Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Autoelektričari održavaju električne i elektroničke uređaje i
instalacije u automobilu, montiraju i demontiraju rasvjetu automobila i reguliraju
paljenje. Dijagnosticiraju kvar na elektroničkoj opremi automobila i otklanjaju ga
zamje-njivanjem elektroničkog sklopa. Budući da moderni automobili imaju sve više
elektronički reguliranih funkcija, primjena osnovnih znanja elektrotehnike i elektronike
na električne i elektroničke uređaje u automobilu ključna je u ovom zanimanju. Prve
elektronske komponente koje su se koristile u automobilima jesu elektronski sklopovi koji
kontroliraju rad motora i instrumente na komandnoj ploči. U novije vrijeme sve se više
elektronike rabi za kočnice, prijenosnike, upravljački mehanizam te elektroničke
komponente za klimatske uređaje i elektronske sklopove kojima se regulira ubrizgavanje
goriva u cilindar.
Autoelektričari poznaju princip rada elektroničkih sustava, a njihov
je osnovni posao zamjena takvih sustava novima. Električni uređaji koje popravljaju i
montiraju jesu svjetla i kompletna prometna signalizacija te električni sklop paljenja
automobila. Osim za prepoznavanje elektroničkih kvarova, trebaju biti osposobljeni za
ispitivanje i zamjenu elektroničkih komponenti. Predviđa se da će ubuduće u
automobilima biti sve više elektronike, tako da je neprestano učenje novih tehnologija
važan dio zanimanja. Autoelektričari koji rade u ovlaštenim servisima pojedinih
automobilskih tvrtki odlaze na izobrazbu u tvornice koje proizvode nove tipove automobila,
gdje se osposobljavaju za otklanjanje kvarova specificiranih elektroničkih sklopova ili
pak rade prema specifikacijama tih kompanija.
Autoelektričari u radu upotrebljavaju mjerne instrumente i kontrolne
električne instrumente za ispitivanje uređaja; ampermetar, ohmmetar i voltmetar. Osim
opreme za elektroničko ispitivanje, upotrebljavaju i standardni alat: kliješta,
lemilice, pincete, turpije, škare i odvijače. Mogu raditi i na održavanju električne i
elektroničke opreme, montaži rasvjete i regulaciji paljenja manjih kamiona.
Autoelektričari rade u radionicama i servisima najčešće u zatvorenom prostoru. Radionice u kojima rade mogu biti prozračne, ali i zagušljive i bučne. Udišu prašinu, ispušne plinove motora i isparavanja ulja. Prijeti im opasnost od strujnoga udara. Katkad moraju raditi u neugodnim položajima. Radni tjedan traje 40 sati, a moguć je prekovremeni rad. U poslu se moraju držati rokova naručilaca posla.
Autoelektričar mora imati dobar vid, sposobnost razlikovanja osnovnih boja, dobar sluh i dobru motoričku spretnost ruku i prstiju. Zbog važnosti razlikovanja boja električnih provodnika, isključene su osobe koje ne razlikuju osnovne boje. Pojačano znojenje dlanova smetnja je u radu s elektroničkim komponentama. Sposobnost dobra čitanja i temeljne matematičke sposobnosti potrebne su osobama koje se žele osposobiti za zvanje autoelektričara zbog kasnijeg proučavanja tehničkih priručnika. Traži se i dobra sposobnost rasuđivanja zbog uviđanja izvora problema. Poželjna je sabranost u radu. Psihički vrlo nestabilne osobe te osobe sklone alkoholizmu i drugim ovisnostima nisu pogodne za ovo zanimanje.
Osposobljavanje za autoelektričara odvija se u obrtničkoj školi i
traje tri godine. Uvjet za upis u takav program jest sklapanje ugovora o naukovanju s
privatnikom auto-električarom ili s ovlaštenim servisom u kojem se uči zanat za
cijeloga školovanja. Upisu prethodi i provjera psihofizičkih sposobnosti u
odgovarajućem liječničkom dispanzeru. Ugovor o naukovanju, liječnička potvrda
uvjerenje i svjedodžba o završenoj osnovnoj školi uvjet su za upis u školu.
Sve tri godine školovanja učenici naizmjenično provode po tjedan
dana u školi i na praktičnoj nastavi. U školi se odvija teorijska nastava, koja se
sastoji od temeljnih općih predmeta i stručnih predmeta nužnih za svladavanje samoga
posla. Za autoelektričare je temeljno znanje elektronike, jer se ona primjenjuje u sve
većem broju automobilskih dijelova. Stoga su stručni predmeti u programu za
osposobljavanje autoelektričara, osim autoelektrike, i elektroničke komponente,
elektrotehnički materijali, električni strojevi, računarstvo, tehničko crtanje i
elementi strojeva. U ovlaštenom servisu ili autoelektričarskoj radionici učenik uči
praktičan dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi, kako bi se osposobio za
samostalan rad. Naučnik u početku samo pomaže iskusnom autoelektričaru, a s vremenom
dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se
završni ispit kojim naučnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju
posla.
Posljednjih godina zabilježen je velik porast privlačnosti zanimanja
koja se mogu izučiti u trogodišnjim programima. Za zanimanje autoelektričara
prijavljuje se ponajveći broj učenika, što znatno podiže bodovni prag potreban za
upis. Zbog porasta konkurencije pri upisu traže se što bolje ocjene. Za školovanja
traži se marljiv rad u radionici i izvršavanje obaveza u školi. Činjenica da određeni
postotak upisanih ne uspijeva završiti školovanje dodatno je upozorenje onima koji žele
izučiti za autoelektričara.
Za naukovanja u autoelektričarskoj radionici vlasnik radionice nagrađuje za rad naučnike tako što im isplaćuje novčanu naknadu. Iznosi novčane naknade su različiti, a mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do iznosa prosječne plaće u struci. Postoje i mogućnosti veće zarade za prekovremeni rad. Ukoliko učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stupanj sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na istom mjestu. Ostali trenutačno zbog velike konkurencije imaju prosječne izglede za posao. Zbog zahtjeva zanimanja i uvjeta rada, određen broj se nakon završenog školovanja odlučuje za promjenu zanimanja. Oni koji ostanu raditi u tom zanimanju, rade najprije kao pomoćnici vlasnika autoelektričarske radionice ili se zapošljavaju u velikom servisu. Nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastiti obrt. Zarada vlasnika autoelektričarske radione ovisi je o opsegu posla, dok su pomoćnici plaćeni fiksno ili po satu. Moguća je dodatna zarada za prekovremeni rad.
Poslovi i način osposobljavanja autoelektričara bliski su poslovima i načinu osposobljavanja elektroinstalatera, elektromehaničara i automehaničara.