Stomatolozi

Opis poslova

    Stomatolozi liječe bolesti zuba, čeljusti i usne šupljine, ispravljaju njihove anomalije i nadomještaju nedostatke. Kako bi spriječili pojavu i razvoj određenih bolesti i deformacija, bave se i preventivom.
    U prvoj fazi rada sa svakim pacijentom dijagnosticira se ili utvrđuje pacijentov stomatološki problem. Osim vizualnih pregleda i uzimanja anamnestičkih podataka, tj. informacija koje daje sam pacijent, stomatolog se služi i rentgenskim snimkama te drugim složenim i razvijenim dijagnostičkim metodama i postupcima.
    Pošto je utvrđen problem, određuje se način njegova rješavanja – liječenje bolesnih zuba, “plombiranje” zuba i dograđivanje dijelova zuba, vađenje zuba koji se ne mogu izliječiti, nadomještanje zuba koji nedostaju, ispravljanje zuba koji nepravilno rastu, liječenje raznih bolesti mekih tkiva usne šupljine, liječenje i sprečavanje degenerativnih promjena parodoncija, tj. tkiva koje drži zube u čeljusti, te eventualni kirurški zahvati.
    U svom radu stomatolozi se koriste raznim instrumentima, aparatima i materijalima. Najčešće upotrebljavaju više-namjenski stomatološki aparat s priključnim instrumentima za bušenje i brušenje, ubrizgavanje (zraka ili vode) i isisavanje, instrumente za pregled (zrcala, sonde, pincete), instrumente za nanošenje materijala te razna kliješta i dizače korijena zuba.
    Složenije zahvate s pojedinih područja stomatologije obavljaju specijalisti za ta područja. Specijalisti za dječju i preventivnu stomatologiju uglavnom nastoje osigurati što pravilniji rast i razvoj te očuvati zdravlje zuba djece i mladeži. Osim ranog liječenja, za zdravlje zuba važnu ulogu imaju i prevencijski postupci, tj. postupci sprečavanja nastanka bolesti, npr. premazivanje zuba fluorom kako bi se spriječio nastanak karijesa. Važna je zadaća preventivne stomatologije i zdravstveno-higijensko prosvjećivanje djece i roditelja. Stomatolozi-ortodonti bave se proučavanjem i ispravljanjem anomalija u postavu i rastu zuba, nepravilnim razvojem čeljusti i nepravilnim odnosom gornje i donje čeljusti, te pogrešnim postavom čeljusti u skeletu glave. Cilj je ortodontskih zahvata prije svega postizanje pravilnog funkcionalnog, ali – vrlo često – i estetskog učinka. Ispravljanje nepravilna rasta zuba obično se obavlja privremenim postavljanjem mobilnih ili fiksnih ortodontskih aparata. Postavljanju ortodontskog aparata mogu, prema potrebi, prethoditi i neki drugi postupci, npr. vađenje nekog zuba ili kirurški zahvat. Dentalni patolozi istražuju i liječe bolesti zuba, npr. najrašireniju bolest – karijes, ali i druge bolesti zuba. Specifične bolesti i degenerativne promjene parodoncija, tj. tkiva koje pričvršćuje zube u čeljusti, istražuju i liječe specijalisti za parodontologiju. Istraživanjem i liječenjem bolesti mekih tkiva usne šupljine bave se specijalisti za bolesti usta. Kirurške zahvate u ustima i na čeljustima obavljaju oralni kirurzi. Stomatolozi-protetičari utvrđuju vrstu proteze koja će nadomjestiti zube koji nedostaju, određuju njen točan oblik te ugrađuju fiksne proteze. Kao zasebna specijalizacija postoji i specijalizacija tzv. obiteljske stomatologije, namijenjena u prvom redu onim stomatolozima koji će raditi u privatnim ordinacijama.

Radni uvjeti

    Stomatolozi mogu raditi u klinikama i bolnicama, “domovima zdravlja” i privatnim ordinacijama (vlastitima ili kod drugih vlasnika privatnih ordinacija). Ordinacije u kojima stomatolozi rade imaju uglavnom sličnu osnovnu opremu s dodatnim aparatima i instrumentarijem potrebnim za pojedinu specijalizaciju. Po opremi se donekle razlikuju dvorane u kojima se izvode složeniji stomatološki kirurški zahvati. Uza sva suvremena pomagala, stomatologov je posao fizički naporan, posebno zbog prisilnog položaja u kojem radi, bez obzira na to obavlja li posao stojeći ili sjedeći. Opasnost od zaraze relativno je velika, a moguće su i manje ozljede nradu. Zbog toga se stomatolozi koriste zaštitnom opremom – maskama, rukavicama, a u nekim fazama rada i zaštitnim naočalama.

Poželjne osobine

    Zanimanje stomatologa iziskuje dobar vid na blizinu, dobro razlikovanje boja, telesna kondicija i dobro zdravlje – posebno lokomotornog sustava – te emocionalna stabilnost. U radu je potrebna velika točnost i strpljivost, a poželjna je i komunikativnost. Smisao za rad s ljudima osobito će doći do izražaja u radu s djecom.

Osposobljavanje

    U Hrvatskoj je studij stomatologije moguć na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu i na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Na taj studij mogu se upisati osobe sa završenom srednjom školom u kojoj su najmanje dvije godine pohađale nastavu iz biologije, kemije, fizike i latinskog jezika. Osobe koje nisu učile latinski jezik mogu upisati prvu godinu studija pod uvjetom da do kraja prve godine studija polože ispit iz tog jezika. Za upis na studij stomatologije, osim znanja iz biologije, kemije i fizike, obvezna je i provjera psihomotoričkih sposobnosti te liječnička svjedodžba o psihofizičkoj (zdravstvenoj) sposobnosti s nalazima ortopeda i oftalmologa. Studij traje pet godina, a nakon završetka stječe se stručni naziv doktor stomatologije. Nakon studija obvezno je stažiranje i polaganje stručnog ispita.
    Specijalizacija za neko od navedenih područja stomatologije traje 3 godine. Pristup specijalizaciji imaju stomatolozi koji su položili stručni ispit i nisu stariji od 35 godina, a na specijalizaciju ih upućuje ustanova u kojoj su zaposleni.

Bliska zanimanja

    Najbliže srodno zanimanje stomatolozima svakako je zanimanje liječnika. Donekle je srodno i zanimanje veterinara. Dakako, postoje i najneposrednija suradnička zanimanja, kao što su viši zubni tehničar i zubotehničar, koji u zubotehničkom laboratoriju izrađuju stomatološke proteze i ortodontske aparate na zahtjev samoga stomatologa. Konačno, treba napomenuti da je zanimanje stomatologa nastalo iz nekadašnjeg zanimanja zubara, odnosno zubnog liječnika, pa se i ti nazivi još katkada čuju u neslužbenoj upotrebi. No kako je danas područje tog zanimanja znatno prošireno, pa se osim liječenjem zuba bavi i drugim bolestima i problemima šireg područja usne šupljine (čeljusti, vezivna tkiva, meka tkiva), to je danas za to zanimanje službeni i općeprihvaćeni naziv doktor stomatologije.