Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Postupkom pletenja izrađuje se pletena roba, npr. puloveri, kape,
šalovi, rukavice, čarape ili metražno pletivo. Pletivo se može plesti na metre ili
oblikovano u komadima koji se naknadno šivanjem sastavljaju.
U ručnom pletenju, pletač iglama formira očice od niti vune (ili
nekog drugog materijala). Pletenje počinje pravljenjem određenog broja petljica-očica,
koje se nanižu na jednu od pletaćih igala. Početni broj očica određuje temeljnu
širinu pletiva. Svaka nova očica nastaje provlačenjem niti kroz prethodno napravljene
očice. Postupak se ponavlja dok se ne dobije željena duljina pletiva.
Pletači koji pletu pletaćim strojevima pripremaju pređu za izradbu
pletiva i postavljaju je na strojeve. Pri tomu uvode pređu kroz uređaje za dovod i
vođenje. Nadziru kakvoću pletiva i repasiranjem otklanjaju pogreške. Raznovrsnost
načina i vrste pletenja, kao i uzorkovanje pletiva, postiže se mijenjanjem i
podešavanjem određenih elemenata strojeva.
Pletači rade u pletionicama tekstilne industrije, obrtničkim radionicama ili u kućnoj radinosti. Rad se odvija u prostorijama s prirodnom ili umjetnom rasvjetom. Pletači u tekstilnoj industriji rade uglavnom stojeći. Tijekom kontrole kakvoće proizvoda mogu sjediti. U kućnoj radinosti i obrtničkim radionicama, gdje se pletivo izrađuje ručno, rad se odvija pretežno sjedeći. I dugotrajno sjedenje, kao i stajanje, može dovesti do bolesti kralježnice i nogu. Kao i ostali zaposleni u tekstilnoj industriji, i pletači rade u smjenama. U obrtničkim radionicama radno se vrijeme prilagođava potrebama proizvodnje.
Pletači moraju imati dobar vid na blizinu i razvijen osjet opipa. Važna osobina, posebno za pletače koji pletu ručno, jest spretnost ruku i prstiju. Važna je i sposobnost razlikovanja boja. Poželjne osobine pletača jesu strpljivost, preciznost i ustrajnost u radu. Moraju biti otporni na monotoniju, jer se u radu, pogotovo u industrijskoj proizvodnji, neprestano ponavlja isti postupak.
Pletač se postaje nakon trogodišnjeg školovanja u srednjim školama tekstilne struke. Nakon određenog vremena prove-denog u praksi, školovanje se može nastaviti u tehničkim i majstorskim školama odgovarajućeg smjera.
Zanimanja srodna pletaču su tkalac i prelac. Svi oni rade u preradbi tekstilnih vlakana u gotove proizvode: pletiva, tkanine, pređe.