Povjesničari

Opis poslova

    Povijest je znanost o razvoju ljudskog društva u prošlosti. Povjesničari proučavaju prošla razdoblja i događaje, institucije, ideje i ljude. Neki se specijaliziraju za proučavanje pojedinih razdoblja ljudske povijesti, na primjer srednjega vijeka (medievalisti). Drugi se pak usmjeravaju na proučavanje pojedinih fenomena ili institucija tijekom povijesnih razdoblja, na primjer na proučavanje ekonomskih odnosa, vojnog ustroja, razvoja političkih ideologija i slično. Izučavanjem pojava iz povijesne perspektive povjesničari pridonose boljem razumijevanju i tumačenju pojava u sadašnjosti.
    Najviše povjesničara radi u osnovnim i srednjim školama kao nastavnici povijesti. Povjesničari mogu raditi kao predavači povijesnih grupa predmeta i na visokim školama i fakultetima. Drugi se pak zapošljavaju u povijesnim institutima. Njihov je posao uglavnom istraživački: oni prikupljaju podatke o pojedinom povijesnom razdoblju koje je predmet proučavanja, obrađuju ih, smještaju u širi povijesni kontekst i interpretiraju. Povjesničari rade i u povijesnim muzejima i muzejima općeg tipa, gdje su zaduženi za pohranu i obradbu povijesno vrijednih predmeta i dokumenata, njihovo čuvanje i restauraciju. Dio povjesničara zapošljava se i u povijesnim arhivima, gdje rade kao arhivisti. Arhivsku građu čine svi dokumenti koji su nastali radom neke osobe (npr. odvjetnika, istaknutih javnih radnika) ili organa (na primjer, Sabora ili koje druge državne institucije). Nekada su to bili samo pisani dokumenti, no danas su to i fotografije, filmovi, magnetske trake, tonski zapisi te diskete. Arhivist ove dokumente prikuplja i sređuje, procjenjuje koje dokumente treba čuvati, a koje ne, klasificira ih po određenom sustavu, popisuje ih te izrađuje vodiče kroz arhivsku građu. Tako sređena arhivska dokumentacija pripremljena je za znanstvenu obradbu i dostupna korisnicima, obično istraživačima koji obrađuju pojedina razdoblja ili pojave. Arhivist je zadužen i za pohranu i čuvanje arhivske građe. Katkada se u arhivima nalaze i nepotpuni ili oštećeni dokumenti. Arhivist je tada zadužen za njihovu obnovu i restauraciju. U čitanju i svrstavanju spisa iz davnih vremena povjesničar katkada treba pomoć drugih stručnjaka, ponajprije jezičara (npr. klasičnih filologa). Budući da svaka ustanova ima svoju arhivu, povjesničar se može zaposliti i u stručnim registraturama tih institucija (na primjer, velikih poduzeća). Ovdje valja napomenuti da svi arhivisti nisu povjesničari, ali da se velik dio povjesničara zapošljava u arhivima, te je opisano što povjesničar arhivist radi. Detaljan opis zanimanja arhivista može se naći dalje u ovoj knjizi.
    Dio povjesničara zapošljava se i u izdavaštvu, na po-slovima uređivanja knjiga iz povijesnih znanosti. Neki povjesničari rade i kao turistički vodiči.

Radni uvjeti

    Povjesničari se zapošljavaju uglavnom u različitim institucijama te rade u prijepodnevnoj smjeni. Istraživači u institutima, međutim, nerijetko svojevoljno rade cijeli dan. Njihov posao obično nije usko vezan samo za matičnu kuću, nego istraživački dio posla mogu obavljati u svim ustanovama u kojima mogu prikupiti podatke koji su im potrebni (u knjižnicama, institutima, arhivima, muzejima itd.). Katkada istraživačka djelatnost i prikupljanje relevantnih podataka i dokumenata podrazumijeva i putovanja u inozemstvo, posebno u one zemlje s kojima smo povijesno bili povezani.
    Kada rade kao nastavnici povijesti u školama, radno vrijeme povjesničara ovisi u rhtmoredu, pa mogu raditi i u prijepodnevnoj i u poslijepodnevnoj smjeni. Posao povje-sničara istraživača vrlo je samostalan. Utjecaj nadređenih na nastavnike povijesti nešto je izraženiji, iako je nastavniku ostavljeno dovoljno prostora za samostalno oblikovanje i izvođenje nastave. Nastavnik povijesti u školama ima relativno veliku satnicu te puno i dugo govori, pa postoji opasnost od profesionalnog obolijevanja govornog aparata.

Poželjne osobine

    Osim općih sposobnosti, za povjesničara su važne dobre verbalne sposobnosti, posebno sposobnost pismenog izražavanja. Govorne vještine te lakoća komuniciranja s drugim ljudima važne su nastavnicima povijesti. Strpljivost i sistematičnost u radu posebno su važne povjesničarima arhivistima.

Osposobljavanje

    Nakon srednje škole potrebno je završiti četverogodišnji studij povijesti, jednopredmetni ili dvopredmetni. Povijest se često kombinira s arheologijom, povijesti umjetnosti, etnologijom i geografijom. U Hrvatskoj se povijest studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Zadru te na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i Puli. Diplomom o završenom studiju stječe se zvanje profesora povijesti. Daljnje usavršavanje može uključivati dvogodišnji poslijediplomski studij, koji se izvodi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ovoga trenutka postoje dva smjera: Hrvatska povijest srednjega vijeka i Hrvatska povijest novoga vijeka. Planira se i studij Hrvatska povijest od 16. do 18. stoljeća.
    Za poslove arhivista završeni student povijesti, nakon dvogodišnjeg rada, mora polagati stručni arhivistički ispit. Nakon pet godina radnog iskustva stječe pravo na naziv višega arhivista, a nakon 15 godina radnog iskustva stječe pravo na naziv arhivskog savjetnika. Uvjet za stjecanje naziva arhivskog savjetnika jesu i objavljeni znanstveni radovi. Znanstveni rad i akademska karijera podrazumijeva stjecanje doktorata iz povijesnih znanosti.

Bliska zanimanja

    Poslovi povjesničara donekle su slični poslovima arheologa, etnologa i povjesničara umjetnosti.