Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Vozači taksija prevoze putnike na razna odredišta: u bolnice, zračne luke, hotele,
u kazalište itd. Vozači taksija u nas voze vlastita vozila i organizirani su
u svoja udruženja. Na putnike čekaju na stajalištima za taksije koja se nalaze
na željezničkim i autobusnim stanicama, pokraj bolnica i na drugim prometnim
mjestima. Moguće je također da putnik podignutom rukom zaustaviti prazan taksi
koji kruži gradom. Vožnja taksijem može se naručiti i telefonski. U većim gradovima
taksisti imaju zajedničku radiovezu kojom dobivaju narudžbe za vožnju. Na taj
način putnike preuzima najbliži taksist.
Nakon što stignu na odredište, vozači taksija naplaćuju vožnju.
Cijenu u pravilu pokazuje taksimetar, što ga vozač uključi kad putnik uđe u vozilo i
isključi kad stigne na odredište. Cijena zavisi od udaljenosti i trajanja vožnje, a
sadrži i fiksni početni dio. Za posebnu vožnju, kao što je vožnja na većoj
udaljenosti ili ona koja uključuje čekanje, vozači taksija ugovaraju cijenu mimo
taksimetra.
Vozači taksija najviše voze u središtu grada, gdje je promet
najgušći. Da bi izbjegli moguće sudare ili okrznuća, moraju vješto upravljati vozilom
i stalno pratiti kretanje drugih vozila i pješaka, kao i rad semafora. Vozači taksija
moraju poznavati gradske ulice. Tako mogu putnike odvesti na odredište najboljim putem s
obzirom na prometne gužve u gradu. Osim toga, moraju poznavati i različita mjesta od
općeg interesa, kao što su bolnice, kazališta, hoteli i turističke znamenitosti, jer
se taksijima često voze i oni koji ne poznaju grad. Korisno je da se znaju barem
sporazumijevati na nekom stranom jeziku.
Vozači taksija najčešće se sami brinu o svom vozilu. Provjeravaju
ispravnost vozila, čiste unutrašnjost, prozore, zrcala, vode računa o gumama, svjetlima
i kočnicama. Veće popravke povjeravaju mehaničarima, električarima, limarima. Kao
privatni obrtnici moraju voditi poslovne knjige ili nekoga angažirati za te poslove.
Radno vrijeme vozača taksija jest 8 sati. Međutim, oni sami
fleksibilno određuju radno vrijeme u skladu s nekim drugim svojim obavezama. Katkada rade
kraće, katkada duže, mogu otići kad žele na objed ili kavu. Rade nedjeljom i
praznikom, kao i noću. U svom poslu mogu upoznati različite ljude, voditi zanimljive
razgovore i sklapati poznanstva.
Vožnja u gustom gradskom prometu, vožnja noću i vožnja po lošim
meteorološkim uvjetima zahtijeva povećanu pažnju. Gradske ulice nisu dovoljno
osvijetljene da bi se lako vidjeli pješaci, a po kiši i snijegu može doći do klizanja
pri kočenju. Rad vozača taksija tretira se kao lak tjelesni rad. Umara stalno sjedenje
pri dužoj vožnji te povremeni ukrcaj i iskrcaj prtljage.
Vozači taksija izloženi su mogućim napadima putnika u vozilu, jer su
sami u vozilu i jer imaju novac od naplaćenih vožnji. Zanimanje vozača taksija rizično
je zanimanje i zbog moguće prometne nesreće. U gradskom prometu s puno vozila i pješaka
moguće su ljudske žrtve i materijalna šteta. Stoga vozači mogu i krivično odgovarati.
U svom radu stalno su izloženi opasnosti od prometnih prekršaja.
Taksist mora biti vješt vozač i dobra zdravlja. To mora biti osoba staložene ličnosti koju neće živcirati čekanje na stajalištu, vožnja u gradskoj gužvi ni ponašanje putnika. Uljudnost, ljubaznost i strpljivost važne su u ophođenju s putnicima. Poželjno je da vozača taksija ne smeta rad noću i praznicima.
Vozač taksija mora imati vozačku dozvolu B kategorije (dozvola za
upravljanje automobilom) i završenu srednju školu za vozače. Mnogi vozači taksija
završili su neku drugu srednju školu pa se prekvalificirali za vozače položivši
ispite u školi za vozače ili u autoškoli koja je registrirana za tu djelatnost.
Vozačku dozvolu izdaje policijska uprava nakon završenog tečaja i
položenog ispita u autoškoli. Za polaganje vozačkog ispita potrebna je liječnička
svjedodžba, koju izdaje ovlaštena zdravstvena ustanova na osnovi pregleda i prema
posebnom pravilniku o zdravstvenim uvjetima. Liječničku potvrdu za vozača taksija mogu
dobiti oni pojedinci koji ne boluju od epilepsije, duševnih i nekih drugih bolesti, a uz
to dobro vide, i to na oba oka, razlikuju boje, imaju prosječnu inteligenciju, normalnu
funkciju ekstremiteta. Liječnička svjedodžba potrebna je pri svakom produženju
vozačke dozvole, pa oni kojima je zbog zdravstvenih razloga ograničeno trajanje vozačke
dozvole vrlo često idu na liječničke preglede. Zbog raznih bolesti vozači taksija mogu
izgubiti pravo da se bave tim poslom.
Vozači taksija moraju posjedovati svoje vozilo. Oni dobivaju od
gradske uprave koncesiju da se bave tim poslom. Kao privatnim obrtnicima, prihod im zavisi
od sezone, a izrazito pada u vrijeme ekonomske krize.
Vozačima taksija bliska su zanimanja vozač kamiona i vozač autobusa, a čine ih sličnima formalno obrazovanje, posjedovanje vozačke dozvole i radni uvjeti.