Popravljači, ugođači i graditelji glazbala

Opis poslova

    Glazbala su izvor zabave i razbibrige za milijune ljudi. Posao popravljača i ugođača glazbala jest održavanje glazbala kako bi se na njima moglo svirati i proizvoditi svojstven zvuk. Ovo zanimanje obuhvaća popravljače i ugođače klavira; popravljače i ugođače orgulja; popravljače limenih i drvenih puhačkih instrumenata, popravljače udaraljki te popravljače i graditelje žičanih glazbala.
    Ugođači klavira ugođuju žice klavira na odgovarajuću napetost. Napetost žice određuje frekvenciju njezina vibriranja. Žica proizvodi zvuk – kada je udarena jednim od drvenih batića klavira. Ugođači najprije ugođuju napetost žice “A”. Svirajući po jednoj klavirskoj tipki ugođač usklađuje napetost žice (njezinu visinu tona) i ton glazbene vilice. Služeći se ugođačkim batićem, ugođač zakreće čeličnu čiviju i time zateže i otpušta žicu dok njezina zategnutost (visina tona) ne odgovara tonu koji proizvodi glazbena vilica. Zategnutost bilo koje žice u glasoviru određena je prema žici “A”. Standardni klavir sa 88 tipki ima 230 žica, a može se ugoditi za 1-1,5 sat.
    Problemi u zvuku klavira mogu biti uzrokovani i kvarom u bilo kojeg od tisuću drvenih, čeličnih, metalnih, koštanih ili pustenih dijelova. Popravljači klavira određuju i uklanjaju takve probleme. Osim popravaka, popravljači i ugođuju glasovir. Da bi odredili problem, popravljači razgovaraju s mušterijama i djelomično rastavljaju klavir da bi ispitali dijelove. Preslaguju pomične dijelove, zamjenjuju stare ili istrošene ili prerađuju cijele glasovire. Popravljači se služe uobičajenim ručnim alatima, ali i specijalnima, kao što su alati za ugađanje, napinjanje i zamjenu žica. Iako u nas dosta rijetko, u svijetu je sve češće da popravljači i ugođači klavira rade na klavirima s ugrađenom elektronikom za kontrolu vlage, za pomoć u snimanju ili čak na klavirima koji uz pomoć elektronike sviraju samostalno. Stoga bi bilo poželjno da današnji popravljači i ugođači glasovira imaju osnovno znanje iz elektronike.
    Popravljači orgulja ugođuju, popravljaju i ugrađuju orgulje, a željeni se zvuk (ton) dobiva tjeranjem zraka kroz otvore na cijevima orgulja. Da se ugode orgulje popravljač mora prvo uskladiti ton dobiven iz “A” cijevi s onim dobivenim titranjem glazbene vilice. Tonovi ostalih cijevi ugađaju prema tom tonu iz “A” cijevi. Ugađanje orgulja obično traje čitav dan ili nešto duže, jer većina orgulja ima na stotine cijevi. Popravljači orgulja određuju problem, popravljaju ili zamjenjuju istrošene dijelove i čiste orgulje. Sklapaju orgulje na licu mjesta, u crkvama i dvoranama, slijedeći upute proizvođača. Koriste se ručnim i električnim alatima da postave i povežu različite dijelove orgulja. Često rade u grupama ili imaju pomagače. Takav posao traje nekoliko tjedana ili čak mjeseci, ovisno o veličini orgulja. Ugođači se orgulja, poput ugođača glasovira, danas sve više služe elektroničkim napravama za pomoć pri ugađanju što im ubrzava i olakšava posao.
    Popravljači i graditelji violina uređuju i popravljaju gudaća glazbala kao što su violine, viole i čela, koristeći se najrazličitijim ručnim alatima. Oni određuju kvarove pregledavajući glazbalo i svirajući na njemu. Potrgane i slomljene dijelove odstranjuju i zamjenjuju ih novima ili popravljaju, a čest je posao i zamjena žica na glazbalima te zamjena struna na gudalima. Ogrebotine na tijelu glazbala pune kitom, bruse hrapave i neravne dijelove te bojaju i lakiraju glazbala. Neki majstori i sami proizvode gudaća glazbala, najčešće violine.
    Popravljači i graditelji gitara i trzalačkih instrumenata pregledavaju glazbalo i sviraju na njemu da bi odredili kvar. Zamjenjuju pragove, ugrađuju ili mijenjaju drvene i metalne dijelove. Sastavljaju gitare i mijenjaju žice. Neki majstori i sami proizvode glazbala. U tim poslovima služe se standardnim ručnim alatima.
    Popravljači duhaćih instrumenata čiste, uređuju i popravljaju trube, trombone, rogove, tube, klarinete, flaute, saksofone i oboe. Oni pomiču mehaničke dijelove i sviraju glazbene ljestvice na instrumentu kako bi odredili uzrok kvara. Zamjenjuju i popravljaju neispravne tipke, ventile i sve oštećene dijelove. Ispravljaju ulubljene dijelove na metalnim glazbalima, služeći se čekićima s drvenom glavom, te ih poliraju alatima za poliranje. Na drvenim glazbalima popunjuju napukle dijelove materijalima za popunu, a površine na tim mjestima glade i bojaju u skladu s drugim dijelovima glazbala. Zamjenjuju i istrošene plutene i tapecirane dijelove.
    Popravljači udaraljki rade na bubnjevima, cimbalima i ksilofonima. Pri popravcima bubnjeva oni zamjenjuju opne te ih zatežu i otpuštaju dok ne dobiju željeni ton. Uređuju oštećene drvene dijelove bubnja i zamjenjuju metalne. Koriste se ručnim ili električnim bušilicama za bušenje rupa na cimbalima i gongovima na krajevima napuknuća, ili obrezuju napuknuti dio škarama i brusilicama da bi spriječili njegovo daljnje širenje. Na ksilofonima zamjenjuju pločice i držače.

Radni uvjeti

    Popravljači duhaćih i žičanih glazbala te udaraljki većinom rade u servisima, a ima i onih kojima je to drugi posao ili hobi i usluge popravaka rade u svom domu ili priručno uređenom prostoru. Popravljanje klavira i orgulja u pravilu zahtijeva odlaske u domove, crkve, škole gdje se nalaze glazbala, pa nekoliko sati na dan majstor troši na put. Posao popravljača i ugođača glazbala prilično je siguran, a moguće su manje ozljede, poput modrica ili porezotina.

Poželjne osobine

    Popravljači i ugođači moraju imati dobar sluh (moraju dobro razlikovati visinu i boju tonova), razvijene mehaničke sposobnosti i ručnu spretnost. Za one koji rade s mušterijama važan je i pristojan izgled te ugodno i susretljivo ponašanje.

Osposobljavanje i zapošljavanje

    Formalno obrazovanje za popravljače i ugođače glazbala u nas je prilično oskudno. Postoji trogodišnje školovanje za zanimanje glazbalar u srednjoj drvnoj školi i u sklopu Glazbene škole “Pavao Markovac” za zanimanje graditelj i restaurator glazbala, gdje školovanje traje četiri godine, a treba završiti i šest razreda osnovne glazbene škole. Ovakvim školovanjem jako je teško ostvariti vještinu za kvalitetnu i izradbu glazbala. Za to je potrebno mnogo vremena, truda i šegrtovanja kod iskusnih i kvalitetnih majstora, a daljnje obrazovanje i usavršavanje moguće je samo u inozemstvu. Postoje i popravljači i izrađivači koji nisu završili formalne oblike obrazovanja, a svoje su znanje i vještinu stekli kao šegrti u starijih majstora.
    Danas u Hrvatskoj ima samo nekoliko registriranih radionica i desetak pojedinaca koji se bave ovim poslom. Uglavnom izrađuju violine, gitare, tamburice i ostale trzalačke i gudaće instrumente. Susreću se s mnogim problemima u svom radu: od nedostatka kvalitetnog drveta, mehanike i alata, do jako loše materijalne situacije. U svemu ih održava velika upornost, ljubav prema tom poslu i glazbi.

Bliska zanimanja

    Ovo je zanimanje na razmeđi umjetničkih i obrtničkih zanimanja. Povezano je sa svim zanimanjima glazbenika, a i sa zanimanjem stolara, odnosno zanimanjima koja uključuju obradbu drveta. Na stanovit način, zbog potrebne ručne spretnosti i mehaničkih sposobnosti, povezano je i sa zanimanjima popravljača mehaničkih i elektroničkih aparata i strojeva (sa zanimanjima elektroničara-mehaničara, finomehaničara i tehničara za finomehaniku), koja zahtijevaju sličan talent.