Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Domaćice i domaćini čine kabinsko osoblje zrakoplova. Zadaća im
je učiniti let svakom putniku sigurnim, udobnim i ugodnim. Poslovi koje obavljaju
odvijaju se prije polijetanja, za vrijeme leta i nakon polijetanja.
Najmanje jedan sat prije polijetanja zrakoplova dolaze na mjesto
okupljanja posade. Tu im kapetan daje informacije o vremenskim prilikama koje se očekuju
i o putnicima za koje je potrebna posebna skrb, ako takvih ima. Pošto posada dođe u
zrakoplov, domaćice i domaćini provjeravaju opremu za slučaj opasnosti i o tome
izvješćuju kapetana. Zaprimaju hranu, piće i novine, te pripremaju kabinu za dolazak
putnika, provjeravaju je li sve čisto i uredno, ugađaju svjetla ako je potrebno,
uključuju glazbu, uspravljaju i provjeravaju sjedala. Dočekuju putnike pri dolasku,
pozdravljaju ih i pomažu im pronaći sjedala i smjestiti ručnu prtljagu. Pošto su se
putnici ukrcali, provjeravaju da li taj broj odgovara broju koji se je prijavio zemaljskoj
aerodromskoj službi, zatvaraju vrata zrakoplova i izvješćuju kapetana da su se svi
putnici ukrcali. Prije polijetanja daju putnicima osnovne sigurnosne upute i informacije o
letu.
Tijekom leta poslužuju putnike hranom, pićem, novinama. Prema
potrebi, na usluzi su im i za druge potrebe te daju razne obavijesti o letu. Na nekim
letovima prodaju parfeme, nakit, piće i sl. Pomažu putnicima pri ispunjavanju formulara
u posebnim slučajevima. Ako u zrakoplovu ima putnika kojima je potrebna posebna skrb,
kabinsko osoblje obavlja i tu dužnost: pomaže djeci, starijim osobama i invalidima i
pruža prvu pomoć ako zatreba. Prije slijetanja domaćine i domaćini zrakoplova daju
putnicima upute o slijetanju, provjeravaju jesu li nasloni sjedala uspravljeni, a pojasi
pričvršćeni. One koje su za to školovane ispunjavaju dijelove formulara koji su
potrebni zemaljskim službama prilikom slijetanja.
Najvažnija dužnost kabinskog osoblja jest sigurnost putnika, pa tako
u slučaju opasnosti daju upute putnicima o tomu što trebaju učiniti, smiruju ih te
osiguravaju njihov izlazak iz zrakoplova. Postupke u slučaju nezgode primjenjuju po
točno određenom i naučenom redoslijedu, ovisno o kakvoj je situaciji riječ.
Nakon slijetanja izvješćuju putnike o vanjskim vremenskim prilikama,
otvaraju vrata i ispraćaju ih iz zrakoplova. Nakon što putnici napuste zrakoplov, ponovo
provjeravaju kabinu, kuhinjicu, sanitarni prostor te o svim eventualnim kvarovima
izvješćuju kapetana.
Domaćice i domaćini zrakoplova imaju dnevne i noćne letove,
radnim danom i praznikom. Radno vrijeme i trajanje odmora nakon pojedinog leta propisano
je zakonom o zračnoj plovidbi. Rad počinje jedan sat prije planiranog polijetanja i
traje sve do isteka 30 minuta nakon zadnjeg slijetanja. Tjedno radno vrijeme može trajati
28 sati, s tim da tijekom 30 uzastopnih dana ne iznosi više od 85 sati. Plan letenja
dobivaju najmanje dva tjedna unaprijed. Broj slobodnih dana varira ovisno o redu letenja i
dužini letova. Neki letovi uključuju noćenje i boravak izvan baze i za to vrijeme
kompanije osiguravaju hotelski smještaj i dnevnice za troškove prehrane. Broj dana koje
mjesečno provedu izvan baze ovisi o broju letova na velike udaljenosti i varira oko
desetak dana. Prilikom letenja kroz nekoliko vremenskih zona nužni su dulji odmori, kako
bi se izbjegli fiziološki poremećaji.
Radni uvjeti u zrakoplovu drukčiji su nego na zemlji: zbog vrlo
visokog tlaka zrak se umjetno upuhuje u kabinu i vrlo je suh (6-8% vlage), a moguća su i
razna ubrzanja zrakoplova i turbulencije. Takvi uvjeti pogoduju dehidraciji i ozljedama,
pa je nužno da se domaćice i domaćini zrakoplova drže pravila u radu i da budu u
dobroj fizičkoj kondiciji. Na kratkim letovima domaćice i domaćini zrakoplova trebaju
raditi brzo kako bi stigli poslužiti piće i hranu. Svakom putniku obraćaju se ljubazno
i prijazno, bez obzira na osobni fizički umor ili ponašanje putnika.
Njihov posao donosi im nova poznanstva, putovanja i upoznavanje novih
krajeva. Zbog slobodnog vremena i povlastica u zračnom prijevozu (u svim zrakoplovnim
kompanijama, a ne samo u matičnoj) kabinsko osoblje može privatno putovati svijetom uz
minimalne troškove.
Zanimanje je primjereno odgovornim i taktičnim osobama koje su
vješte govornom izražavanju. Kompanije traže ljude koji brzo i ispravno reagiraju u
stresnim situacijama. Traže se osobe koje znaju lako uspostaviti kontakt, utjecati na
ljude i smiriti ih u slučaju nezgode. Strpljenje u odnosu s ljudima, emocionalna zrelost
te odgovornost u poslu bitne su osobine. Potrebna je određena intelektualna zrelost za
ovladavanje procedurama za uobičajene slučajeve i slučajeve opasnosti.
Izvrsno opće zdravstveno stanje, osobito vid, nužno je i kontrolira
se i pri primanju na posao i stalnim i povremenim pregledima za vrijeme rada. Preglede
obavljaju timovi psihologa i liječnika raznih specijalnosti koji temeljito ispituju
psihičko i zdravstveno stanje pojedinca.
Kompanije zapošljavaju kadar koji je završio srednju školu, a u
posljednje vrijeme nekoliko godina fakultetske naobrazbe ili završen fakultet mogu biti
prednost. Aktivno znanje engleskog jezika i još jednog stranog svjetskog jezika pokazalo
se nužnim.
Zainteresirane kandidate koji zadovoljavaju navedene uvjete kompanije
školuju ili u svom centru ili u centrima drugih zrakoplovnih kompanija. Osnovno
školovanje traje oko dva mjeseca, s tim da je pola školovanja teoretska nastava, a pola
praktična. Uče se uobičajeni postupci u poslu, kao što su kontrole sigurnosne opreme i
servis, ali i postupci u slučaju opasnosti: prinudno slijetanje na zemlju ili na vodu,
požar u kabini. Uči se i kako postupati s djecom bez pratnje, starijim i nemoćnom
osobama, invalidima, nepoželjnim putnicima, vrlo važnim putnicima. Uči se pružati prvu
pomoć i upotrebljavati aparaturu za kisik u slučaju potrebe. Tijekom školovanja
upoznaju se razni propisi u zrakoplovstvu i međunarodnim konvencijama te kompanijskim
procedurama i pravilima. Uči se kako se ispunjavaju razni carinski formulari i
liječničke potvrde za eventualno bolesne putnike i kako se ispunjava dokumentacija
zrakoplova.
Nakon školovanja polaže se praktični i teoretski ispit. Bez
uspješno položenih ispita ne može se dobiti radna dozvola. Ministarstvo pomorstva,
prometa i veza zrakoplovnom osoblju izdaje radne dozvole i produžuje im valjanost.
Domaćice i domaćini zrakoplova svake godine obnavljaju znanje o postupcima u slučaju
opasnosti trodnevnim školovanjem. Nakon 600 sati letenja ili najmanje dvije godine
letenja mogu pristupiti školovanju za starije domaćice ili domaćine, a nakon četiri
godine ili 1200 sati letenja mogu se školovati za instruktore. Tako njihov razvojni put
može biti slijedeći: domaćica ili domaćin zrakoplova, starija domaćica ili domaćin
te domaćica ili domaćin instruktor.
U Hrvatskoj je 1996. bilo oko 150 domaćica i domaćina zrakoplova,
no potrebe rastu s razvojem zrakoplovstva. Njihov broj u zrakoplovu određen je zakonom i
ovisi o broju ugrađenih sjedala, a ne o broju putnika na nekom letu. Povećanjem broja
zrakoplova raste i potreba za ovim kadrom.
Plaća se formira na osnovi broja sati leta i ukupnog radnog vremena, a
pribrajaju joj se i posebni dodaci za inozemne letove. Primanja ovise i o stupnju
napredovanja (najviše su plaće domaćica ili domaćina instruktora). Iako je teško
odrediti prosječnu plaću domaćica i domaćina zrakoplova, možemo reći da je njihova
najniža plaća veća od prosjeka plaća u zemlji.
Domaćicama i domaćinima zrakoplova bliska su ona zanimanja koja uključuju pružanje usluga i pomaganje u slučaju nesreće. To su domaćice i domaćini putničkih brodova, medicinske sestre, konobari.