Likovni umjetnici

Opis poslova

Likovni umjetnici izražavaju svoje misli i osjećaje gotovo neograničenim brojem postupaka i materijala. Koriste se uljem, vodenim bojama, pastelama, olovkama, glinom, drvom ili bilo kojim drugim sredstvom, uključujući računala, da stvore realističnu ili apstraktnu sliku stvari, ljudi, prirode ili događaja. Likovne umjetnike mogli bismo podijeliti u dvije velike grupe, kako bismo lakše opisali njihove poslove. Te dvije se grupe ne razlikuju toliko s obzirom na medij u kojem stvaraju već u svrsi stvaranja samog umjetničkog djela. U prvu grupu ulaze umjetnici koji stvaraju umjetničko djelo kako bi zadovoljili potrebu da na taj način izraze sebe. Oni izlažu svoja djela u muzejima, umjetničkim galerijama ili privatnim kućama. Rade nezavisno i odabiru tehniku i objekte koji im najviše odgovaraju. Obično se specijaliziraju za jednu tehniku ili dvije. Slikari rade u dvodimenzionalnoj umjetničkoj formi. Koriste se tehnikama sjenčanja, perspektive i miješanja boja. Stvaraju djela koja oslikavaju realistične scene ili izazivaju različita stanja i osjećaje, ovisno o umjetnikovim nakanama. Kipari stvaraju trodimenzionalna umjetnička djela. Modeliraju i spajaju materijale kao što su glina, staklo, žica, plastika ili metal. Rezbare i klešu oblike iz drveta ili kamena. Neki kombiniraju materijale kao što su beton, metal, drvo, plastika i papir. Grafičari stvaraju tiskane slike iz matrica urezanih u drvu, kamenu ili metalu ili ih pak dobivaju računalom. Matrice dobivaju dubljenjem – rezbarenjem, recimo, u drvetu, kemijskim postupcima (nagrizanje kiselinom) na metalu ili računalom u obliku inkjet ili laserskih otisaka. Restauratori slika održavaju i restauriraju oštećene i izblijedjele slike. Nanose otapala i sredstva za čišćenje kako bi očistili površinu slike, rekonstruiraju ili retuširaju oštećene dijelove i konzerviraju ih. Ovi likovni umjetnici prodaju svoje slike galerijama, muzejima ili izravno skupljačima umjetnina. Galerije prodaju slike raznim kupcima, a kako bi poboljšali prodaju, organiziraju aukcije. Zarada se dijeli prema unaprijed sklopljenom dogovoru između umjetnika i galerije. Samo najuspješniji likovni umjetnici uspiju živjeti od prodaje svojih djela, dok se ostali često bave nekim dodatnim poslom. Oni koji su završili profesorski smjer na Akademiji likovnih umjetnosti mogu poučavati u osnovnim i srednjim školama. Ostali rade kao likovni kritičari, vlasnici su galerija ili zaposleni u njima, daju privatne satove ili su kustosi muzeja. Ipak, mnogi rade u područjima djelatnosti koja nemaju nikakve veze s likovnom umjetnošću kako bi mogli preživjeti. Drugoj grupi pripadaju umjetnici koji rade u propagandi za velike kompanije, trgovačke kuće i poduzeća za oglašavanje, dizajn ili izdavaštvo. Bilo da su zaposleni u jednom od poduzeća, bilo da rade samostalno, koriste se raznim vrstama tiskanja, elektronike i filma da naprave djelo koje odgovara klijentovim potrebama. Sve se više služe računalima umjesto tradicionalnih sredstava, što im omogućuje lako iskušavanje dizajna, formata i boja prije tiskanja gotovog djela. Rade razne poslove, ovisno o području na kojem su stručnjaci. Grafički dizajneri, koji dizajniraju dvodimenzionalno, mogu kreirati promotivne panoe novog proizvoda, godišnjake i druge publikacije nekog poduzeća, napraviti upečatljiv znak za proizvod ili tvrtku i sl. Pomažu u oblikovanju časopisa, novina, magazina i ostalih publikacija, a dizajniraju i za potrebe televizije. Ilustratori slikaju ili crtaju za knjige, magazine i ostale publikacije, film, papirnu ambalažu, kalendare i slično. Većina radi različite vrste ilustracija, dok se neki specijaliziraju za određeno područje. Tako, na primjer, medicinski i znanstveni ilustratori kombiniraju svoju umjetničku vještinu sa znanjima iz biologije. Medicinski ilustratori crtaju ilustracije ljudske anatomije i operacijskih procedura, a znanstveni ilustratori crtaju prikaze životinja ili biljaka. Takve se ilustracije koriste u znanstvenim publikacijama ili u pedagoške svrhe. Modni ilustratori crtaju ilustracije muške, ženske i dječje odjeće za novine, časopise i ostale medije. Crtači stripova crtaju političke, reklamne, socijalne i sportske stripove. Neki crtači imaju suradnike koji stvaraju ideje ili pišu tekstove. Ipak, većina crtača stripova posjeduje smisao za humor, kritičnost i dramatičnost, uz talent za crtanje. Animatori rade u filmskoj industriji i na televiziji. Crtaju ručno ili uz pomoć računala da izrade velike serije slika, koje – kad se prenesu na vrpcu ili film – stvaraju crtić koji gledamo u kinu ili na televiziji. Umjetnički direktori čitaju materijale koji bi trebali biti objavljeni u novinama, časopisima i ostalim publikacijama i odlučuju kako najbolje likovno predočiti informacije da one budu uočljive i dobro uklopljene. Odabiru koje će se fotografije ili slike koristiti i nadziru stvaranje materijala za tisak.

Radni uvjeti

Likovni umjetnici rade u atelijerima ili vlastitim do-movima. Ti su prostori najčešće dobro osvijetljeni i zračni ali su mirisi ljepila, boja i drugih materijala gotovo uvijek prisutni. Rade u sjedećem ili stojećem položaju. Umjetnici zaposleni u nekoj izdavačkoj kući ili kompaniji u pravilu rade 40 sati na tjedan. Kada su rokovi kratki ili imaju puno posla, rade i prekovremeno. Umjetnici koji nisu stalno zaposleni rade onoliko sati na dan koliko hoće, ali često troše dosta vremena i truda na prodaju i izlaganje svojih djela.

Poželjne osobine

Za bavljenje likovnom umjetnošću nužna je sposobnost likovnog izražavanja i likovni senzibilitet: osjećaj za dobru formu, za sklad boja i perspektivu. Od tjelesnih sposobnosti (iako one nisu nužne), potrebna je dobra ručna spretnost i spretnost prstiju te dobar vid i razlikovanje boja. Likovni umjetnik treba biti strpljiva i uporna osoba, jer stvaranje pojedinih djela može trajati nekoliko mjeseci pa i godina, a s druge strane put do popularnosti i uopće prepoznavanja njegove umjetnosti često je težak i dugotrajan. No za bavljenje likovnom umjetnosti najpotrebnija je ljubav prema likovnom djelu i unutrašnji poriv da se likovnim jezikom iskažu misli i osjećaji.

Osposobljavanje i napredovanje

Za izražavanje bilo kojim likovnim oblikom nije nužna formalna naobrazba. Mnogi likovni umjetnici koji su postigli svjetsku slavu bili su samouki ili su stekli tek osnovna znanja od starijih, iskusnijih majstora. Ipak, danas postoje škole i tečajevi koji poučavaju mlade umjetnike u osnovama likovnog izražavanja. Mnogi se počinju ozbiljnije baviti umjetnošću u srednjim školama za primijenjenu umjetnost i dizajn. Nastavak školovanja moguć je četverogodišnjim studijem na Akademiji likovnih umjetnosti za zanimanja akademskog slikara, akademskog kipara i akademskog grafičara te profesora likovne kulture. Visoka naobrazba s područja dizajna ostvaruje se studijem dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Smjerovi koji se mogu upisati jesu grafički i industrijski dizajn. Za zapošljavanje u nekom od poduzeća ili ustanova nužna je fakultetska naobrazba.

Bliska zanimanja

To su zanimanja koja obuhvaćaju bilo kakvu vrstu vizualnog izražavanja ili vještina likovnog oblikovanja: arhitekti, dizajneri, fotografi, aranžeri i mnoga druga. Ako likovni umjetnik radi u izdavaštvu tu su zanimanja vezana uz grafičku pripremu njegovih materijala ili proces i pripremu tiska. Likovnom umjetniku u propagandi bliska su zanimanja propagandnih stručnjaka (najčešće ekonomske struke) s kojima tijesno surađuje.