Veterinari

Opis poslova

    Veterinari vode u prvom redu brigu o zdravlju domaćih i kućnih životinja, a katkada i drugih životinja za koje su ljudi zainteresirani. Briga o zdravlju životinja posredno znači i brigu o zdravlju ljudi, jer životinje često prenose bolesti koje su opasne i za ljude. Znatan dio brige o zdravlju životinja veterinari provode preventivnim postupcima – cijepljenjem i drugim mjerama zaštite sprečava se pojava bolesti. Mnoge životinje čovjek iskorištava za svoje potrebe, katkada i za rad, a danas uglavnom za prehranu, pa se velik dio poslova vete- rinara odnosi i na unapređivanje iskoristljivosti životinja. S tim ciljem veterinar provodi umjetno osjemenjivanje životinja, određuje način uzgoja i prehrane, obavlja kastriranje životinja i slično. Veterinari, dakle, rade na raznim poslovima i s mnogim vrstama životinja. Pokušat ćemo, kao primjer, navesti samo one najčešće.
    U ambulantama i klinikama za male životinje veterinari pretežno liječe i sprečavaju bolesti kućnih ljubimaca. To su obično kućni psi, mačke i ptice. U slučaju bolesti veterinar postavlja dijagnozu, određuje način liječenja, često i provodi dio liječenja – npr. manje kirurške zahvate – te upućuje vlasnika kako će sam nastaviti liječenje. Za postavljanje dijagnoze, tj. određivanje o kojoj je bolesti riječ, veterinar može upotrijebiti laboratorijske pretrage, savjetovati rentgenske preglede i druge dijagnostičke postupke koji se primjenjuju i u ljudskoj medicini. Liječenje težih bolesti ili izvođenje složenijih kirurških zahvata obavljaju veterinari-specijalisti, npr. kirurzi.
    U veterinarskim stanicama za domaće životinje veterinari liječe i sprečavaju bolesti krupne i sitne stoke, peradi i drugih domaćih životinja na sličan način kao što se to radi u ambulantama za male životinje. Osim liječenja i sprečavanja bolesti, česta su umjetna osjemenjivanja, pomoć pri porodu i kastriranje. Nastoji se i poučiti vlasnika domaćih životinja kako da sam spriječi pojavu i širenje bolesti te kako da odabire, hrani i njeguje životinje da bi postigao ekonomičnost prinosa i kvalitetu proizvoda (mesa, mlijeka, jaja, vune). Velike farme i uzgajališta određene vrste životinja, npr. konja, goveda, svinja, peradi, riba i sl., obično imaju vlastitu veterinarsku službu. Takva služba, osim brige o zdravlju životinja, predlaže planove uzgoja, prehrane i klanja, određuje standarde za kvalitetu hrane i sanitarne kriterije.
    Veterinari-inspektori u državnim službama, u industrijama za preradbu mesa, u klaonicama i na mjestima prodaje mesa provjeravaju ispravnost mesa za ljudsku prehranu. Veterinari rade i surađuju s drugim stručnjacima (biolozima, liječnicima, farmaceutima) u istraživačkim institutima, npr. u istraživanju i proizvodnji lijekova. U zoološkim vrtovima veterinari vode računa o zdravlju, prehrani i uvjetima držanja vrlo različitih divljih životinja, često onih koje u prirodi žive u dalekim krajevima i u sasvim drukčijim klimatskim uvjetima.

Radni uvjeti

    Veterinari rade u ambulantama i klinikama, ali vrlo često i u nepovoljnim uvjetima u stajama i drugim životinjskim nastambama, u klaonicama i hladnjačama, pa i na otvorenom. Često moraju putovati na udaljenije farme i seoska imanja te na stočne sajmove, bez obzira na vremenske uvjete. Posao veterinara fizički je naporan, a katkada se mora obavljati i u vremenskom škripcu. Veterinari su često izloženi mogućnostima zaraze i ozljeda, npr. ugrizima, ogrebotinama, ubodima i udarcima. Većini veterinara radno vrijeme nije strogo određeno, moraju biti pripravni na dežurstva, rad noću ili vikendima.

Poželjne osobine

    S obzirom na uvjete rada, za veterinara je potrebna dobra tjelesna kondicija i dobro zdravlje. On mora imati dobru motoričku spretnost, osobito spretnost ruku, mora imati zadovoljavajući vid, sluh i osjet dodira. Veterinar može biti samo emocionalno stabilna osoba – on mora biti sposoban mirno prilaziti bolesnim i uznemirenim životinjama te smireno i brzo donositi odluke. Osobe koje se boje životinja, koje ne mogu gledati krv i rane ili su veoma gadljive ne mogu obavljati poslove veterinara.

Osposobljavanje

    U Hrvatskoj se veterina može studirati na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na tom fakultetu pravo upisa imaju osobe koje su završile gimnaziju, srednju medicinsku, srednju veterinarsku ili srednju poljoprivrednu školu. Pod određenim uvjetima – a to su ocjene iz fizike, kemije i biologije – mogu se upisati i oni koji su završili neku drugu četverogodišnju srednju školu. Za upis je obvezna i liječnička svjedodžba o zdravstvenoj i psihofizičkoj sposobnosti za obavljanje poslova veterinara.
    Studij veterine traje pet godina. Nakon završetka studija uobičajeno je stažiranje, a predviđa se da će postati i obvezno. U tom se slučaju očekuje i da će se sadašnji naziv zanimanja – diplomirani veterinar – promijeniti u naziv doktor veterinarske medicine. Postoji mogućnost poslijediplomskog i specijalističkog osposobljavanja na raznim područjima veterinarske znanosti.

Bliska zanimanja

    Veterinarskom je zanimanju, na razini visoke stručne spreme, najbliže zanimanje liječnika. Bliska su i zanimanja stomatologa, biologa i zoologa. Najbliže suradničko zanimanje, na razini srednje stručne spreme, jest zanimanje veterinarskog tehničara. Veterinarski je tehničar u radu izravno podređen veterinaru.