Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Metalurški tehničari pripremaju i organiziraju pojedine faze
dobivanja metala iz rudače i iz drugih materijala u kojima su oni sadržani te pripremaju
i organiziraju preradbu metala u uporabne predmete. Za to su im potrebna teorijska i
praktična znanja na kojima se temelje proizvodnja i preradba metala. Tu im osobito
pomaže poznavanje određenih područja kemije, fizike i termodinamike.
Metalurški tehničari uglavnom rade na razradbi proizvodnoga
tehnološkog procesa i na proizvodnji željeza, čelika, željeznih slitina (ferolegura),
obojenih metala i slitina (legura) obojenih metala. Da bi te poslove mogli uspješno
obavljati, moraju poznavati specifična svojstva pojedinih metala, uređaje za preradbu
rudače te postupke za izdvajanje metala i njegovu preradu. U to je uključeno poznavanje
rada visokih peći u kojima se rudača pretvara u metal, poznavanje rada kupolnih peći u
kojima se tali sirovo željezo i uz dodatke dobivaju različiti uporabni predmeti te
poznavanje rada drugih specijalnih peći za taljenje željeza i drugih metala. Osim toga
moraju poznavati alate, strojeve i mjerne uređaje koji se rabe u metalurgiji te njihovu
primjenu u proizvodnom procesu. Oni često obavljaju i nadzor nad tehnološkim procesom, a
katkada i rukuju uređajima za proizvodnju.
Radne sredine i uvjeti rada metalurških tehničara vrlo su različiti. Dio radnog vremena provode u uredu, a dio u neposrednoj proizvodnji. Gdje će raditi pretežni dio vremena, ovisi o djelatnosti u kojoj su zaposleni. Njihov radni prostor uglavnom su željezare i ljevaonice, ali i obrtničke radionice, gdje su vrlo često izloženi prašini i buci strojeva te nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima. Da bi se zaštitili od štetnih utjecaja, moraju primjenjivati osobna zaštitna sredstva. Radni ritam metalurških tehničara uglavnom je slobodan i odmore uzimaju prema potrebi. Najčešće rade u jednoj smjeni, ali moraju se prilagođavati specifičnostima radnog procesa.
Metalurški tehničari moraju imati opću tjelesnu spretnosti, zdrav dišni sustav, dobar vid i sluh te sposobnost predočavanja prostornih odnosa.
Osposobljavanje metalurških tehničara provodi se u školama za tehnička, industrijska i obrtnička zanimanja, i to po četverogodišnjemu programu. Nakon položenog završnog ispita školovanje mogu nastaviti na višoj školi ili fakultetu. U poslu se može napredovati rhtmoređivanjem na bolje rangirana i plaćena radna mjesta, a to su uglavnom organizatorski i poslovodni poslovi.
Metalurški tehničari zapošljavaju se u željezarama, ljevaonicama te u obrtničkim radionicama. Mogu voditi i vlastiti obrt. Ako se ne mogu zaposliti u tehničkom zanimanju, moguće se zaposliti u deficitarnim zanatskim metalurškim zanimanjima. Zarade metalurških tehničara kreću se na razini zarada drugih zaposlenika iste stručne spreme. Zbog otežanih radnih uvjeta i deficitarnosti zanimanja, rad u proizvodnji omogućuje dopunsku zaradu.
Poslovi metalurškog tehničara donekle su slični poslovima zanatskih zanimanja metalurške struke: poslovima jezgrara, ljevača, kovača.