Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Likovni
umjetnici izražavaju svoje misli i osjećaje gotovo neograničenim brojem postupaka
i materijala. Koriste se uljem, vodenim bojama, pastelama, olovkama, glinom,
drvom ili bilo kojim drugim sredstvom, uključujući računala, da stvore realističnu
ili apstraktnu sliku stvari, ljudi, prirode ili događaja. Likovne umjetnike
mogli bismo podijeliti u dvije velike grupe, kako bismo lakše opisali njihove
poslove. Te dvije se grupe ne razlikuju toliko s obzirom na medij u kojem stvaraju
već u svrsi stvaranja samog umjetničkog djela. U prvu grupu ulaze umjetnici
koji stvaraju umjetničko djelo kako bi zadovoljili potrebu da na taj način izraze
sebe. Oni izlažu svoja djela u muzejima, umjetničkim galerijama ili privatnim
kućama. Rade nezavisno i odabiru tehniku i objekte koji im najviše odgovaraju.
Obično se specijaliziraju za jednu tehniku ili dvije. Slikari rade u dvodimenzionalnoj
umjetničkoj formi. Koriste se tehnikama sjenčanja, perspektive i miješanja boja.
Stvaraju djela koja oslikavaju realistične scene ili izazivaju različita stanja
i osjećaje, ovisno o umjetnikovim nakanama. Kipari stvaraju trodimenzionalna
umjetnička djela. Modeliraju i spajaju materijale kao što su glina, staklo,
žica, plastika ili metal. Rezbare i klešu oblike iz drveta ili kamena. Neki
kombiniraju materijale kao što su beton, metal, drvo, plastika i papir. Grafičari
stvaraju tiskane slike iz matrica urezanih u drvu, kamenu ili metalu ili ih
pak dobivaju računalom. Matrice dobivaju dubljenjem – rezbarenjem, recimo, u
drvetu, kemijskim postupcima (nagrizanje kiselinom) na metalu ili računalom
u obliku inkjet ili laserskih otisaka. Restauratori slika održavaju i restauriraju
oštećene i izblijedjele slike. Nanose otapala i sredstva za čišćenje kako bi
očistili površinu slike, rekonstruiraju ili retuširaju oštećene dijelove i konzerviraju
ih. Ovi likovni umjetnici prodaju svoje slike galerijama, muzejima ili izravno
skupljačima umjetnina. Galerije prodaju slike raznim kupcima, a kako bi poboljšali
prodaju, organiziraju aukcije. Zarada se dijeli prema unaprijed sklopljenom
dogovoru između umjetnika i galerije. Samo najuspješniji likovni umjetnici uspiju
živjeti od prodaje svojih djela, dok se ostali često bave nekim dodatnim poslom.
Oni koji su završili profesorski smjer na Akademiji likovnih umjetnosti mogu
poučavati u osnovnim i srednjim školama. Ostali rade kao likovni kritičari,
vlasnici su galerija ili zaposleni u njima, daju privatne satove ili su kustosi
muzeja. Ipak, mnogi rade u područjima djelatnosti koja nemaju nikakve veze s
likovnom umjetnošću kako bi mogli preživjeti. Drugoj grupi pripadaju umjetnici
koji rade u propagandi za velike kompanije, trgovačke kuće i poduzeća za oglašavanje,
dizajn ili izdavaštvo. Bilo da su zaposleni u jednom od poduzeća, bilo da rade
samostalno, koriste se raznim vrstama tiskanja, elektronike i filma da naprave
djelo koje odgovara klijentovim potrebama. Sve se više služe računalima umjesto
tradicionalnih sredstava, što im omogućuje lako iskušavanje dizajna, formata
i boja prije tiskanja gotovog djela. Rade razne poslove, ovisno o području na
kojem su stručnjaci. Grafički dizajneri, koji dizajniraju dvodimenzionalno,
mogu kreirati promotivne panoe novog proizvoda, godišnjake i druge publikacije
nekog poduzeća, napraviti upečatljiv znak za proizvod ili tvrtku i sl. Pomažu
u oblikovanju časopisa, novina, magazina i ostalih publikacija, a dizajniraju
i za potrebe televizije. Ilustratori slikaju ili crtaju za knjige, magazine
i ostale publikacije, film, papirnu ambalažu, kalendare i slično. Većina radi
različite vrste ilustracija, dok se neki specijaliziraju za određeno područje.
Tako, na primjer, medicinski i znanstveni ilustratori kombiniraju svoju umjetničku
vještinu sa znanjima iz biologije. Medicinski ilustratori crtaju ilustracije
ljudske anatomije i operacijskih procedura, a znanstveni ilustratori crtaju
prikaze životinja ili biljaka. Takve se ilustracije koriste u znanstvenim publikacijama
ili u pedagoške svrhe. Modni ilustratori crtaju ilustracije muške, ženske i
dječje odjeće za novine, časopise i ostale medije. Crtači stripova crtaju političke,
reklamne, socijalne i sportske stripove. Neki crtači imaju suradnike koji stvaraju
ideje ili pišu tekstove. Ipak, većina crtača stripova posjeduje smisao za humor,
kritičnost i dramatičnost, uz talent za crtanje. Animatori rade u filmskoj industriji
i na televiziji. Crtaju ručno ili uz pomoć računala da izrade velike serije
slika, koje – kad se prenesu na vrpcu ili film – stvaraju crtić koji gledamo
u kinu ili na televiziji. Umjetnički direktori čitaju materijale koji bi trebali
biti objavljeni u novinama, časopisima i ostalim publikacijama i odlučuju kako
najbolje likovno predočiti informacije da one budu uočljive i dobro uklopljene.
Odabiru koje će se fotografije ili slike koristiti i nadziru stvaranje materijala
za tisak.
Likovni umjetnici rade u atelijerima ili vlastitim do-movima. Ti su prostori najčešće dobro osvijetljeni i zračni ali su mirisi ljepila, boja i drugih materijala gotovo uvijek prisutni. Rade u sjedećem ili stojećem položaju. Umjetnici zaposleni u nekoj izdavačkoj kući ili kompaniji u pravilu rade 40 sati na tjedan. Kada su rokovi kratki ili imaju puno posla, rade i prekovremeno. Umjetnici koji nisu stalno zaposleni rade onoliko sati na dan koliko hoće, ali često troše dosta vremena i truda na prodaju i izlaganje svojih djela.
Za bavljenje likovnom umjetnošću nužna je sposobnost likovnog izražavanja i likovni senzibilitet: osjećaj za dobru formu, za sklad boja i perspektivu. Od tjelesnih sposobnosti (iako one nisu nužne), potrebna je dobra ručna spretnost i spretnost prstiju te dobar vid i razlikovanje boja. Likovni umjetnik treba biti strpljiva i uporna osoba, jer stvaranje pojedinih djela može trajati nekoliko mjeseci pa i godina, a s druge strane put do popularnosti i uopće prepoznavanja njegove umjetnosti često je težak i dugotrajan. No za bavljenje likovnom umjetnosti najpotrebnija je ljubav prema likovnom djelu i unutrašnji poriv da se likovnim jezikom iskažu misli i osjećaji.
Za izražavanje bilo kojim likovnim oblikom nije nužna formalna naobrazba. Mnogi likovni umjetnici koji su postigli svjetsku slavu bili su samouki ili su stekli tek osnovna znanja od starijih, iskusnijih majstora. Ipak, danas postoje škole i tečajevi koji poučavaju mlade umjetnike u osnovama likovnog izražavanja. Mnogi se počinju ozbiljnije baviti umjetnošću u srednjim školama za primijenjenu umjetnost i dizajn. Nastavak školovanja moguć je četverogodišnjim studijem na Akademiji likovnih umjetnosti za zanimanja akademskog slikara, akademskog kipara i akademskog grafičara te profesora likovne kulture. Visoka naobrazba s područja dizajna ostvaruje se studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Smjerovi koji se mogu upisati jesu grafički i industrijski dizajn. Za zapošljavanje u nekom od poduzeća ili ustanova nužna je fakultetska naobrazba.
To su zanimanja koja obuhvaćaju bilo kakvu vrstu vizualnog izražavanja ili vještina likovnog oblikovanja: arhitekti, dizajneri, fotografi, aranžeri i mnoga druga. Ako likovni umjetnik radi u izdavaštvu tu su zanimanja vezana uz grafičku pripremu njegovih materijala ili proces i pripremu tiska. Likovnom umjetniku u propagandi bliska su zanimanja propagandnih stručnjaka (najčešće ekonomske struke) s kojima tijesno surađuje.