Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Poreznici su službenici državne porezne službe zaduženi za ubiranje poreza. Ubiranje poreza staro je koliko i država. Uzimanjem novca od građana i gospodarskih subjekata država prikuplja sredstva za rad svoje uprave te za obavljanje javnih poslova koji su zajednički interes svih građana jedne države. Sve pravne i fizičke osobe, koje su prema zakonu dužne plaćati porez, nazivaju se poreznim obveznicima. Novac prikupljen porezima tvori državni proračun, iz kojega se financira izgradnja cesta i željezničkih pruga, organiziranje zdravstva i školstva, održavanje vojske i policije, poticanje znanosti, novčano pomaganje najsiromašnijim građanima te rad kompletne državne uprave. Porezna uprava Republike Hrvatske ima središnji ured u sastavu Ministarstva financija RH te područne urede u županijama i Gradu Zagrebu. Rad porezne službe uključuje: organizaciju i koordinaciju naplate proračunskih prihoda; prikupljanje, bilježenje i obradbu podataka o plaćanju poreza i drugih proračunskih prihoda; utvrđivanje poreznih obveza pravnih i fizičkih osoba; provjeru ispravnosti poreznih prijava; nadzor poreznih obveznika da bi se utvrdilo jesu li pravilno obračunane i izvršene porezne obveze; vođenje prekršajnih postupaka zbog povreda poreznih propisa; prisilno naplaćivanje poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda; praćenje i analizu primjene poreznih propisa te razvitak i unapređivanje poreznoga sustava. Porezni službenik može biti zaposlen u središnjem ili u jednom od područnih ureda Porezne uprave. Osnovni mu je posao osigurati da porezni obveznici plaćaju zakonom propisani porez. Poreznik većinu svoga rada provodi u proučavanju dokumentacije o djelatnostima poreznih obveznika, kako bi mogao provoditi redovit nadzor obraču-navanja i plaćanja poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda kod poreznih obveznika. Poreznik pozorno pregledava dokumentaciju poreznih obveznika: njihove poslovne knjige i različite isprave koje se tiču njihove osnovne djelatnosti. Osnovni cilj pregleda jest utvrditi jesu li porezne obveze uredno obračunane i iskazane te pravodobno podmirene. Osim toga, on nastoji utvrditi kako poslodavac isplaćuje osobne dohotke, proknjižuje li cjelovit iznos osobnih dohodaka ili određeni dio isplaćuje “na ruke” i time zaobilazi plaćanje poreza. Osim pregleda poslovne dokumentacije, poreznik pregledava i radne prostorije poreznog obveznika, proizvodni proces (ako postoji), robu, uređaje i opremu. Dužan je utvrditi jesu li na svu nabavljenu opremu plaćena i porezna davanja. Povrh toga, zbog utvrđivanja urednoga poreznog davanja, poreznik često razgovora sa zaposlenicima i poslovođama, računovođom, financijskim direktorom. Ako porezni službenik utvrdi nepravilnosti u podmirivanju poreznih obveza nekoga obveznika, on će tada privremeno oduzeti novac, vrijednosne papire, dokumentaciju i sve predmete koji u prekršajnom postupku mogu poslužiti kao dokaz. Porezni službenici Središnjega ureda Porezne uprave provode potom prekršajni postupak i donose rješenje kojim nalažu uplatu poreza – čime će se ukloniti pronađena nezakonitost u podmirivanju poreza.
Posao poreznoga službenika kombinacija je uredskoga posla i posla “na terenu”. Osim zadaća financijskoga nadzora, koje poreznik obavlja u županijskome ili gradskome uredu Porezne uprave, poreznik posjećuje porezne obveznike na adresi njihovih sjedišta i, ako je potrebno, u pogonima gdje se odvija proizvodni proces. Terenski rad poreznika, kao i svaki terenski rad, donosi određene poteškoće. No, s druge strane, unosi i dodatnu raznolikost u svakodnevni posao poreznih službenika. Zbog posebnih radnih uvjeta i prirode posla, plaće poreznih službenika koji vrše poslove nadzora uvećane su za 20% u odnosu na plaće drugih državnih službenika podjednake naobrazbe.
Poreznik bi trebao biti osoba koja “čvrsto stoji na zemlji”. Trebale bi ga odlikovati točnost i preciznost. Potrebno je da razumije matematiku te da rhtmolaže opsežnim znanjem o ekonomiji javnih prihoda i rashoda, poreznome sustavu i zakonskim propisima na području oporezivanja. Porezniku je nužna dobra moć koncentracije, kako bi mogao temeljito i dugotrajno pregledavati gospodarske knjige i porezne prijave poreznih obveznika. Porezniku je potreban dobar vid, jer dokumentacija koju pregledava obiluje recima i stupcima ispunjenim nizovima sitnih brojki i oznaka. Budući da poreznik u svome radu često vodi zapisnike i sastavlja financijska izvješća, pohvalno je ako se može izraziti više jezikom brojki nego riječi. Povrh toga, dobrodošle osobine koje će uspješnoga poreznika učiniti još uspješnijim jesu strpljivost te umijeće komuniciranja s ljudima. A posebno je sretan onaj poreznik koji može prepoznati ljudsku neiskrenost, jer će ta vještina pripomoći lakšemu otkrivanju potencijalnih utajivača poreza. Na kraju, ali ne i manje važno, kao i za svako zanimanje u državnoj službi, poreznik treba biti nepotkupljiva, poštena i odgovorna osoba. Provedbi zakona treba pristupati jedinstveno, što znači da identitet i utjecaj poreznoga obveznika nad kojim poreznik vrši službeni nadzor ne smije utjecati na poreznikovu dosljednost u provedbi zakona.
Nakon osnovne škole potrebno je završiti srednju školu pravne ili ekonomske struke, a za viši status unutar porezne službe i višu školu, odnosno fakultet, također pravne ili ekonomske struke. Uz to, porezni službenik treba položiti državni stručni ispit, čime će potvrditi poznavanje sustava porezne uprave i državne uprave općenito. Porezni službenik mora imati hrvatsko državljanstvo. Potiče se napredovanje unutar porezne službe, a kriteriji napredovanja određeni su Zakonom o državnim službenicima i namještenicima i plaćama nositelja pravosudnih dužnosti.
Poslove slične poreznicima obavljaju nadzornici i inspektori na području financijskoga poslovanja, porezni savjetnici, pravnici specijalisti za porezne propise i carinici.