmeta, i ovi poslovi
zahtijevaju stručnost, preciznost i odgovornost.
Poduzeća koja proizvode veće serije tokarenih predmeta u novije
vrijeme imaju kompjutorizirane strojeve, na kojima se, uz prethodne proračune, mogu
izvoditi vrlo zamršene i precizne obradbe. Budući da je drvotokarsko zanimanje
obrtničko, drvotokari moraju biti osposobljeni za samostalno uzimanje mjera, izradbu
izvedbenih nacrta, odabir materijala, izradbu troškovnika te za samostalno vođenje
radionice.
Drvotokari rade uglavnom u tvorničkim i obrtničkim radionicama.
Budući da rade na strojevima, izloženi su buci, drvenoj prašini i opasnostima od
ozljeda. Da bi se zaštitili od štetnih utjecaja, moraju primjenjivati tehnička
zaštitna sredstva (razne tehničke naprave) i osobna zaštitna sredstva, kao što su
štitnici za uši ili čepići od švedske vate, naočale, zaštitne rukavice i pregače.
Radni ritam drvotokara u pravilu je slobodan i odmore mogu uzimati
prema potrebi. Prema poslodavčevim potrebama, rade u smjenama, a katkada rade i u dvije
smjene (prijepodne i poslijepodne).
Drvotokari moraju imati zdrav mišićno-koštani i dišni sustav, jer rade uglavnom stojeći i jer su izloženi prašini. Preosjetljivost na buku može biti zapreka za drvotokarsko zanimanje, iako se primjenom odgovarajuće zaštite buka strojeva može smanjiti ispod maksimalne dopuštene granice. Važno je da drvotokari imaju sposobnost predočavanja prostornih odnosa, spretne ruke i dobru usklađenost pokreta, kao i emocionalnu stabilnost.
Za zanimanje drvotokara učenici se osposobljuju u obrtničkim školama po trogodišnjemu programu. Nakon trogodišnje prakse u struci, drvotokari mogu polagati majstorski ispit. U poslu se može napredovati rhtmoređivanjem na bolje rangirana i plaćena radna mjesta. To su uglavnom organizatorska i poslovodna radna mjesta – brigadiri, poslovođe i voditelji smjena.
Drvotokari se najčešće zapošljavaju u obrtništvu, ali mogu se zaposliti i u industriji. Mogu voditi i vlastiti obrt. Uz kraće dopunsko osposobljavanje, moguće je zapošljavanje u bliskim zanimanjima koja su deficitarna. Zarade drvotokara kreću se na razini zarada drugih zaposlenika koji imaju istu stručnu spremu. Valja ipak reći da privatni poslodavci dobro plaćaju visokostručne specijalizirane majstore.
Dosta bliska zanimanja jesu drvogalanteristi i modelstolari, a donekle slična jesu stolari, graditelji glazbala, bačvari i kolari.