Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Liječnici se bave unapređenjem zdravlja, sprečavanjem bolesti, otkrivanjem bolesti,
liječenjem bolesnika i medi-cinskom rehabilitacijom. Tijekom studija i pripravničkog
staža osposobljuju se za rad na razini primarne zdravstvene zaštite, odnosno
za područje opće medicine. Njihov posao uključuje dijagnosticiranje bolesti
i liječenje bolesnika koji traže pomoć u ordinaciji, u kući ili na mjestu nesreće.
Oni pregledavaju svoje pacijente, uzimaju anamnezu pri čemu vode računa o tjelesnim,
psihičkim i socijalnim htmektima bolesti, upućuju na pretrage, tumače dobivene
nalaze i na osnovi toga dijagnosticiraju bolesti i ozljede. Procjenjuju hitnost
i težinu bolesnikova stanja, potrebu upućivanja na specijalističku obradbu ili
bolničko liječenje te opasnosti za okolinu. Propisuju lijekove i druge načine
liječenja te prate tok bolesti i uspješnost liječenja. Radi osiguravanja cjelokupne
zdravstvene skrbi surađuju s drugim liječnicima, posebno specijalistima kliničkih
i drugih struka, patronažnim sestrama i sestrama u ustanovama za njegu i rehabilitaciju
u kući, fizioterapeutima, socijalnim radnicima te drugim stručnjacima.
Nadalje, oni prate zdravstveno stanje stanovništva na svom području i
osiguravaju podatke za potrebe zdravstvene statistike. Vode brigu o unapređenju zdravlja
i sprečavanju bolesti. Pritom utvrđuju rizike za zdravlje u načinu života i okruženju
te predlažu i zajedno s drugim zdravstvenim osobljem provode mjere za njihovo
otklanjanje, što uključuje zdravstveno-odgojne aktivnosti i suradnju s ključnim
pojedincima i organizacijama u zajednici. Sudjeluju i u posebnim programima –
cijepljenje, mjere prilikom epidemija i masovnih nesreća, mjere za rano otkrivanje
bolesti itd.
U bolnicama rade liječnici koji su se specijalizirali za
dijagnosticiranje i liječenje određenih vrsta bolesti (npr. internisti, ginekolozi,
psihijatri), za neke vrste dijagnostike (npr. radiolozi, mikrobiolozi, patolozi), za
određene načine liječenja (npr. kirurzi) ili za rad s određenim dobnim skupinama (npr.
pedijatri). Neki se liječnici bave prije svega istraživanjima koja pridonose
razumijevanju bolesti i pronalaženju novih načina liječenja. Nastava, praćenje
zdravstvenog stanja stanovništva, definiranje zdravstvene politike, organizacija
zdravstvene službe i razvoj zdravstveno-informacijskih sustava još su neke mogućnosti
za koje se liječnici mogu odlučiti. Liječnici opće medicine, kao i većina liječnika
specijalista, može samostalno obavljati privatnu praksu.
Gotovi svi liječnici dežuraju, tako da u prosjeku rade više od 40 sati na tjedan. Rade vikendom i praznicima. Godišnje odmore mogu koristiti tijekom cijele godine. U neposrednom su dodiru s bolesnicima i biološkim materijalom, pa stoga izloženi zarazi. Raznolikost poslova liječnika rezultira i nekim posebnim uvjetima rada. Primjerice, prilikom nekih operacija kirurzi satima stoje, patolozi mikroskopiraju, što je velik vidni napor, radiolozi su izloženi zračenju, obiteljski liječnici i oni u stanicama za hitnu medicinsku pomoć odlaze na teren po svakom vremenu itd.
Posao liječnika zahtijeva visok stupanj odgovornosti, kritičnosti i odlučnosti. Mnoge odluke moraju donositi na osnovi relativno malo podataka i u situacijama kada je neposredno ugroženo zdravlje i život pojedinca ili zajednice. Pri odlučivanju često su suočeni s etičkim dvojbama. Nepredviđene situacije, hitni slučajevi i rad u vremenskom škripcu obilježja su posla većine liječnika. Sve to zahtijeva dobro zdravlje te emocionalnu zrelost i stabilnost. Dijagnosticiranje bolesti i propisivanje liječenja zahtijeva primjenu logičkog i znanstvenog mišljenja i rasuđivanja. Liječnici moraju razumjeti ljude i uspješno komunicirati s pacijentima i članovima njihovih obitelji, s predstavnicima zajednice na rješavanju javnozdravstvenih problema i s drugim zdravstvenim osobljem, što je preduvjet za timski rad.
Liječnici se školuju na medicinskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci
i Splitu ili u Osijeku, gdje postoji područni studij zagrebačkog Medicinskog fakulteta.
Broj pristupnika nekoliko je puta veći od broja koji se upisuje. Završavanjem studija
medicine, koji traje šest godina, stječe se naziv doktor medicine.
Doktor medicine, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, obavlja
pripravnički staž, koji traje godinu dana. Nakon toga polaže državni ispit pred
povjerenstvom Ministarstva zdravstva RH i stječe odobrenje za samostalan rad. Svakih
šest godina prolazi provjeru stručnosti radi produženja odobrenja za samostalan rad na
poslovima zdravstvene zaštite.
Liječnicima koji su položili državni ispit i koji su mlađi od 35
godina ministar zdravstva može odobriti specijalizaciju (ili užu specijalizaciju) iz
tridesetak područja – obiteljska medicina, medicina rada, transfuzijska medicina,
interna medicina (uža specijalizacija: kardiologija, hematologija itd.), pedijatrija,
radiologija, dječja kirurgija, ortopedija, sudska medicina, javno zdravstvo,
epidemiologija itd. Specijalizacije i uže specijalizacije obavljaju se u ovlaštenim
zdravstvenim ustanovama. Nakon uspješno završenog specijalističkog staža kandidat
polaže specijalistički ispit pred ispitnim povjerenstvom. Liječnicima specijalistima
koji imaju deset godina rada u svojstvu specijalista, objavljene znanstvene i stručne
radove te dobre rezultate na stručnom uzdizanju zdravstvenih kadrova može se priznati
naziv primarijus.
Doktori medicine mogu se upisati na neki od četrdesetak
poslijediplomskih stručnih studija na medicinskom fakultetu – primjerice,
epidemiologiju, javno zdravstvo, medicinsku citologiju, nefrologiju, obiteljsku medicinu,
ortopediju itd. Poslijediplomski studiji traju četiri semestra. Budući da više od 90%
kandidata radi, nastava se organizira tako da omogućuje usklađivanje radnih obveza s
obvezama na studiju. Dio programa određenih poslijediplomskih studija priznaje se kao dio
specijalizacije. Neki poslijediplomski studiji omogućuju kandidatima da ovladaju
metodologijom znanstveno-istraživačkog rada i steknu naziv magistra ili doktora
medicinskih znanosti.
Posao liječnika ima neka zajedničkih obilježja s poslovima stomatologa, veterinara i farmaceuta.