Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Zubotehničari izrađuju nadomjeske i pomagala u stomatologiji. To
se prije svega odnosi na izradbu nadomjestaka za zube ili dijelove zuba koji nedostaju i
na izradbu pomagala za ispravljanje anomalija u rastu zuba i čeljusti.
Svaki se nadomjestak ili pomagalo izrađuje i oblikuje zasebno, prema
potrebama određenog pacijenta i na temelju otiska i zahtjeva koji se dobiva od
stomatologa. Otisak “stomatološkog stanja” pacijenta služi za izradbu modela
nadomjeska (proteze). Taj model pak služi da bi se izradio kalup za konačnu protezu.
Osobitu pozornost zubotehničar pridaje modeliranju svakog nadomjeska – zubne
“krunice”, mosta, potpune ili djelomične proteze – kako bi postigao maksimalnu
funkcionalnost, a oblikom i bojom prirodan izgled. Za izradbu nadomjestaka i pomagala
zubotehničar rabi razne materijale: metale, dragocjene i poludragocjene slitine, umjetne
smole (akrilate i polimere), porculan, a u pojedinim fazama rada vosak, gips za izradbu
modela i druge. S obzirom na različite materijale koje obrađuje, primjenjuje i razne
postupke obradbe, npr. lijevanje, lemljenje, pečenje, polimerizaciju, te različite
oblike mehaničke obradbe: savijanje, obrezivanje, brušenje i poliranje.
Zubotehničari rade u zubotehničkim laboratorijima. Takvi se
laboratoriji nalaze u sastavu klinika, bolnica i “domova zdravlja”, a mogu se osnivati
i samostalni privatni zubotehnički laboratoriji. Zubotehnički laboratoriji mogu se
specijalizirati za izradbu raznih vrsta zubnih proteza te za izradbu ortodontskih naprava.
Zubotehnički su laboratoriji opremljeni mnogim uređajima, strojevima, instrumentima i
alatima, npr. pećima i plamenicima, prešama, čekićima, škarama, raznim kliještima,
nožićima za modeliranje, strojevima za brušenje i poliranje te nizom drugih.
Većina se poslova obavlja sjedeći, manji dio stojeći. Pri radu je
vid izložen većim naporima pa je nužno raditi u dobro osvijetljenim, katkada i vrlo
jako osvijetljenim, prostorijama. U radu zubotehničar je povremeno izložen pojačanoj
buci, povišenoj temperaturi i prašini. Izložen je i isparavanju, pa i neposrednom
doticaju s različitim kemijskim tvarima, npr. kiselinama. Postoji mogućnost
ozljeđivanja pri radu – uglavnom mehaničke ozljede ruku i prstiju te opekline. U
manjoj mjeri postoji i mogućnost zaraze. Stoga se zubotehničari prilikom rada, a osobito
u nekim fazama rada, služe i zaštitnom opremom, npr. maskama, rukavicama i naočalama.
Zubotehničar mora imati dobar vid na blizinu, mora dobro razlikovati boje i njihove nijanse te imati sposobnost prostornog predočavanja. Zubotehničar mora imati osobito razvijenu ručnu spretnost i spretnost prstiju te okulomotornu koordinaciju (sposobnost izvođenja preciznih pokreta prstima i rukama uz vidnu kontrolu). Veoma je važna točnost i urednost u radu, pa i strpljivost, odnosno sklonost detaljnom i preciznom radu, a poželjan je i barem prosječan smisao za rješavanje tehničkih problema.
Školovanje za zubotehničara traje 4 godine, a obavlja se na
srednjim medicinskim školama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. Za upis u školu za zanimanje
zubotehničara, osim općeg uspjeha u osnovnoj školi, uzimaju se u obzir i ocjene iz
hrvatskog jezika, matematike, kemije, biologije i fizike. Osim toga, kandidati moraju
priložiti i liječničku svjedodžbu o tomu da nemaju zdravstvenih smetnji za rad na
poslovima zubotehničara, a moraju uspješno proći i posebnu provjeru ručne spretnosti.
Upravo provjera ručne spretnosti ima eliminatorni karakter, što znači da školu za
zubotehničara može pohađati samo onaj tko je uspješno prošao ovu provjeru.
Nakon završetka škole i položenog završnog ispita zubotehničari se
mogu zaposliti u zubotehničkim laboratorijima ili nastaviti školovanje na višoj školi
za zubotehničare ili studij na odgovarajućem fakultetu.
Zubotehničar u svom radu najuže surađuje sa stomatologom. Stomatolog uzima otisak u pacijentovim ustima, određuje vrstu nadomjeska ili pomagala koje zubotehničar treba izraditi te ugrađuje pacijentu fiksne nadomjeske i pomagala, npr. krunice, mostove, fiksne proteze i fiksne ortodontske naprave. Zubotehničaru su bliska sva zanimanja u kojima se izrađuju različite medicinske naprave i proteze, npr. ortopedske i optičke. Jedno od takvih zanimanja je tehničar za naočalnu optiku. No s obzirom na materijale kojima radi i postupke kako ih obrađuje, bliska su mu i neka druga zanimanja, npr. zlatar, finomehaničar, modelar, proizvođač keramike i slična.