Elektroničari-mehaničari

Opis poslova

    Elektroničari-mehaničari proizvode, montiraju, kontro-liraju i održavaju elektroničke sklopove, uređaje i opremu te održavaju i popravljaju uređaje i opremu za audiotehniku i videotehniku. Elektronička oprema koju servisiraju koristi se uglavnom u stanovima, uredima, tvornicama, bolnicama i svim ustanovama. Elektronička oprema uključuje televizore, radiotehniku, audiotehniku i videotehniku, telefone, radare, opremu za kontroliranje proizvodnih procesa u industriji i opremu za kontrolu medicinske opreme. Mogu imati puno naziva koji variraju, ovisno o vrsti opreme s kojom rade. Mogu raditi samostalno u servisima ili biti zaposleni u industriji i raznim organizacijama koje trebaju njihove usluge.
    Da bi mogli uspješno raditi, moraju poznavati načela rada elektroničkih mjernih instrumenata, postupke obradbe materijala i komponenata, izvedbu i djelovanje finomehaničkih spojeva, sastavnih dijelova i mehanizama koji se primjenjuju u elektroničkim uređajima. Trebaju poznavati elektroničke komponente: diode, bipolarne i unipolarne tranzistore, tiristore i druge elektroničke komponente, kako bi ih mogli proizvoditi i, prema potrebi, zamjenjivati. Poznavaoci su digitalne elektronike, a ako se bave održavanjem i popravkom radijske i televizijske tehnike, trebaju poznavati osnove stvaranja i prijenosa radiovalova i televizijske slike. Prilikom rutinskog servisa oni instaliraju, testiraju i popravljaju opremu, kako bi provjerili da li ispravno funkcionira. Vode detaljne bilješke o svakom dijelu opreme, kako bi bili evidentirani podaci o popravcima i problemima. Kada nastane kvar na elektroničkoj opremi, prvo trebaju proučiti način rada opreme. Zatim provjeravaju uobičajene uzroke kvarova, kao što su gubitak veza ili oštećenje na komponentama. Ako ne mogu utvrditi uzrok kvara rutinskom provjerom, koriste se nacrtima i proizvođačevim specifikacijama koje sadrže razne upute za lokaciju problema. Pojedini dijelovi opreme mogu se samodijagnosticirati, što olakšava posao. Kada otkriju izvor problema, otklanjaju kvarove strujnoga kruga, zamjenjuju defektne komponente i vodove, te prilagođuju i kalibriraju opremu ručnim alatom, kao što su kliješta i odvijači. Od mjernih instrumenata koriste se voltmetrima, ohmmetrima, ampermetrima, signalnim generatorima i osciloskopima. Prilikom pregleda kvara na opremi određuju isplativost popravka i o tome izvješćuju naručioca posla. Savjetuju i vlasnike elektroničke opreme kako da spriječe nastanak problema te kako da se opremom što bolje koriste.

Radni uvjeti

    U poslu se katkada ne mogu izbjeći neugodni položaji tijela. Podižu i spuštaju aparate s kojima rade, puno se saginju, kleče, a i podvlače se ispod opreme. U industriji rade smjenski, a pogoni u kojima rade mogu biti bučni, nečisti i slabo prozračeni. U velikim poduzećima i institucijama, imaju 40-satno radno vrijeme. Konzultiraju ih u slučaju kvara na elektroničkoj opremi. Elektroničari-mehaničari u servisima elektroničke opreme uglavnom rade u prostorijama koje su mirne, osvijetljene i prozračene. Moraju se spremno odazvati pozivu klijenata. Dio vremena provode na terenu i na putovanju. Ovisno o opsegu posla, rade prekovremeno. Moraju slijediti mjere zaštite na radu, kako bi izbjegli manje opekotine i ozljede nastale od strujnog udara.

Poželjne osobine

    Zbog rada s raznobojnim i sitnim dijelovima opreme, za elektroničara-mehaničara nužan je uvjet dobar vid na blizinu i sposobnost razlikovanja osnovnih boja. Moraju imati spretnost ruku i prstiju te dobru koordinacija pokreta s vidnim podacima. Trebaju biti fizički i psihički zdrave osobe. Psihički nestabilne osobe i osobe sklone alkoholizmu nisu pogodne za ovo zanimanje. Sposobnost da se brzo i točno utvrdi kvar jedna je od najvažnijih sposobnosti u ovom zanimanju. Kako bi svladala zahtjeve zanimanja, osoba mora biti bar prosječno intelektualno razvijena. Moraju imati i sposobnost prostornog predočavanja i rješavanja tehničkih problema, kao i sklonost preciznom radu. Zbog čestog komuniciranja s mušterijama poželjne su emocionalno stabilne i ljubazne osobe.

Osposobljavanje

    Osposobljavanje za zanimanje elektroničara-mehaničara odvija se u obrtničkim školama i traje tri godine. Upisu u program, osim provjere psihofizičkih sposobnosti, prethodi sklapanje ugovora o naukovanju s odgovarajućim poduzećem ili servisom koji zapošljava elektroničare-mehaničare. Uz liječničku potvrdu o psihofizičkoj sposobnosti za školovanje i svjedodžbe osnovne škole, ugovor o naukovanju presudan je uvjet za upis u školu.
    Budući da zanimanje elektroničara-mehaničara nije moguće izučiti pretežno praktičnim pristupom, za razliku od jednostavnijih obrtničkih zanimanja, naglasak je na stjecanju znanja. Naime, elektronički element ili sklop ne mijenja se zato što se na njemu može opaziti da je neispravan, već zato što se to može utvrditi razmišljanjem. Tako je udio praktične nastave na početnoj godini školovanja znatno manji od udjela teorijske. Udio praktične nastave povećava se prema završnoj godini školovanja.
    Ključni teorijski predmeti za zanimanje elektromehaničara jesu: tehničko crtanje, elektronički materijali i komponente, digitalna elektronika, osnove radijske i televizijske tehnike, mjerno-regulacijska tehnika i audiouređaji. Na praktičnoj nastavi teorijska se znanja povezuju s praktičnim radom na području elektrotehnike. Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim učenici, rješavajući praktične probleme, dokazuju svoju osposobljenost za obavljanje posla. Prije odabira škole za takvo zanimanje treba imati na umu da određen broj upisanih učenika ne uspijeva završiti školovanje.

Zapošljavanje i napredovanje

    Za naukovanja u industriji, poduzeću ili servisu vlasnik servisa ili poduzeće nagrađuju učenike. Iznosi novčane naknade koju učenici primaju različiti su, a mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do iznosa prosječne plaće u struci. Ako poslodavci procijene da je riječ o sposobnom, motiviranom i dobro osposobljenom učeniku te ako imaju potrebu za radnikom, postoji mogućnost zapošljavanja na istom mjestu. Zbog nemogućnosti zapošljavanja i uvjeta rada, određen se broj nakon završenog školovanja odlučuje za promjenu zanimanja. Oni koji ostanu raditi u zanimanju rade najprije kao pomoćnici u servisima i poduzećima ili se zapošljavaju u tvornicama. U servisima postoje relativno dobre mogućnosti zarade. No iako zarada vlasnika servisa ovisi o opsegu posla, pomoćnici su najčešće plaćeni fiksnom plaćom ili po satu. Nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita dotadašnji pomoćnici mogu otvoriti vlastiti servis.

Bliska zanimanja

    Zanimanju elektroničara-mehaničara prema opisu posla i načinu osposobljavanja bliska su zanimanja finomehaničara i tehničara za finomehaniku te elektromehaničara, elektrotehničara i tehničara za računalstvo.