Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Prodavači su zaposleni na svim mjestima gdje se prodaje roba. Prodavaonice
kupcima nude cipele, odjeću, hranu, kozmetičke proizvode, osobna računala,
automobile itd. No bez obzira na to koju vrstu proizvoda prodavaonica nudi,
glavna je zadaća prodavača svugdje ista.
Prodavač nastoji prije svega zainteresirati kupca za proizvode koje prodaje. Pri
tomu opisuje kupcu osobine proizvoda, pokazuje mu kako se proizvodom rukuje i
upoznaje ga s različitim mogućnostima njegove uporabe. Pokazuje i različite
modele, boje ili veličine proizvoda. Upoznaje kupca s cijenama proizvoda i
mogućnostima plaćanja. U nastojanju da proda robu, prodavač ljubazno i strpljivo
razgovara s kupcem, pokazuje mu razne proizvode i objašnjava prednosti pred
ostalim sličnim proizvodima na tržištu. Ukratko, vještom komunikacijom nastoji
ga nagovoriti na kupnju.
Osim što poslužuju kupce, prodavači preuzimaju, pregledavaju i razvrstavaju
robu. Dio robe stavljaju na police u prodajnom prostoru, a pričuvne količine
robe razmještaju u skladišne prostore. Kad se roba s polica proda, prodavači iz
skladišta donesu novu robu i uredno je poslažu po policama. Da bi očuvali
kakvoću proizvoda, prodavači posebno paze da se roba izlaže, čuva i skladišti u
skladu s uputama i preporukama proizvođača. Zato prodavači neke proizvode
stavljaju u hladnjake (npr. mliječne i mesne proizvode), neke na suha mjesta
(sol, deterdžente, kemikalije), neke na tamna mjesta (lijekovi, kemikalije).
U prodavaonicama u kojima kupci sami s polica uzimaju robu koju žele kupiti
(samoposluživanjima) prodavač pomaže kupcu u odabiru robe i upućuje ga na kojoj
polici može naći traženi proizvod. U običnim prodavaonicama prodavač kupca
poslužuje traženom robom. U trgovinama koje prodaju skupocjenu robu, npr. zlatni
nakit ili krzno, kupac može vidjeti robu izloženu u staklenom ormaru ili
vitrini. Na kupčev zahtjev, prodavač robu vadi iz ormara i daje kupcu da je
isproba. Ako kupcu roba ne odgovara, prodavač je vraća u ormar, a ako mu
odgovara, pakira je i naplaćuje. Prema kupčevoj želji, prodavač robu zamata ili
pakira na uobičajen način (u papirnate ili plastične vrećice) ili kao poklon.
U nekim prodavaonicama u kojima nema službenika koji obavlja blagajničke poslove
prodavač sam robu i naplaćuje. Pri tomu zbraja cijene svih kupljenih proizvoda i
kupcu priopćuje iznos koji treba platiti. Pošto je primio novac, prodavač ga
prebroji i prema potrebi vrati ostatak. Umjesto gotovim novcem, kupci često
plaćaju čekovima ili kreditnim karticama. U tom slučaju prodavač prije
preuzimanja čekova provjerava jesu li ispravno ispisani. Ako kupac plaća
kreditnom karticom, prodavač provjeri ispravnost kartice i pripremi potvrdu o
zaduženju koje će se ispostaviti na račun kupca, vlasnika kartice. Presliku
zaduženja i račun daje kupcu. Ovisno o smjeni u kojoj radi, prodavač preuzima
blagajnu i radi blagajnički obračun. Pritom prebrojava novce i razvrsta ih prema
vrijednosti novčanica.
Većina prodavača radi u čistim, urednim i dobro osvijetljenim prodavaonicama. Veličina prodavaonica znatno se razlikuje: od velikih robnih kuća i salona u kojima se prodaje namještaj ili automobili do malih dućana mješovitom robom ili voćem i povrćem. Ovisno o vrsti proizvoda koje prodaju, prodavači mogu biti izloženi različitim ugodnim ili neugodnim mirisima. Prodavačima mesa i ribe ruke su tijekom rada izložene vlazi i hladnoći. Raspored radnog vremena prodavača razlikuje se ali svi rade osam sati na dan. Rad se može odvijati jednokratno, npr. od 9 do 17 sati, dvokratno, npr. od 8 do 13 i od 17 do 20 ili u smjenama ako trgovina radi cijeli dan. Neke trgovine rade nedjeljom, praznikom i noću, pa i prodavači u to vrijeme moraju biti na svom radnom mjestu. No za rad u te dane i za noćni rad dobivaju posebnu novčanu naknadu ili slobodne dane. Prodavači ne smiju napuštati svoje radno mjesto, osim ako ih netko za njihove odsutnosti ne zamjeni. Rad prodavača odvija se isključivo stojeći ili hodajući, što nakon duljeg bavljenja tim poslom može dovesti do različitih iskrivljenja kralježnice i bolesti nogu.
Vrlo važna i poželjna osobina prodavača jest sposobnost lakog i učinkovitog usmenog komuniciranja. Uspješnost u poslu ovisi o dojmu koji prodavač ostavlja na kupca. Uvjerljivi prodavači dobro usklađuju svoje verbalne (ono što govore), neverbalne (govor tijela) i simboličke poruke (urednost, način odijevanja, frizura i sl.). Taktičnost, ljubaznost i strpljenje vrlo su važne osobine, jer se među kupcima mogu susresti i zahtjevni i “teški” pojedinci. Zbog velike konkurencije na tržištu, uspješnost i učinkovitost prodavača ovisi o njegovoj upornosti, predanosti poslu i natjecateljskom duhu, pa su i to poželjne osobine u ovom zanimanju. Među tjelesnim sposobnostima važna je opća tjelesna spretnost i izdržljivost te spretnost ruku i prstiju. Svi prodavači moraju imati normalan vid i sluh. Ovisno o vrsti proizvoda koji prodaju, poželjno je da imaju i razvijen osjet mirisa i okusa. Normalno razvijeni osjeti pomažu prodavačima u kontroli ispravnosti i kvalitete proizvoda. Opće intelektualne sposobnosti i shvaćanje brojčanih odnosa poželjne su osobine prodavača, iako nije potrebna posebna razvijenost tih osobina. Prodavači trebaju biti tjelesno potpuno zdrave i psihički stabilne osobe. Posebne mjere opreza provode se s prodavačima koji rade u trgovinama s prehrambenim proizvodima. Oni su zakonski obavezni odlaziti na redovite liječničke preglede kojima se prati i kontrolira njihovo zdravstveno stanje.
U Republici Hrvatskoj postoje srednje trgovačke škole u kojima se školuju budući prodavači. Školovanje traje tri godine. Zanimljivo je da u nekim trgovinama mogu raditi samo pojedinci koji su završili više škole ili fakultete. Tako npr. lijekove prodaju samo diplomirani farmaceuti. To je zbog toga što oni često sami i pripremaju lijekove, a za taj posao nužno je visoko obrazovanje u farmaceutskoj struci. Prodavači se tijekom školovanja ili kasnije dodatno specijaliziraju za prodaju različite robe. Rad u specijaliziranim trgovinama zahtijeva detaljno poznavanje svih karakteristika i načina uporabe robe koja se prodaje. To je posebno važno kad se na tržištu pojavi novi proizvod. Tada obično proizvođač organizira tečajeve ili prezentacije na kojima se prodavači potanko upoznaju s rukovanjem, svojstvima i inovacijama u proizvodu. Uspješni i učinkoviti prodavači mogu napredovati na rukovodeće položaje, npr. na mjesto poslovođe ili šefa prodaje ili nabave.
Ovom su zanimanju bliska zanimanja konobar, recepcionar, blagajnik. Svi oni u svom poslu komuniciraju s ljudima, prodaju i naplaćuju robu ili usluge.