Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Čak ni dobri poznavatelji zanimanja ne mogu sa sigurnošću reći
kada se zanimanje tapetara počelo razvijati i odvajati od – stolarskoga. Ljudi su,
naime, željeli da drveni namještaj bude što udobniji i ljepši i počeli su ga
“dograđivati” posebnim oprugama, morskom travom i presvlačiti tkaninom. A upravo to
je i sada osnovni posao tapetara.
No ne izrađuju tapetari samo tapecirani namještaj. Njihov je posao i
tapeciranje sjedala u automobilima, autobusima, željezničkim vagonima, zrakoplovima. Oni
ukrašavaju prostore posebnim tkaninama, sagovima i postavljaju zastore raznih oblika i
namjena. Ipak, moglo bi se reći da je najčešći posao tapetara izradba tapeciranoga
namještaja: stolaca, naslonjača, kauča i dr. U radionicu ili industrijski pogon dolaze
drvene ili metalne osnove budućega proizvoda. Naravno, u industrijskoj radionici
proizvodnja je serijska, a posao tapetara specijaliziran, katkada i monoton. U manjoj
obrtničkoj radionici radi se prema posebnim željama i zahtjevima naručitelja. Osnovno
je, dakle, da tapetar najprije od “mušterije” sazna te želje. Zatim mjeri i kroji
odabranu tkaninu, priprema ostali materijal i ručnim alatom te strojevima počinje
izrađivati određeni komad namještaja. Nekada se u tapecirani namještaj stavljala
morska trava, vuna, konjske strune i sl, a danas se ti materijali zamjenjuju
sintetičkima. Kažu da danas među tapetarima – zbog industrijalizacije toga posla _
nema mnogo dobrih majstora. Zato su tapetari koji znaju i mogu izrađivati namještaj koji
se može nazvati proizvodom umjetničkoga obrta rijetki i cijenjeni.
Tapetari rade u zatvorenim prostorima, uz prirodnu i umjetnu rasvjetu. Rade stojeći, u pognutom položaju tijela i sjedeći. Često trebaju podizati i prenositi i teže terete. Pri popravljanju staroga namještaja, u prostoriji ima dosta prašine, a strojevi i alati stvaraju popriličnu buku.
Tapetar treba biti srednje jake tjelesne građe, mora imati spretne ruke, osobito prste, normalan vid, mora dobro prepoznavati boje, imati smisao za skladno i lijepo. Zapreke za uspješno bavljenje ovim zanimanjem jesu teže bolesti unutrašnjih organa, oštećenja ruku i prstiju, slab vid.
Tapetari se školuju u obrtničkim školama, a školovanje i naukovanje traje tri godine.