Kovači

Opis poslova

    Kovači od jednostavnijih metalnih oblika proizvode nove složenije uporabne predmete. To su najčešće dijelovi raznih strojeva i uređaja, a katkada, uz doradu, i ukrasni predmeti.
    Da bi se kovanjem proizveli željeni oblici, kovačima je potrebna tehničko-tehnološka dokumentacija (nacrti, skice, opisi tehnološkog postupka). Ovisno o zadatku, kovač odabire odgovarajući alat i priprema strojeve. Temperatura u kovačkim pećima u kojima se zagrijava materijal za kovanje regulira se ovisno o materijalu. Kada se materijal ugrije do određene temperature (koja se penje i iznad 1000oC), vadi se iz peći i kuje se kovačkim (zračnim) čekićima, prešama ili ručnim čekićima prema pripremljenoj dokumentaciji.
    Kovački poslovi mogu se obavljati pojedinačno ili timski, što ovisi o složenosti i veličini otkivka (materijala koji se oblikuje), a i o opremljenosti kovačke radionice. Pojedinačno kovanje obavlja se najčešće uz pomoć preša, gdje se kuju i manji predmeti. Jedan kovač obavlja sve poslove. Timski rad osobito dolazi do izražaja kod velikih otkivaka, pri čemu nekoliko kovača, uz pomoć kovačkih kliješta, prilikom kovanja manipulira otkivkom da bi se dobio željeni oblik. U modernim industrijskim kovačnicama postoje strojevi – manipulatori. Kod timskog kovanja jedan kovač, koji mora biti iskusan majstor, preuzima vodeću ulogu i ravna postupcima – nadzire temperaturu, određuje kako će se postavljati otkivak ispod čekića, kolika će biti jačina pojedinog udarca čekićem i drugo.
    Prilikom kovanja rabe se razni podmetači, probijači i sjekači. Potrebna su stalna mjerenja metrom, pomičnim metrom ili nekim preciznijim instrumentom, što ovisi o stupnju tolerancije kod pojedinih otkivaka. Kovanje ručnim alatom izvodi se u manjim priručnim kovačkim radionicama, i to kad se kuju sitni predmeti ili se obavlja dorada nakon strojnog kovanja.
    Iako se kovački poslovi na prvi pogled mogu činiti dosta grubima, valja naglasiti da su to pravi majstorski poslovi i da se kovanjem mogu izrađivati vrlo složeni i lijepi oblici, koji mogu biti prava umjetnička djela.

Radni uvjeti

    Kovački poslovi obavljaju se u raznim uvjetima, ali u pravilu u zatvorenom prostoru. Radi se u industrijskim halama, manjim radionicama i u malim seoskim kovačnicama. Budući da se obrađuju zagrijani predmeti, jer se kovati može samo dok je metal vruć, kovači su izloženi visokim temperaturama. Pri kovanju stvaraju se buka i vibracije, uz tjelesno naprezanje. U kovačnicama ima isparavanja, dima i prašine, ali to se nastoji ublažiti ugradnjom ventilacijskih uređaja.
    Radni ritam kovača u pravilu je slobodan, osim što se mora prilagoditi sredstvu obrade u pogledu temperature – predmet je potrebno kovati i iskovati dok je vruć.
    Radno vrijeme kovača iznosi od 40 do 42 sata na tjedan, a u danu se rhtmoređuje prema poslodavčevim potrebama, s time da ne može biti dulje od osam sati. Prema potrebi radi se i u smjenama. Dnevni odmori tijekom rada češći su nego u drugih radnika i uzimaju se prema potrebi.
    Kovačko zanimanje dosta je opasno zbog mogućih ozljeda (pada predmeta i opeklina). Zbog mogućih štetnosti i opasnosti za život i zdravlje kovački poslovi jesu poslovi s posebnim radnim uvjetima, pa na njih ne mogu biti rhtmoređene osobe mlađe od 18 godina. Zdravstveno stanje rhtmoređenih provjerava se svakih 24 mjeseca. U slučaju promjena u zdravstvenom stanju, a što bi predstavljalo zapreku za obavljanje kovačkih poslova, radnika se rhtmoređuje na druge odgovarajuće poslove. Kod većih zdravstvenih promjena, kada se ne može naći drugi odgovarajući posao, kovač odlazi u invalidsku mirovinu.
    Kovači koji rade u kovačnicama željezara na mehaniziranom strojnom kovanju i prešanju imaju pravo na staž s povećanim trajanjem, gdje se 12 mjeseci računa kao 14 (tzv. beneficirani staž).

Poželjne osobine

    Za kovačke poslove potrebni su zdravi radnici u dobroj tjelesnoj kondiciji. Vrlo je važno da imaju zdrav mišićno-koštani sustav i dobru cirkulaciju. Moraju imati sposobnost predočavanja prostornih odnosa i dobru okulomotornu koordinaciju. Bitna je i emocionalna stabilnost, a taj zahtjev osobito je naglašen kod timskog kovanja. Odnos prema zanimanju vrlo je važan, jer samo pozitivnim stavom prema poslu može se funkcionirati na tim, objektivno dosta zahtjevnim, poslovima.

Osposobljavanje i napredovanje

    Kovači se osposobljuju u industrijskim i obrtničkim školama, gdje pohađaju trogodišnji program srednje škole. Uvjet za upis u kovačko zanimanje jest završena osnovna škola i posebna zdravstvena sposobnosti jer riječ je o poslovima s posebnim radnim uvjetima. Nakon završene trogodišnje srednje škole i prakse u struci moguća je specijalizacija u zanimanju. Dobri majstori mogu napredovati do voditeljskih poslova (brigadira i poslovođe).

Zapošljavanje i zarade

    Kovačko je zanimanje deficitarno je pa se osposobljeni kovači mogu vrlo lako zaposliti. Učenicima se prilikom osposobljavanja nude stipendije i osigurava zaposlenje. Na Zavodu za zapošljavanje nema nezaposlenih kovača. Zbog nedostatka školovanih kovača, u radnim se organizacijama praksom osposobljuju zainteresirani radnici i tako priučeni obavljaju kovačke poslove. Plaće kovača veće su od prosječnih plaća zanatskih radnika. Dobivaju određeni postotak plaće na otežane radne uvjete.

Bliska zanimanja

    Kovački poslovi dosta su slični poslovima kalioca i ljevača, a donekle slični poslovima zavarivača, bravara i limara.