Vozači taksija

Opis poslova

Vozači taksija    Vozači taksija prevoze putnike na razna odredišta: u bolnice, zračne luke, hotele, u kazalište itd. Vozači taksija u nas voze vlastita vozila i organizirani su u svoja udruženja. Na putnike čekaju na stajalištima za taksije koja se nalaze na željezničkim i autobusnim stanicama, pokraj bolnica i na drugim prometnim mjestima. Moguće je također da putnik podignutom rukom zaustaviti prazan taksi koji kruži gradom. Vožnja taksijem može se naručiti i telefonski. U većim gradovima taksisti imaju zajedničku radiovezu kojom dobivaju narudžbe za vožnju. Na taj način putnike preuzima najbliži taksist.
    Nakon što stignu na odredište, vozači taksija naplaćuju vožnju. Cijenu u pravilu pokazuje taksimetar, što ga vozač uključi kad putnik uđe u vozilo i isključi kad stigne na odredište. Cijena zavisi od udaljenosti i trajanja vožnje, a sadrži i fiksni početni dio. Za posebnu vožnju, kao što je vožnja na većoj udaljenosti ili ona koja uključuje čekanje, vozači taksija ugovaraju cijenu mimo taksimetra.
    Vozači taksija najviše voze u središtu grada, gdje je promet najgušći. Da bi izbjegli moguće sudare ili okrznuća, moraju vješto upravljati vozilom i stalno pratiti kretanje drugih vozila i pješaka, kao i rad semafora. Vozači taksija moraju poznavati gradske ulice. Tako mogu putnike odvesti na odredište najboljim putem s obzirom na prometne gužve u gradu. Osim toga, moraju poznavati i različita mjesta od općeg interesa, kao što su bolnice, kazališta, hoteli i turističke znamenitosti, jer se taksijima često voze i oni koji ne poznaju grad. Korisno je da se znaju barem sporazumijevati na nekom stranom jeziku.
    Vozači taksija najčešće se sami brinu o svom vozilu. Provjeravaju ispravnost vozila, čiste unutrašnjost, prozore, zrcala, vode računa o gumama, svjetlima i kočnicama. Veće popravke povjeravaju mehaničarima, električarima, limarima. Kao privatni obrtnici moraju voditi poslovne knjige ili nekoga angažirati za te poslove.

Radni uvjeti

    Radno vrijeme vozača taksija jest 8 sati. Međutim, oni sami fleksibilno određuju radno vrijeme u skladu s nekim drugim svojim obavezama. Katkada rade kraće, katkada duže, mogu otići kad žele na objed ili kavu. Rade nedjeljom i praznikom, kao i noću. U svom poslu mogu upoznati različite ljude, voditi zanimljive razgovore i sklapati poznanstva.
    Vožnja u gustom gradskom prometu, vožnja noću i vožnja po lošim meteorološkim uvjetima zahtijeva povećanu pažnju. Gradske ulice nisu dovoljno osvijetljene da bi se lako vidjeli pješaci, a po kiši i snijegu može doći do klizanja pri kočenju. Rad vozača taksija tretira se kao lak tjelesni rad. Umara stalno sjedenje pri dužoj vožnji te povremeni ukrcaj i iskrcaj prtljage.    
    Vozači taksija izloženi su mogućim napadima putnika u vozilu, jer su sami u vozilu i jer imaju novac od naplaćenih vožnji. Zanimanje vozača taksija rizično je zanimanje i zbog moguće prometne nesreće. U gradskom prometu s puno vozila i pješaka moguće su ljudske žrtve i materijalna šteta. Stoga vozači mogu i krivično odgovarati. U svom radu stalno su izloženi opasnosti od prometnih prekršaja.

Poželjne osobine

    Taksist mora biti vješt vozač i dobra zdravlja. To mora biti osoba staložene ličnosti koju neće živcirati čekanje na stajalištu, vožnja u gradskoj gužvi ni ponašanje putnika. Uljudnost, ljubaznost i strpljivost važne su u ophođenju s putnicima. Poželjno je da vozača taksija ne smeta rad noću i praznicima.

Osposobljavanje i zapošljavanje

    Vozač taksija mora imati vozačku dozvolu B kategorije (dozvola za upravljanje automobilom) i završenu srednju školu za vozače. Mnogi vozači taksija završili su neku drugu srednju školu pa se prekvalificirali za vozače položivši ispite u školi za vozače ili u autoškoli koja je registrirana za tu djelatnost.
    Vozačku dozvolu izdaje policijska uprava nakon završenog tečaja i položenog ispita u autoškoli. Za polaganje vozačkog ispita potrebna je liječnička svjedodžba, koju izdaje ovlaštena zdravstvena ustanova na osnovi pregleda i prema posebnom pravilniku o zdravstvenim uvjetima. Liječničku potvrdu za vozača taksija mogu dobiti oni pojedinci koji ne boluju od epilepsije, duševnih i nekih drugih bolesti, a uz to dobro vide, i to na oba oka, razlikuju boje, imaju prosječnu inteligenciju, normalnu funkciju ekstremiteta. Liječnička svjedodžba potrebna je pri svakom produženju vozačke dozvole, pa oni kojima je zbog zdravstvenih razloga ograničeno trajanje vozačke dozvole vrlo često idu na liječničke preglede. Zbog raznih bolesti vozači taksija mogu izgubiti pravo da se bave tim poslom.
    Vozači taksija moraju posjedovati svoje vozilo. Oni dobivaju od gradske uprave koncesiju da se bave tim poslom. Kao privatnim obrtnicima, prihod im zavisi od sezone, a izrazito pada u vrijeme ekonomske krize.

Bliska zanimanja

    Vozačima taksija bliska su zanimanja vozač kamiona i vozač autobusa, a čine ih sličnima formalno obrazovanje, posjedovanje vozačke dozvole i radni uvjeti.