Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Inženjeri naftog rudarstva istražuju izvore nafte i prirodnog
plina te organiziraju njihovu proizvodnju. Kad je otkriveno ležište nafte ili prirodnog
plina, naftni inženjeri rade na tomu da postignu najveći mogući iscrpak iz postojeće
buštotine. Oni razvijaju tehničke, kemijske i fizikalne metode i postupke, kako bi
maksimalno iskoristili svaku pojedinu bušotinu. Metode kojima se koriste jesu
ubrizgavanje vode, kemikalija ili vodene pare u bušotine, kako bi se izvukla što veća
količina nafte, vodoravno bušenje (proširivanje) i miniranje naftnih ili plinskih
bušotina. Inženjeri naftnog rudarstva projektiraju bušotine, planiraju, skiciraju,
proračunavaju i predviđaju količine nafte i plina, razrađuju projekte bušotine, prate
i nadziru proces bušenja, pišu izvještaje i analize proizvodnje. U radu se služe
suvremenom elektroničkom opremom i računalima, pa moraju svladati posebne računalne
alate. Budući da je do današnjih dana iscrpljena velika količina nafte i prirodnog
plina, naftni inženjeri neprekidno moraju usavršavati i izmišljati nove metode za
iskorištavanje naftnih bušotina. Zajedno s usavršavanjem metoda rada unapređuje se i
oprema i tehnička pomagala kojima se inženjeri služe.
Budući da se naftna polja nalaze u različitim dijelovima zemlje i
svijeta, posao inženjera naftnog rudarstva najčešće se obavlja na terenu. Naftni
inženjeri koji rade na istraživanju nafte zajedno sa svojim ekipama odlaze od jedne
bušotine na drugu. Njihovo je radno mjesto cijeli svijet: od Moslavine, Jadranskog mora,
arapskih zemalja, Sibira do teksaških naftih polja ili Sjevernog mora. Inženjeri naftnog
rudarstva najčešće se zapošljavaju u naftnim kompanijama koje se bave istraživanjem i
iskorištavanjem nafte, održavanjem ili servisiranjem naftnih bušotina. Nešto rjeđe
zapošljavaju se u preradbi ili transportu nafte i plina. U Hrvatskoj se perspektive za
istraživanje i iskorištavanje nafte smanjuju, jer se postojeća nalazišta crpe već
dugi niz godina. Značajnije se iskorištavaju i istražuju nalazišta prirodnog plina i
nafte u podmorju. Budući da se ni u svjetskim razmjerima ne očekuje više značajniji
porast istraživanja i proizvodnje nafte i plina, vjerojatno je da će se naftni
inženjeri ubuduće više okretati preradbi nafte i petrokemiji.
Inženjeri naftnog rudarstva najčešće rade izvan naseljenih
mjesta, na naftnim poljima i bušotinama, do kojih se putuje posebno izgrađenim cestama.
Radi se u smjenama u različitim ciklusima, od po 8 ili 12 sati. Radi se i danju i noću,
vrlo često i nedjeljama i praznicima, što otežava slobodne aktivnosti i organizaciju
obiteljskog života. Kad se radi na naftnim platformama (plutajući tornjevi za bušenje
nafte u podmorju), naftni su inženjeri dulje vrijeme potpuno odvojeni od svijeta. Tada se
obično mjesec dana radi u smjenama po 12 sati, nakon čega slijedi mjesec dana odmora.
Radi se po svim vremenskim uvjetima: zimi, ljeti, po kiši, snijegu,
vrućini ili hladnoći. Kad se grade nove buštotine, vrlo se često radi u prašini koju
stvaraju bušaće garniture, uz isparavnje nafte i opasnost od eksplozije. Povećana je i
izloženost buci zbog rada crpki, kompresora i druge opreme koja se rabi pri eksploataciji
nafte i plina. Prilikom bušenja i iskorištavanja nafte može doći do požara,
eksplozija, izbijanja vruće vodene pare ili kemikalija. Zbog toga je važno da naftni
inženjer bude u svom poslu koncentriran te da prisebno reagira u kriznim situacijama,
kako ne bi došlo do ljudskih žrtava i velike materijalne štete.
Inženjeri naftnog rudarstva trebali bi imati smisla za tehničke probleme i prirodne znanosti. Poželjno je da budu emocionalno stabilni, spremni rješavati probleme, donositi odluke i preuzeti odgovornost u kriznim situacijama. Uz to moraju biti spremni na timski rad. Rezultat rada i sigurnost ekipe ovise o zajedničkom znanju, spretnosti i suradnji. Moraju imati normalno razvijen vid i sluh te biti u dobroj fizičkoj spremi. Posao naftnog inženjera jest za ljude koji vole kretanje, samostalnost, putovanja, a ne smeta im duže izbivanje iz kuće, smjenski rad i rad na otvorenom.
Za rad u ovom zanimanju potrebno je završiti petogodišnji studij
kojim se stječe zvanje diplomiranog inženjera naftnog rudarstva. U Hrvatskoj se može
studirati na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog studija
treba završiti pripravničko stažiranje, koje, u pravilu, traje 12 mjeseci. Za
samostalno obavljanje složenijih i odgovornijih poslova u ovom zanimanju valja nekoliko
godina obavljati različite poslove na naftnim poljima, upoznati metode i opremu te
eventualno proći poslove u inozemstvu ili na platformama gdje se mogu upoznati različite
vrste nafte, metode rada i organizacija naftnih poduzeća. Za samostalan rad potrebno je
položiti stručni ispit propisan zakonom. Tipičan razvojni put inženjera naftnog
rudarstva kreće se od pripravničkog staža, preko poslova mlađeg inženjera, zatim
samostalnog inženjera koji vodi pojedini dio proizvodnog ili istraživačkog procesa, do
rukovoditelja naftnog polja. Neki naftni inženjeri rade kao samostalni konzultanti,
projektanti ili znanstvenici.
Zbog stalnog napretka znanosti treba se neprekidno stručno
usavršavati na području toerijske i primijenjene fizike i kemije, matematičkih modela
te pratiti računalne alate koji pomažu u praćenju iskorištenja naftnih polja.
Inženjerima naftnog rudarstva bliska su zanimanja inženjera kemijske tehnologije u preradbi i transportu nafte i plina, te zanimanja rudarskih inženjera i geologa. Sličnima ih čine predmeti, metode i uvjeti rada te formalno školovanje na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu.