Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Zlatari izrađuju, popravljaju i održavaju nakit od plemenitih i
drugih metala i minerala. U izradbi nakita koriste se raznim postupcima ručne, strojne,
kemijske i galvanske obradbe. Ugrađuju ukrasne minerale. Izradbi nakita prethodi
dizajniranje. Nakit oblikuju u skladu s estetskim zahtjevima, željama naručioca i prema
tehnološkim mogućnostima izvedbe. Kada je nakit dizajniran, slijedi mjerenje,
obilježavanje i ocrtavanje mjernim alatima te izradba jednostavnih oblika nakita ručnim
postupcima: rezanjem, turpijanjem, piljenjem, kovanjem, lijevanjem, zavarivanjem i
taljenjem. Metali se nakon taljenja lijevaju u pješčane i metalne kalupe. Nakon taljenja
i lijevanja određuje se legura. Izrađuju se ukrasni elementi od žice i profili nakita.
U završnoj fazi ručne obradbe nakita zlatari rade finije postupke obradbe: iskucavanje
ili cizeliranje, graviranje, emajliranje i vezivanje kamena. Površinska i kemijska dorada
nakita, koju rade zbog održavanja nakita, sastoji se od postupaka odmašćivanja,
čišćenja, luženja, emajliranja, pozlaćivanja, posrebrivanja, legiranja i
platiniziranja. Ukoliko posjeduju odgovarajuće aparate, mogu primjenjivati
elektrolitičke postupke zaštite. Rabe i kemikalije i komponente za poliranje. Upoznati
su sa standardima označavanja legura.
Od ručnih alata upotrebljavaju ručne i polužne škare, pilu,
turpiju, čekić, ručnu i strojnu bušilicu. Služe se raznim strojevima za tokarenje,
glodanje, blanjanje, bušenje, grebanje, piljenje te strojevima za valjanje i izvlačenje
žice. Od mjernih alata rabe metar, obuhvatni šestar, pomično mjerilo i mikrometar.
Tipični poslovi popravljanja nakita uključuju povećavanje prstenova, zamjenu
oštećenih dijelova, premještanje kamenova i spajanje rastavljenih ogrlica.
Zlatari i prodaju svoje proizvode. Vlasnici zlatarnica izlažu
najuspjelije primjerke nakita u svojim izlozima. Ljubazno razgovaraju s potencijalnim
kupcima i naručiocima nakita i pokušavaju udovoljiti njihovim zahtjevima. U manjim
zlatarskim obrtima ista osoba može raditi različite poslove, dok je u većim obrtima i
industrijskim pogonima posao podijeljen. Iako nove tehnologije još osjetnije ne utječu
na proizvodnju nakita, upotreba kompjutorskih programa za dizajn i proizvodnju nakita
mogla bi potaknuti industrijski dizajn i automatizirati proizvodnju nakita.
Zlatari rade u relativno ugodnu okruženju radionice. Iako posao nije fizički naporan, pažnja usmjerena na detalje i zahtjev za preciznost u radu može nekima biti izvor nelagode. Oprez je u radu nužan zbog učestale upotrebe raznih alata. Nedovoljno vješto rukovanje može dovesti do priličnih ozljeda, a kemikalije mogu biti opasne. Dodatno opterećenje može biti odgovornost koja proizlazi iz materijalne vrijednosti nakita i materijala od kojih su načinjeni. Ako je riječ o vrlo velikim iznosima, na prozore se postavljaju rešetke, uključuju se alarmni uređaji, a nisu isključeni ni čuvari.
Zbog precizne i fine prirode posla zahtijeva se velika spretnost prstiju i ruku te dobra usklađenost pokreta s vidnim podacima. Vid je vrlo važan u ovom zanimanju. Od psihičkih osobina bitna je strpljivost i koncentracija u radu te estetski smisao u oblikovanju nakita. Ljubaznost i susretljivost u komunikaciji s kupcima i klijentima te staloženost i odgovornost zbog rada s velikim materijalnim vrijednostima poželjne su osobine.
Osposobljavanje za zanimanje zlatara odvija se u trogodišnjim obrtničkim školama. Upisu u programe osposobljavanja za zanimanje zlatara, osim provjere psihofizičkih sposobnosti, prethodi sklapanje Ugovora o naukovanju, koji se ugovara sa zlatarskom radionicom čiji vlasnik ima dozvolu za provođenje takva osposobljavanja. Sve tri godine školovanja učenici naizmjenično provode po tjedan dana u školi i na praktičnoj nastavi. U školi se odvija teorijska nastava, koja se sastoji od temeljnih općih predmeta i stručnih predmeta nužnih za svladavanje samog posla. Glavni stručni predmeti jesu: tehnologija zlatarske obradbe i zlatarski dizajn. Otprilike trećina nastave sastoji se od vježbi. Njihov je cilj usvajanje tehnika obrade metala i zlatarskog dizajna. Specifičnost osposobljavanja vježbama i praktičnom nastavom jest da se izvodi u manjim grupama od nekoliko učenika. Na praktičnoj nastavi naučnik u početku radi jednostavnije operacije koje je usvojio na školskim vježbama, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit kojim učenici dokazuju svoju zrelost i samostalnost u obavljanju posla.
Već u samom školovanju postoji mogućnost plaćene prakse, pogotovo na višim godinama školovanja. Zapošljavanje je katkada moguće na mjestu obavljanja praktične nastave, no samo onih najuspješnijih. Postoje mogućnosti zapošljavanja u industrijskom obrtu, no takvih nema u svim mjestima. Neki se odlučuju na to zanimanje zbog obiteljskog obrta u kojem se mogu zaposliti, a s vremenom ga i preuzeti. Ako nije riječ o nekoj od ovih mogućnosti, izgledi su za zapošljavanje mali, jer potrebe za takvim radnicima nisu velike. Završeni zlatari u početku rade kao zlatarski pomoćnici, a nakon tri godine mogu polagati majstorski ispit, koji omogućuje napredovanje u poslu i otvaranje vlastita obrta. Potrebe tržišta i mogućnosti zarade i opstanka ovise o platežnoj moći kupaca, koja se mijenja u skladu sa ekonomskom situacijom u društvu.
Zanimanje zlatara po nekim je karakteristikama slično zanimanjima zubotehničara, urara, tokara, brusača i glodača, a ima sličnosti i sa zanimanjima vezanim uz modu i umjetnost.