Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Jeste li se ikada pitali kako se može prosuditi vrijednost nekog
umjetničkog djela? Na temelju kojih elemenata u djelu može se prepoznati stilsko
razdoblje, čak i sam umjetnik? Ovakva i slična pitanja predmet su proučavanja
povjesničara umjetnosti, stručnjaka koji proučavaju ulogu umjetnosti u društvima u
povijesti i suvremenosti, povijesno-umjetnička razdoblja, vrste umjetničkog izraza,
umjetnička djela, stilove i osobe samih umjetnika.
Povjesničari umjetnosti mogu se zapošljavati u muzejima, galerijama,
institutima kojima je to djelatnost (npr. Institut za povijest umjetnosti), u srednjim
školama, u tisku i drugim medijima kao likovni kritičari te kao turistički vodiči.
Najviše se povjesničara umjetnosti zapošljava u muzejima. Kada radi
kao kustos muzeja, zadatak povjesničara umjetnosti jest briga o dijelu zbirke ili
čitavoj zbirci muzeja. On obrađuje umjetničke predmete koji su dio zbirke: evidentira
ih, odnosno popisuje predmete zbirke, te ih opisuje po njihovim temeljnim osobinama. Opis
predmeta uključuje opis vrste, dimenzije predmeta, tehniku kojom je predmet izrađen
(npr. kip u bronci, ulje na platnu i slično), stanje očuvanosti itd. Kustos vodi računa
i o predstavljanju muzejske zbirke javnosti. Mnogi povjesničari umjetnosti rade i u
umjetničkim galerijama. Temeljni radni zadaci galerista uključuju utvrđivanje programa
rada galerije i organizaciju izložbi. Samo neke galerije imaju svoje stalne postave,
dakle stalno izložene umjetnine koje se u galeriji čuvaju. U drugim se galerijama
priređuju mono-grafske, tematske i problemske izložbe poznatih i manje poznatih slikara
i kipara.
Dio povjesničara umjetnosti zapošljava se i u medijima kao likovni
kritičari. Njihova je temeljna zadaća da prate suvremena umjetnička zbivanja i da
kritički pišu o njima te da ih prosuđuju smještajući ih u povijesno-umjetnički
kontekst. Neki se povjesničari umjetnosti zapošljavaju i kao zaštitari spomenika. Oni
obrađuju spomenike, izrađuju dokumentaciju o njima, pripremaju elaborate za konkretan
rad na nekom spomeniku ili umjetničkom predmetu te određuju kakav će biti
konzervatorski ili restauratorski zahvat na slici, kipu ili građevini. Povjesničari
umjetnosti mogu se zapošljavati i u srednjim školama kao nastavnici povijesti
umjetnosti. No zbog maloga broja sati ovoga predmeta, u školama ih se zapošljava
relativno malo. Povjesničari umjetnosti mogu raditi i kao turistički vodiči.
Mjesto zapošljavanja određuje i radne uvjete povjesničara umjetnosti. To su uglavnom prostori muzeja ili galerije, a rad se odvija u prijepodnevnoj smjeni. Radno vrijeme nastavnika povijesti umjetnosti određeno je školskim rhtmoredom. Iako je po radnom vremenu i radnim zadacima posao povjesničara umjetnosti samostalan, povjesničar umjetnosti često mora surađivati i sa stručnjacima drugih profila, npr. s etnolozima i arhitektima te umjetnicima, posebno kada je riječ o rest-auratorskim i konzervatorskim poslovima na nekom umjetničkom predmetu ili građevini. Povjesničar umjetnosti mora biti spreman i na česta putovanja. Organizacija i priprema izložbi često upada u vremenski škripac.
Posao povjesničara umjetnosti zahtijeva analitičnost i temeljitost u radu. Vidne sposobnosti vrlo su važne, kao i lakoća pismenog i usmenog izražavanja. Razvijen smisao za estetiku također je važna osobina. Iako nije pravilo da se i sami bave umjetničkim radom, stvaralaštvo je odlika mnogih povjesničara umjetnosti. Organizacijske sposobnosti, kao i mogućnost obavljanja radnih zadataka u vremenskom škripcu važne su osobine za kustose i galeriste. Poželjne su i dobro razvijene komunikacijske vještine. Valja istaknuti da je za povjesničara umjetnosti nužno poznavanje barem jednog svjetskog jezika.
Povjesničar umjetnosti jest zanimanje za koje je nužno završiti četverogodišnji studij povijesti umjetnosti. Ovaj se studij može upisati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Zadru i to kao dvopredmetni studij, dakle u kombinaciji s još nekim, obično srodnim predmetom (npr. s povijesti, etnologijom ili arheologijom). Studenti koji završe ovaj studij stječu stručni naziv diplomirani povjesničar umjetnosti. Povjesničari umjetnosti nastavnoga smjera mogu se školovati i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Pedagoškoj akademiji u Rijeci i na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu. Njihov je stručni naziv profesor likovne kulture. Pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu odnedavna postoji i četverogodišnji studij za restauraciju umjetnina. Kustosi muzeja mogu napredovati do zvanja višeg kustosa, koje se stječe radnim iskustvom i polaganjem stručnog ispita. Znanstveno bavljenje poviješću umjetnosti, kao i izvođenje nastave na fakultetu, zahtijeva stjecanje magisterija i doktorata.
Sa zanimanjem povjesničara umjetnosti nekih sličnosti imaju zanimanja etnologa i arheologa te donekle zanimanje povjesničara.