Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Dizajneri osmišljaju, izrađuju i uređuju čovjekovu okolinu, kako bi predmeti
u njoj bili što funkcionalniji i ljepši. Oni su zaslužni za izgled vlakova,
automobila, kompjutora, namještaja, različite ambalaže, knjiga, časopisa, plakata,
odjeće. Prema onomu što oblikuju, uvjetno ih možemo podijeliti na industrijske
dizajnere, dizajnere namještaja, dizajnere interijera, dizajnere keramike i
stakla, grafičke dizajnere, scenske dizajnere, modne dizajnere te dizajnere
tekstila. Ipak, njihova se djelatnost često isprepleće i rijetko se bave samo
jednom granom dizajna.
Industrijski dizajneri dizajniraju automobile, igračke, uredsku
opremu, kompjutore, različite kućanske potrepštine, pa i izdvojene dijelove složenih
strojeva. Sve te predmete moraju osmisliti tako da budu što funkcionalniji, što ljepši
i što zanimljiviji potrošačima. Često usko surađuju s inženjerima, od kojih saznaju
načine funkcioniranja strojeva koje dizajniraju. Kad rade na velikim projektima, kao što
je oblikovanje vlaka, rade u timovima koji se sastoje od stručnjaka različitih vrsta.
Srodni industrijskim dizajnerima jesu dizajneri namještaja. Oni
kreiraju i osmišljavaju različite vrste namještaja: od stolaca, kreveta i ormara do
rasvjetnih tijela, vješalica za ručnike i kvaka za vrata.
Dizajnom namještaja katkada se bave i dizajneri interijera. Njihova je
glavna zadaća da osmisle kako najljepše i najsvrhovitije urediti neki prostor.
Uređivanje prostora počinju određivanjem izgleda podova i zidova, a zatim prostoriju
ispunjaju namještajem. Elemente kojima uređuju prostor biraju iz raznih kataloga, a
ukoliko ne nađu odgovarajući, sami ga dizajniraju. Makete i modele uređenog prostora
prezentiraju kompjutorski. Ipak, u nas se često dizajnom interijera bave arhitekti.
Dizajneri keramike i stakla bave se osmišljavanjem oblika posuđa od
stakla i keramike, oblikujući pritom njihov osnovni oblik i osmišljajući izgled njihove
površine.
Grafički se dizajneri bave likovnim uređivanjem knjiga i časopisa,
kalendara, promotivnih materijala, izradbom posjetnica, plakata, osmišljavanjem vizualnog
identiteta tvrtki (dizajniranjem logotipa, memoranduma, posjetnica i koverti). Oni prije
svega vode računa o tomu da predmeti koje dizajniraju budu privlačna izgleda, uočljivi
i prepoznatljivi. Može se reći da se bave “vizualnom komunikacijom”. Vrlo često
bave se i fotografijom.
Scenski dizajneri uređuju izgled scene u kazalištu, na televiziji ili
filmu. Oni su dijelom slični dizajnerima interijera. U nas se nazivaju scenografima, iako
je u svijetu uvriježen pojam scenskih dizajnera.
Modni dizajneri kreiraju odjeću i obuću, stvarajući ili prateći
modne trendove. I oni katkada rade u kazalištima ili na filmu. Ipak, češće se
zapošljavaju u industrijskim postrojenjima i dizajniraju nove modne kolekcije. Rijetki se
bave samostalnim dizajniranjem: tek poneki svjetski dizajner stvara umjetničke modne
kreacije koje postižu velik publicitet i dostižu visoku cijenu.
Tekstilni dizajneri osmišljavaju materijale i njihove uzorke.
Određuju izgled pletiva, način bojenja svile, uzorke različitih tkanina. Vrlo su
povezani s modnim dizajnerima i dizajnerima namještaja.
Ipak, iako se poslovi i znanja dizajnera razlikuju prema području na
kojem rade, niz je djelatnosti zajednički za sve. Da bi dizajnirali neki proizvod, oni
najprije moraju znati potrebe svojih klijenata i potencijalnih korisnika. U nas dizajneri
gotovo uvijek rade po dogovoru s klijentom koji unaprijed određuje kakav bi proizvod
želio (npr. ukoliko je riječ o grafičkom dizajnu reklamnog plakata, on određuje tekst
i veličinu plakata). Potom dizajneri odabiru način izradbe proizvoda koji će omogućiti
da proizvod bude funkcionalan, jednostavan za upotrebu i održavanje, otporan na
uništavanje, siguran za upotrebu i ne preskup. Tada često surađuju s inženjerima i
drugim stručnjacima koji im mogu pomoći pri određivanju tehničkih karakteristika
proizvoda (npr. prilikom dizajniranja brodske crpke za vodu dizajneri moraju znati sve
principe funkcioniranja crpke i načine kako se ona rabi). Tek sada dizajneri
osmišljavaju konačan izgled proizvoda. Često se oslanjaju na poznate trendove u dizajnu
sličnih proizvoda, no uvijek se trude slijediti vlastiti stil. Proizvod dizajniraju prema
željama i očekivanjima klijenta, prema tehničkim napucima različitih stručnjaka,
prema uvriježenim modnim trendovima i prema vlastitu ukusu. Završnu verziju proizvoda,
točnije – njegov model, tada kompjutorski, videoanimacijama ili crtežom prikazuju
klijentima i u dogovoru s njima eventualno ga prepravljaju.
U radu se često služe kompjutorima koji olakšavaju izradbu nacrta i
omogućuju jednostavan prikaz modela. Dizajneri interijera kompjutorskim animacijama i
novim 3D tehnikama uređuju prostore, industrijski provjeravaju kvalitetu proizvoda,
grafički oblikuju logotipe tvrtki pomoću računala. Danas je rad dizajnera neodvojiv od
rada na računalima, a time važnost crtanja postupno dolazi sve manje do izražaja.
Dizajneri rade u udobnim, dobro osvijetljenim uredima, najčešće u jutarnjoj radnoj smjeni. Ipak, dio radnog vremena provode i u obilasku drugih mjesta: razgledavaju prostore koje će uređivati, dogovaraju se s inženjerima o tehničkim specifičnostima izvedbe pojedinih dijelova stroja, pred-stavljaju klijentima napravljene modele. U radu se služe računalima, opremljenim vrhunskim grafičkim programima, koji omogućuju trodimenzionalni prikaz i animaciju. Njihov posao zahtijeva veliku predanost radu: kako su vezani uz definirane rokove u kojima moraju završiti posao, često na poslu ostaju duže ili rade i kod kuće.
Dizajneri moraju biti kreativni i imati razvijenu sposobnost estetske prosudbe. Uz to je važno da imaju smisla za tehničke probleme i prostorne odnose. Važno je da su precizni u radu, spretnih ruku i prstiju te normalna vida. Poželjno je da dobro crtaju, da mogu jasno prikazati raznovrsne prostorne odnose, da vole suradnju s drugim ljudima i da su komunikativni te spremni raditi dugo i povremeno se odricati uobičajenih trenutaka odmora.
U nas se dizajneri školuju na visokim, višim i srednjim školama.
Srednje škole primijenjene umjetnosti i dizajna (u Puli i Zagrebu), Škola likovnih
umjetnosti (u Splitu), privatna Škola za modu i dizajn (u Zagrebu) i neke tekstilne
škole (u Zaboku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu) imaju program koji može koristiti
dizajnerima u radu i u daljnjem školovanju. I visoka učilišta nude različite programe
na području dizajna i likovnih umjetnosti.
Četverogodišnji Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu
školuje visokoobrazovane dizajnere, specijalizirane za industrijski ili grafički dizajn.
Studenti koji se odluče za industrijski dizajn imaju više predmeta vezanih uz načine
obradbe materijala, dok oni s grafičkog dizajna više uče o komunikacijama, tehnologiji
tiska te o fotografiji. Stručni naziv svih dizajnera koji završe ovaj studij jest
diplomirani dizajner.
Osim ovog fakulteta, Viša i Visoka škola za dizajn na
Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu nudi programe za modni i tekstilni dizajn.
Programi za grafički dizajn organizirani su na Grafičkom fakultetu i na Akademiji
likovnih umjetnosti. Osim navedenih visokih učilišta, zainteresiranima se nudi i
nekoliko privatnih škola koje organiziraju dvogodišnje tečajeve s područja dizajna.
Završavanjem ovih fakulteta i škola ne stječe se stručni naziv diplomirani dizajner.
Za dizajnere je važno da se u radu stalno usavršavaju. Oni moraju
biti upoznati sa svim svjetskim i domaćim modnim trendovima, modernim dostignućima
dizajna, s potrebama tržišta te s promjenama u proizvodnji. Zato je važno da se stalno
informiraju, najčešće čitanjem časopisa i kataloga koje pružaju takve informacije.
Dizajneri se mogu zapošljavati u različitim tvrtkama, ovisno o
vrsti posla kojim se bave. Budući da je studij dizajna osnovan tek 1989. godine, malo je
diplomiranih dizajnera u Hrvatskoj. Oni se najčešće zapošljavaju u privatnim
dizajnerskim grafičkim studijima, dok u industriji teže nalaze posao.
Za zapošljavanje dizajnera fakultetska diploma zasad nije uvjet, iako
može biti prednost. Na natječajima za posao traži se u prvom redu zbirka dosadašnjih
radova, pa se na temelju nje procjenjuje uspješnost kandidata. Ipak, kako će s vremenom
biti sve više diplomiranih dizajnera, moguće je da će se prilikom zapošljavanja njima
davati veća prednost pred kandidatima drugih obrazovnih profila.
Očekuje se da će s vremenom potreba za dizajnerima sve više rasti i
da će sve tvrtke, a posebno one veće, zapošljavati dizajnere koji će paziti na njihov
vizualni identitet i promociju na tržištu. Iako danas rijetke proizvodne tvrtke imaju
zaposlene fakultetski obrazovane dizajnere za kreiranje vlastitih proizvoda, očekuje se
da će ih početi zapošljavati sve više.
Dizajnerima su prema poslovima koje obavljaju slični arhitekti i scenografi, a donekle
i inženjeri. Arhitekti, scenografi i dizajneri oblikuju i uređuju čovjekov okoliš, a
svi se mogu baviti uređivanjem interijera. Inženjeri i dizajneri projektiraju i
dizajniraju strojeve i uređaje te često usko surađuju ili su čak dio istog
projektantskog tima. Poslovi dizajnera donekle su slični i poslovima aranžera, koji
uređuju izložbene prostore, izloge i cvjetne aranžmane.
Ima sličnosti i između likovnih umjetnika i grafičkih dizajnera, no važno je istaknuti
njihove razlike: dizajneri kreću od unaprijed dogovorene narudžbe, a ograničeni su i
tehničkim zahtjevima dizajniranja, dok likovni umjetnici rade potpuno slobodno.