Vozači autobusa

Opis poslova

Ljudi putuju iz mjesta u mjesto zbog poslova, turističkih znamenitosti, putuju na odmor na more, na selo, u brda, u posjet rodbini; u gradovima putuju zbog posla, kupovine, zabave, kulture. Mnogi se ne voze sami (vožnja ih umara, nema dovoljno parkirališnih mjesta u gradu, neekonomično im je), pa ih prevoze vozači autobusa. Da bi putnici došli na odredišta, vozači autobusa zaustavljaju se na stanicama. Pritom vode računa o tomu da se putnici sigurno ukrcaju u autobus i iskrcaju iz autobusa. Pri zaustavljanju i kretanju voze polako zbog udobnosti putnika. Na nekim relacijama vozači prodaju i karte na ulazu u vozilo. Na duljim prugama u autobusu su dva vozača: dok jedan vozi, drugi prodaje karte i u tomu se izmjenjuju (zbog ograničenja od 5 sati kontinuirane vožnje).
    Ceste po kojima voze različite su kvalitete (od autoceste do uskih i neasfaltiranih cesta), gustoća prometa varira s obzirom na sate i dijelove ceste, smjenjuju se i vremenski uvjeti i vidljivost. Vozač treba prilogoditi vožnju ovim promjenjivim uvjetima u skladu s prometnim znakovima i drugim prometnim propisima i pravilima. Pritom se mora držati voznog reda, koji diktira vrijeme dolaska na odredište.
    Okolnosti u prometu stalno se i brzo mijenjaju za njihova radnog vremena, pa vozači moraju stalno pratiti te promjene i u skladu s njima odlučivati i reagirati. Vozači odlučuju o aktualnoj brzini, pretjecanju, skretanju, usporavanju, ubrzavanju. O njihovu izboru reakcije ovisi njihova sigurnost, sigurnost putnika i drugih sudionika u prometu (vozača, pješaka, biciklista).
    Na početku rada pri preuzimanju vozila moraju provjeriti ispravnost vozila i uređaja na vozilu, osobito s gledišta sigurnosti. Na kraju radnog vremena ili nakon povratka s duže vožnje dužni su podnijeti izvještaj o zbivanjima prilikom vožnje, eventualnoj nesreći, voznom redu te o prodanim kartama i predati novac.

Radni uvjeti

    Radno vrijeme vozača ograničeno je zakonskim odredbama: ne može voziti duže od 8 sati na dan, mora imati prijekid od pola sata nakon 5 sati vožnje, mora imati odmor od najmanje l0 sati između dva radna dana i sl. Katkada se te odredbe ne poštuju, posebno na turističkim putovanjima. Kako se odredbe odnose na efektivne sate vožnje, dnevno radno vrijeme često je duže od osam sati za vozače na većim udaljenostima. Vozači u međugradskom prometu provode velik dio vremena na putu izvan mjesta boravka, uglavnom u kabini svog autobusa. Vozači u gradskom prometu voze svakoga dana oko 7 sati bez odmora, a smjene se neritmički izmjenjuju i počinju izrazito rano ili završavaju kasno. Državni praznici i nedjelje radni su im dani, što onemogućuje ili otežava uobičajene društvene aktivnosti, posebno u obitelji. Međutim, putovanja mogu biti zanimljiva, a osobito turističke linije na zanimljiva odredišta. Okolina se stalno mijenja, u jednom danu vozač je na različitim mjestima, u mnogim gradovima, a svako mjesto ima svoje zanimljivosti. Mogu se upoznavati razni ljudi i sklapati nova poznanstva.
    Sama vožnja katkada može biti jednolična, posebno noću, kad nema puno prometa. Vožnja noću opasnija je zbog slabe vidljivosti i mogućnosti zablještenja. Tada vozači ne mogu dobro vidjeti bicikliste, pješake, traktoriste i druga mala spora vozila. Povećan je rizik i u vožnji po lošim vremenskim prilikama (snijeg, led, kiša, magla), pa je potrebna dodatna koncentracija. Zanimanje vozača autobusa je rizično zanimanje zbog moguće prometne nesreće. Do nesreće može doći zbog vlastite pogreške, ali i zbog neprimjerene vožnje ili pogreške drugih vozača ili pješaka. U prometnim nesrećama, a posebno autobusa u kojima ima putnika, moguće su velike ljudske žrtve i materijalna šteta. Zbog moguće odgovornosti i krivnje, pa čak i podijeljene krivnje u nesrećama, vozači mogu i krivično odgovarati. Vozači su prilikom vožnje stalno izloženi mogućnosti kazne – od one na licu mjesta za prometne prekršaje do krivične.
    Rad vozača lak je tjelesni rad, a ono što može izazivati napor jest stalno isti položaj tijela. Radi se u relativno skučenom prostoru u kojem ima buke i vibracije. Novi tipovi autobusa bolji su u tom pogledu, a i lakši su za upravljanje, no ima još starih i loših autobusa.

Poželjne osobine

    Zanimanje vozača autobusa primjereno je za zdrave pojedince koji imaju dobru okulomotornu koordinaciju, dobru procjenu udaljenosti, dobru procjenu brzine i smjera kretanja, koji su emocionalno stabilni i otporni na stres i koji su odgovorni u poslu zbog mogućih ljudskih žrtava. To je zanimljiv posao za one koji vole putovanja i samostalnost u radu, a ne smeta im neritmičnost smjena i radnog vremena i duže izbivanje od kuće.

Osposobljavanje i zapošljavanje

    Uvjeti za vozače autobusa određeni su zakonima i propisima. Za zaposlenje je potrebna završena srednja škola prometnog smjera i vozačka dozvola D kategorije (to je dozvola za prijevoz više od osam osoba), koju izdaje policijska uprava. Srednja škola prometnog smjera redovita je srednja škola, a vozačka dozvola D kategorije stječe se tečajem u autoškoli i ispitom pred komisijom Hrvatskog autokluba (HAK), koji izdaje potvrdu o položenom ispitu. Za polaganje vozačkog ispita D kategorije potrebno je prethodno posjedovanje vozačke dozvole za kamione (C kategorije) i iskustvo na tim poslovima od l godine, najmanje 21 godinu starosti i liječnička svjedodžba koja se dobiva u za to određenim zdravstvenim ustanovama i po određenom pravilniku o zdravstvenoj sposobnosti za vozače.
    Liječničku svjedodžbu mogu dobiti oni pojedinci koji ne boluju od kroničnih bolesti, mana i anomalija koje su kontraindikacija za vozače. Oni ne smiju bolovati od epilepsije, duševnih bolesti, šećerne bolesti, izrazito visokoga krvnog tlaka i nekih drugih bolesti, a moraju dobro vidjeti, i to na oba oka, razlikovati boje, dobro čuti, moraju imati prosječnu inteligenciju, normalnu funkciju ekstremiteta i dr. Liječnička je potvrda potrebna pri svakom produženju vozačke dozvole, a vozačka dozvola za vozače autobusa izdaje se na 5 godina. Time su vozači stalno izloženi mogućnosti da ih se zbog bolesti ili nesposobnosti diskvalificira i da ostanu bez vozačke dozvole. Bolje organizirane i veće prijevozničke radne organizacije brinu se o vozačima koji ostanu bez vozačke dozvole, nalazeći im drugi posao. Dio vozača taj problem rješava odlaskom u mirovinu.
    Neke prijevozničke organizacije traže za zaposlenje vozačko iskustvo, ispituju vještinu vožnje i neka znanja, zahtijevaju liječnički pregled i provjeravaju podatke o nesrećama. Na poslovima vozača autobusa u velikim radnim organizacijama koje su sklopile ugovor sa socijalnim osiguranjem stječe se beneficirani radni staž. Godina dana radnog staža računa se kao petnaest mjeseci za mirovinsku osnovicu.

Bliska zanimanja

    Vozačima autobusa bliska su zanimanja: vozač kamiona, vozač taksija, prometni tehničar, disponent vozila, kontrolor prometa i otpremnik. Čine ih sličnima formalno obrazovanje, posjedovanje vozačke dozvole i radni uvjeti.