Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Obućari (postolari) izrađuju i popravljaju razne vrste modne i specijalne obuće
(sportske, ortopedske, zaštitne). Dijele se prema vrsti obuće koju izrađuju
na obućare i ortopedske obućare; prema specijalnosti posla koji obavljaju na
izrađivače gornjih dijelova obuće i izrađivače donjih dijelova obuće; prema
organizaciji u kojoj rade na industrijske obućare i obućare obrtnike.
Za izradbu obuće upotrebljavaju se razne vrste materijala: prirodna koža različita
podrijetla, umjetni materijali, krzno, platno, spužva i sl. Obućari se služe
raznim ručnim alatima i priborom: postolarskim čekićem, kliještima, postolarskim
nožem, iglama, probijačem, turpijom, metalnim i drvenim kalupima, kamenom podlogom,
škarama, daskom za krojenje, ravnalom i sl. Ovisno o fazi rada i vrsti obuće,
upotrebljavaju i različite vrste strojeva: specijalne šivaće strojeve za kožu,
strojeve za brušenje i zaglađivanje, strojeve za sastavljanje gornjih i donjih
dijelova pod pritiskom ili termičkom obradbom i sl. Klasični se postolarski
alat više upotrebljava u obrtništvu i za popravak obuće, a strojevi više u industrijskoj
proizvodnji. Završni proizvodi postolarskog rada je su cipele, sandale, čizme,
ortopedske cipele, ortopedski ulošci, zaštitne cipele, natikače, sportska obuća
i sl.
Obućari zaposleni u industriji izrađuju modnu obuću za široko
tržište. Obućari koji rade kod obrtnika ili su sami obrtnici izrađuju obuću po
narudžbi ili za uže tržište. Pri tomu kroje kože ili umjetni materijal i podstavu,
oblikuju skrojene dijelove rezanjem, tančanjem i podvijanjem, stavljaju podstavu, šivaju
gornje dijelove obuće prema oznakama, izrezuju dijelove potplata i peta te tabanica, koje
lijepljenjem i turpijanjem pripremaju za spajanje s gornjim dijelovima obuće. Gornje i
donje dijelove spajaju u cjelinu ručno (lijepljenjem i prišivanjem) ili strojno
(pneumatskim strojevima ili termičkom obradom). Strojnim i ručnim brušenjem,
zaglađivanjem, mazanjem i poliranjem završava izradbu obućarskog proizvoda.
Ortopedski obućari izrađuju ortopedsku obuću i ortopedske uloške za
osobe koje imaju zdravstvene poteškoće i deformitete nogu te za invalide. Ortopedska
obuća i ortopedski ulošci izrađuju se na osnovi nalaza i preporuke liječnika ortopeda.
Ortopedski obućar uzima od stranke mjeru za izradbu obuće ili pomagala, priprema kalupe,
kroji donje i gornje dijelove obuće te rezanjem, lijepljenjem i turpijanjem priprema
donje dijelove obuće za spajanje s gornjima, koji su prethodno sašiveni prema oznakama.
Ručnim lijepljenjem i prišivanjem (katkada i strojnim) spaja gornje i donje dijelove
ortopedske obuće u cjelinu.
Obućari rade u tvornicama obuće, obrtničkim radionicama za
izradbu obuće, radionicama za izradbu ortopedske obuće i u obrtničkim radionicama za
popravak obuće. Rad se obavlja u zatvorenim prostorijama uz prirodnu ili umjetnu
rasvjetu. Rad u tvornicama organiziran je serijski. Radno je vrijeme određeno, a prema
potrebi radi se i u smjenama. Ovisno o fazi rada, u radnim je prostorijama prisutan miris
ljepila, prašina od brušenja i zaglađivanja, miris boje, buka i vibracije strojeva. Rad
u obrtničkim radionicama često nema strogo određeno radno vrijeme, pa se radi i
prekovremeno. Proizvodnja je pojedinačna i maloserijska, a obavlja se i popravak obuće.
I ovdje se u radnim prostorijama osjeća miris ljepila i boje, prašina od brušenja i
zaglađivanja te povremena buka strojeva.
Prilikom obavljanja poslova obućara, prisutna je opasnost od
ranjavanja oštrim alatom, npr. postolarskim nožem, probijačem, iglom i sl. Obvezno je
provođenje mjera zaštite na radu, propisanih za ovu grupu poslova – npr. nošenje
zaštitnih naočala prilikom rada na stroju za brušenje i zaglađivanje, upotreba
štitnika za ruke na strojevima za spajanje gornjih i donjih dijelova obuće i sl.
Obućar mora imati dobro razvijenu ručnu spretnost, sposobnost predočavanja prostornih odnosa, dobar vid na blizinu te osjet opipa. Mora dobro razlikovati boje i njihove nijanse. Obućari koji žele imati vlastiti obrt trebaju biti kreativni u stvaranju novih modela obuće te strpljivi u kontaktu sa strankama.
Za obavljanje poslova obućara potrebno je nakon osnovne škole završiti trogodišnju industrijsko-obrtničku školu obućarskog smjera. U Hrvatskoj se takve škole nalaze u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu, Osijeku i Vinkovcima. Školovanje uključuje usvajanje teoretskih znanja i praktičnih vještina. Praktične se vještine stječu u školskim radionicama te u okviru redovite stručne prakse u industriji obuće ili kod obrtnika obućara. Školovanje se može nastaviti u tehničkoj školi te u višoj školi obućarskog smjera.
Obućarima i ortopedskim obućarima bliska su zanimanja galanterist, krojač, šivač i obućarsko-galanterijski tehničar. Bliska zanimanja niže stručne spreme su izrađivač gornjišta obuće i izrađivač donjišta obuće.