Zrakoplovni mehaničari

Opis poslova

    Zrakoplovni mehaničari održavaju, popravljaju i u skladu sa zrakoplovnim propisima kontroliraju ispravnost zrakoplova. Oni održavaju i pregledavaju motore, dijelove zrakoplova važne za slijetanje (stajni trap), krila, instrumente, sustave za održavanje temperature, tlaka, za kočenje, crpke i druge dijelove zrakoplova. Oni podmazuju i podešavaju rad tih dijelova. Motore mogu pregledavati na zrakoplovu, služeći se pri tome skelama ili platformama, a mogu i pomoću dizalica skinuti motor sa zrakoplova. Pregledavaju ga preciznim instrumentima ne bi li otkrili napukline, oštećenja ili utvrdili ispravnost motora. Između letova pregledavaju kotače, gume, eventualna oštećenja na oplati zrakoplova.
    Kako bi pronašli i popravili kvar, mehaničari se oslanjaju i na kapetanove opise problema. Ako kapetan prilikom provjere prije leta ustanovi da npr. ne radi mjerač goriva u zrakoplovu, mehaničar – da bi otkrio kvar – mora provjeriti električne instalacije, zamijeniti mjerač ili ispitati jesu li žice prekinute ili je došlo do kratkog spoja. Sve to treba obaviti poštujući sigurnosne propise, ali i što brže, kako bi zrakoplov što prije bio osposobljen za let. Nakon što završe sve popravke, mehaničari moraju provjeriti dijelove koje su popravljali da se uvjere kako sve ispravno radi. Svaki zrakoplov periodično pomno pregledavaju, ovisno o državnim i međunarodnim propisima. Tada provjeravaju sve komponente. Mehaničari koji rade za proizvođača dio su tima koji vrlo detaljno provjerava i najmanje dijelove.
    Zrakoplovni mehaničari mogu raditi samo na jednom tipu zrakoplova ili na više njih, kao što su zrakoplovi s propelerima i helikopteri te zrakoplovi na mlazni pogon, ili se mogu specijalizirati samo za određeni dio zrakoplova, npr. sustav za kočenje. Prilikom rada na zrakoplovu katkada se služe i računalima kojima ispituju rad pojedinih dijelova.

Radni uvjeti

    Mehaničari rade ili u hangarima i drugim zatvorenim prostorima ili na otvorenom. Kojiput rade i u otežanim vremenskim uvjetima, kad su hangari puni ili se mora brzo otkloniti kvar. Oni koji rade u zrakoplovnim tvrtkama izvode manje popravke ili kontrole prije leta izravno na platformi aerodroma, kako bi uštedjeli na vremenu.
    Katkada podižu ili guraju terete teške i po pedesetak kilograma. Rade u stojećem, ležećem, klečećem ili u drugom neobičnom položaju. Često rade i u nesigurnim položajima, na ljestvama, skelama ili platformama. Prilikom testiranja rada motora uobičajene su pojave buka, vibracije i ispušni plinovi. Takvi uvjeti nalažu strogu primjenu zaštitne opreme.
    Rade 42 sata na tjedan u smjenama od osam sati. Noćna je smjena najzahtjevnija, jer tada zrakoplovi manje lete pa se na njima izvode opsežnije provjere i popravci. Rade i izvan matične luke u drugim manjim i udaljenijim zračnim lukama. Broj dana izvan matične zračne luke ovisi i o broju letova pojedinih zrakoplova i o dobu godine, no nije više od 10 dana na mjesec.

Poželjne osobine

    Poslodavci traže one koji dobro razumiju mehaničke odnose i složene mehaničke probleme. Spretnost u radu rukama i prstima, kao i motiviranost za mehaničarski posao, važna su prednost. Budući da se posao odvija i na visini (na krilu, repu ili drugim visokim dijelovima zrakoplova), zrakoplovni mehaničari trebaju biti spretni i u dobroj fizičkoj spremi, koja se periodički provjerava. Strah od visine onemogućuje rad u ovom zanimanju.

Osposobljavanje i napredovanje

    Srednja zrakoplovna škola osposobljuje učenike za zrakoplovnog mehaničara. Traje četiri godine i ima dva smjera: zrakoplovni mehaničari ZIM (zrakoplovi i motori) i zrakoplovni mehaničari IRE (instrumenti i radijska elektronika). Učenici za ZIM, osim općih predmeta, uče gradivo koje se odnosi na motore i mehaničke dijelove. Na smjeru IRE gradivo se odnosi na električne i elektroničke dijelove. Nakon završene srednje zrakoplovne škole mogu se zaposliti kao aviomehaničari, ali prve dvije godine bez dozvole za rad. Nakon dvije godine Ministarstvo pomorstva, prometa i veza izdaje mehaničarima dozvolu u koju se upisuju ovlasti za rad na različitim tipovima zrakoplova. Za svaku ovlast potrebno je šest mjeseci rada na određenom tipu zrakoplova i uspješno položen ispit, koji se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. Ispitu prethodi i teorijsko školovanje za taj tip zrakoplova. Školovanje traje oko mjesec dana.
    Nakon pet godina rada na određenom tipu zrakoplova poslodavac može predložiti Ministarstvu nekog mehaničara za instruktora. Nakon položenog instruktorskog ispita za određeni tip zrakoplova taj mehaničar može poučavati druge svom poslu.

Zapošljavanje i zarade

    Krajem 1996. godine u Hrvatskoj je bilo zaposleno oko 300 aviomehaničara – kako u civilnom tako i u vojnom zrakoplovstvu. Razvojem zrakoplovstva u Hrvatskoj rast će i potreba za aviomehaničarima. Plaća aviomehaničara ovisi o kompaniji za koju rade, o broju sati rada u pojedinoj smjeni, o ovlastima koje posjeduju te broju dana provedenih izvan matične zračne luke. To je zanimanje plaćeno dva do tri puta više od prosjeka primanja u zemlji.

Bliska zanimanja

    Zanimanja koja postavljaju slične tehničke zahtjeve: automehaničari, brodomehaničari i elektromehaničari.