Ljevači

Opis poslova

    Ljevači postupkom taljenja metala proizvode razne predmete. Pošto dobiju radni nalog, na temelju skica, tehničkih crteža ili uzoraka odabiru kalupnike, modele, potreban alat i strojeve. Nakon toga počinju izrađivati kalupe za naručene odljevke. Kalupiranje je priprema za lijevanje, ali ujedno najzamršeniji i najstručniji dio ljevačkog posla, jer o njemu najviše ovisi kakvoća odljevaka.
    Kalupi se izrađuju u kalupnicima (okvirima od metala) po odgovarajućim drvenim, aluminijskim ili plastičnim modelima. Ljevači najprije namjeste model u kalupnik, a nakon toga oko modela – rukama ili strojno – zbijaju ljevački modelni pijesak i tako izrađuju kalup za odljevak. Za zamršenije odljevke rabe višedijelne modele za izradbu kalupa, koje, na kraju, moraju spojiti u kalupniku. Pri izradbi tih kalupa rabe i ljevačke jezgre pomoću kojih dobivaju potrebne oblike odljevaka i otvore.
    Litina (rastaljeni metal) priprema se u ljevačkim pećima na temperaturama do 1400°C, i kada je kalup pripremljen, počinje se lijevati. Pri lijevanju manjih odljevaka ljevači se služe žlicama, tavama i ručnim loncima, a kod većih odljevaka litina se raznosi u velikim loncima i iz njih izlijeva dizalicama. Taj dio posla obavlja se timski, tako da iskusni majstor ljevač ima pomoćnike. On određuje redoslijed, brzinu i način lijevanja.
    Ovisno o vrsti materijala koji se prerađuje, razlikujemo lijevanje sivoga lijeva, kojim se uglavnom proizvode dijelovi strojeva i predmeti za široku potrošnju, lijevanje čelika, kojim se proizvode napregnuti dijelovi strojeva, parne turbine, brodska sidra, razni valjci i slični dijelovi za ugradbu te lijevanje obojenih metala (aluminija, bronce, mjedi i drugih neželjeznih metala).
    Najpoznatiji su odljevci od bronce. Od bronce se izrađuju dijelovi strojeva koji moraju biti otporni na agresivne kemikalije (ležajevi, kućišta, zupčanici), zvona, spomenički kipovi, razni ukrasni i sitni uporabni predmeti.

Radni uvjeti

    Ljevači u pravilu rade u zatvorenim prostorima, u velikim industrijskim ljevaonicama ili manjim radionicama. U većini ljevaoničkih prostora ima isparavanja, dima i prašine, a i buke ondje gdje se pijesak pri kalupiranju zbija strojno. Da bi se ti štetni utjecaji smanjili, a prije svega djelovanje silicijeva dioksida (SiO2) koji se nalazi u ljevaoničkoj prašini, u ljevaonice se ugrađuju ventilacijski uređaji.
    Zbog manipulacije litinom koja se zagrijava i do 1400°C te zbog ljevačkih peći koje se nalaze u ljevaonicama, ljevači su u svojem radu izloženi vrlo visokim temperaturama. Pri izradbi kalupa ljevači često rade u prisilnome tjelesnom položaju, a kako manipuliraju i većim predmetima, dolazi i do tjelesnog naprezanja.
    Radni ritam ljevača u pripremnoj radnoj fazi slobodan je, dok je kod lijevanja određen tehnologijom, jer se lijevanje, ovisno o materijalu koji se lijeva, mora obavljati pri strogo određenim temperaturama. Radno vrijeme ljevača traje od 40 do 42 sata na tjedan, a dnevno se rhtmoređuje prema poslodavčevim potrebama, s time da ne može biti dulje od osam sati, a prema potrebi radi se i u smjenama. Dnevni odmori određuju se prema potrebi, ali ih diktira i radna tehnologija.
    Zbog mogućih štetnih utjecaja radnih uvjeta na život i zdravlje zaposlenika, ljevači koji na ljevačkim poslovima – u poduzećima koja su te poslove utvrdila štetnima za radnike – rade puno radno vrijeme, imaju pravo na osiguranički staž s povećanim trajanjem (tzv. beneficirani staž), i to tako da se 12 mjeseci provedenih na ljevačkim poslovima računa kao 15 mjeseci osiguraničkog staža.
    Na ljevačke poslove ne mogu biti rhtmoređene osobe mlađe od 18 godina. Zdravstvena sposobnost za rad na ljevačkim poslovima liječnički se provjerava svakih 12 mjeseci. Dođe li u ljevačevu zdravstvenom stanju do promjena koje bi ga onemogućile da nastavi raditi na ljevačkim poslovima, on se rhtmoređuje na druge odgovarajuće poslove. Kod većih promjena, kada se ne može pronaći odgovarajući posao, ljevač odlazi u invalidsku mirovinu.

Poželjne osobine

    Za ljevačke poslove potrebni su zdravi radnici u dobroj tjelesnoj kondiciji. Vrlo je važno da imaju zdrav dišni sustav te cirkulacijski i mišićno-koštani sustav. Bitne su usklađenost pokreta i emocionalna stabilnost, što je osobito naglašeno pri raznošenju i lijevanju vrlo vruće litine.

Osposobljavanje i napredovanje

    Ljevači se za svoj posao osposobljuju u industrijskim i obrtničkim školama po trogodišnjemu programu. Uvjeti za upis u školovanje za ljevačko zanimanje jesu završena osnovna škola i posebna zdravstvena sposobnost, jer je riječ o poslovima s posebnim radnim uvjetima. Dobri ljevački majstori mogu napredovati do voditeljskih poslova – brigadira i poslovođe.

Zapošljavanje i zarade

    Ljevačko je zanimanje deficitarno pa se izučeni ljevači mogu zaposliti vrlo lako. Učenicima se tijekom školovanja nude stipendije, a nakon završetka škole osigurava zaposlenje. Na zavodima za zapošljavanje nema prijavljenih nezaposlenih ljevača. Zbog nedostatka ljevača osposobljenih u redovitom školovanju, u poduzećima se zainteresirani radnici za ljevački posao osposobljuju praktičnim radom te tako postaju priučeni ljevači. Plaće ljevača veće su od prosječne plaće zanatskih radnika. Određeni postotak plaće dobivaju na otežane radne uvjete, a i zbog deficitarnosti toga zanimanja.

Bliska zanimanja

    Zanimanja bliska ljevačima jesu jezgrari, kovači, kalioci i zavarivači.