Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Jedno od temeljnih čovjekovih nastojanja jest da dozna podatke o
svome podrijetlu, ali i da ostavi trag koji će pomoći da njegovo postojanje ostane
zabilježeno i otrgnuto od zaborava. U tome mu pomaže posebna znanstvena disciplina koja
se razvila u 18. stoljeću pod nazivom arheologija. Arheolozi na temelju materijalnih
ostataka proučavaju ljudsko društvo od prve pojave čovjeka na Zemlji pa do srednjega
vijeka. Za spomenuto razdoblje ne postoje pisani dokumenti na temelju kojih bismo mogli
doznati kakav je bio život ljudi u davnim vremenima. Stoga arheolozi proučavanjem
materijalnih ostataka, dakle građevina i predmeta koje je pokrila zemlja, otkrivaju kakav
je bio svakodnevni život ljudi u davnoj prošlosti.
Materijalni ostaci uključuju nepokretne arheološke spomenike, poput
čitavih gradova, ili pak samo nekih njihovih dijelova, samostalnih građevina, cesta,
mostova, vodovoda, groblja i slično. Pokretni arheološki spomenici jesu različiti alati
i oružje, predmeti koji su se rabili u kućanstvu ili na gospodarstvima, novac, keramika,
namještaj, obredni predmeti i tako dalje. Do ovakvih materijalnih ostataka nekadašnjih
ljudskih zajednica arheolozi dolaze sustavnim iskapanjem, pa je njihovo pronalaženje i
obradba temeljni arheologov radni zadatak.
Arheološka se nalazišta uglavnom otkrivaju slučajno, naime na taj
način da netko na određenom lokalitetu naiđe na nepoznati predmet ili kakav drugi
ostatak, na primjer prilikom poljoprivrednih radova na polju. Na temelju količine i vrste
pronađenih predmeta ili njihovih ostataka arheolog prosuđuje je li riječ o važnom
arheološkom nalazištu ili je pak pronađeni predmet na taj teren dospio slučajno. Vrlo
se često arheološka nalazišta otkrivaju i prilikom iskapanja terena za temelje novih
građevina. No, osim ovakvih slučajnih nalaza, postoje i sustavno organizirana traganja
za arheološkim nalazištima koja nazivamo rekognosciranjem. Naime, na temelju izgleda i
određenih specifičnosti nekog terena može se zaključiti je li posrijedi potencijalno
arheološko nalazište.
Kada se naiđe na kakvo arheološko nalazište, brigu o njegovu
iskapanju i zaštiti preuzima arheolog. Ovaj se dio arheologova posla naziva terenski rad.
Iskapanje terena obavlja se vrlo pažljivo i polako, obično rukom i malim alatkama, kako
se grubim kopanjem ne bi oštetili vrijedni nalazi ili uništili važni tragovi. U tomu
arheologu obično pomažu studenti arheologije. Takvo se nalazište posebno obilježava,
određuje se i skicira njegov položaj, daje mu se naziv, određuje njegova veličina,
navodi se gustoća nalaza pojedinih predmeta, odnosno, ako je riječ o građevinama,
njihovi se ostaci pomno mjere i obrađuju. Sve ove podatke arheolog bilježi u temeljni
karton nalazišta.
Posao arheologa, osim skupljanja nađenih predmeta, uključuje i
njihovo pažljivo čišćenje, pranje i lijepljenje. Pronađene predmete arheolog treba i
konzervirati i restaurirati, odnosno zaštititi ih posebnim postupcima od propadanja, te
ih sačuvati u pronađenom obliku. Osim toga, arheolog svaki nađeni predmet fotografira i
crta. Na temelju osobina pronađenih ostataka arheolog određuje i kojem razdoblju
pronađeni predmet pripada. Historijska i materijalna objava nađenih predmeta također
ulazi u arheologove radne zadatke. Na taj način arheologov rad na terenu ima i zaštitnu
i znanstvenu funkciju.
Pronađeni arheološki nalazi čuvaju se u muzejima i arheološkim
zbirkama. Ako radi kao kustos muzeja, arheolog je zadužen za čuvanje, konzerviranje i
nadzor zbirke. Njegov je zadatak i popisivanje i opis predmeta zbirke te njihova priprema
za izlaganje. Organizacija i postavljanje izložbe arheoloških nalaza također ulazi u
djelokrug rada onih arheologa koji rade u muzeju. Osim u muzejima i zbirkama, arheolozi
rade i u zavodima i institutima za zaštitu prirodne i kulturne baštine. Arheolozi mogu
raditi i kao turistički vodiči, posebno ako putovanje uključuje posjet nekom
arheološkom nalazištu ili je pak cilj putovanja zemlja koja obiluje takvim nalazištima.
Dio arheologa odlučuje se za znanstvenu karijeru. Ovi arheolozi
obično rade u institutima i na fakultetima. Osim obrazovanja mladog arheološkog kadra,
njihov posao uključuje i znanstvenoistraživački rad, odnosno sustavno proučavanje i
tumačenje pojedinih razdoblja ljudske povijesti i kulture na temelju materijalnih
ostataka.
Arheolozi u muzejima i institutima rade u prijepodnevnoj smjeni.
Međutim, kako se znatan dio posla arheologa odvija na terenu, arheolog može biti
izložen i nepovoljnim vremenskim uvjetima (visokim temperaturama, hladnoći ili pak
vlazi). Zato među arheolozima nisu rijetke profesionalne bolesti reumatskog tipa. Na
terenu nema točno određenog radnog vremena, iskapanja se obavljaju obično cijeli dan,
posebno onda ako se zahtijeva brza arheološka obradba terena zbog, na primjer, toga što
na tom lokalitetu započinje izgradnja nekog novog objekta.
Arheolog je u svome poslu obradbe materijalnih nalaza uglavnom
samostalan. Međutim, katkada arheolozi mogu naići na nerazumijevanje drugih struka, na
primjer građevinara, koji – ne razumijevajući vrijednost ili važnost ostataka na koje
nailaze prilikom iskapanja terena – o nalazu ne obavijeste područni muzej ili pak
požuruju arheološka ispitivanja, želeći što prije obaviti pripremu terena za gradnju
novog objekta. Suočavanje s vremenskim škripcem na taj je način katkada sastavni dio
arheologova posla.
Arheolog treba imati dobro razvijenu sposobnost zaključivanja, uz brzo i lako uočavanje detalja. Sposobnost snalaženja u prostoru i predočavanja prostornih odnosa, kao i sposobnost crtanja, također su važne arheolozima. Poželjne su osobine strpljivost i ustrajnost u radu. Za arheologa je važna i dobro razvijena sposobnost usmenog i pismenog izražavanja.
Da bi se postalo arheologom, potrebno je završiti četverogodišnji studij arheologije. Arheologija se u Hrvatskoj može studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Zadru, i to kao samostalni studij (jednopredmetna grupa) ili pak u kombinaciji s još nekim, obično srodnim, predmetom (dvopredmetna grupa). Tako nije rijetko da se studenti odlučuju kombinirati npr. arheologiju i povijest ili arheologiju i povijest umjetnosti. Dakako, arheologija se može kombinirati s još nekim studijskim grupama. Položenim razredbenim ispitom stječe se uvjet za upis na studij arheologije. Broj prijavljenih kandidata obično ne premašuje znatno broj onih koji se mogu upisati. Nakon završenog studija stječe se naziv diplomiranog arheologa. Arheolozi svoja znanja mogu dalje produbljivati upisom na poslijediplomski studij. Pri tomu se kandidati mogu odlučiti za jedan od dvaju smjerova: poslijediplomski studij prapovijesti sa srednjim vijekom i poslijediplomski studij antičke arheologije. Znanstveni rad i akademska karijera podrazumijevaju stjecanje doktorata iz arheologije.
Zanimanju arheologa donekle su slična zanimanja povjesničara, povjesničara umjetnosti, klasičnog filologa, antropologa i etnologa.