Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
U nekoliko hrvatskih gradova putnici se u gradskom prijevozu služe
tramvajima – šinskim vozilima na električni pogon, najčešće s prikolicom. Vozači
tramvaja upravljaju tramvajima, a povremeno prodaju i karte putnicima. Tramvajem
upravljaju pomoću nekoliko upravljačkih uređaja, kao što su elektropokretač, ručica
kočnice i dr. Voze na određenoj liniji gradom u kružnoj vožnji, zaustavljajući se na
svakoj tramvajskoj stanici, kojih u gradu ima mnogo. Tako oni prilikom vožnje stalno
pokreću i zaustavljaju tramvaje, a zbog udobnosti i sigurnosti putnika trebaju to činiti
pažljivo i polako. Posebnim uređajem na svakoj stanici otvaraju i zatvaraju vrata i
čekaju da se svi putnici sigurno iskrcaju i ukrcaju. Katkada izlaze iz vozila da bi
polugom prebacili skretnicu ili da bi otkvačili liru zbog eventualne vožnje unatrag.
Vozači tramvaja voze u gustom gradskom prometu. Samo kojiput su im
tračnice odvojene od ostalog prometa ili je po njima zabranjen drugi promet, što mnogi
vozači automobila ne poštuju. Zato u uvjetima gradske gužve vozači tramvaja teško
održavaju vozni red, koji je određen striktnim vremenima polazaka s krajnjih stanica.
Za cijele vožnje vozači tramvaja stalno prate kretanja ostalih vozila
i pješaka te stanje na semaforu. U skladu s primljenim informacijama prilagođuju vožnju
promjenjivim uvjetima i nastoje izbjeći prometnu nesreću. Kako im tračnice određuju
smjer kretanja, vozači tramvaja nemaju mnogo mogućnosti za izbjegavanje nesreća. Gotovo
im je jedina mogućnost pravodobno zaustavljanje tramvaja, što nije jednostavno zbog
težine tramvaja (najčešće s jednom prikolicom, ali i s dvjema), odnosno zbog inercije
koju imaju tako teška vozila. Takva ograničena mogućnost izbjegavanja nesreća izvor je
stresa za vozače tramvaja.
Prilikom vožnje vozači su u radiovezi s kontrolorima prometa, koji ih
u slučaju prometnih potreba mogu prebaciti na drugu liniju. Vozači tramvaja radiovezom
mogu pozvati i dežurne servisere da im u vozilu poprave sitniji kvar ili pozvati dežurnu
službu da odvuče tramvaj u spremište ako je kvar teži. Ako ne kasne, na krajnjim
stanicama stoje 2-3 minute, upisuju vrijeme dolaska tramvaja i kontroliraju vrijeme
vožnje prema voznom redu, koji je određen u minutu. Pri preuzimanju tramvajskog vozila
ujutro u spremištu vozači moraju provjeriti ispravnost vozila, osobito s gledišta
sigurnosti. Pri preuzimanju vozila na krajnjim stanicama prethodni vozači upozoravaju ih
na eventualne neispravnosti vozila. Na kraju radne smjene moraju napraviti obračun
prodanih karata, predati novac i izvještaj o problemima i zakašnjenjima u prometu, ako
ih je bilo.
Radno vrijeme vozača tramvaja jest oko sedam sati na dan s vrlo
kratkim odmorima od nekoliko minuta na krajnjim stanicama. Rade nedjeljom i praznikom,
prosječno šest dana u tjednu. Kako se gradski promet odvija gotovo 24 sata, vozači
tramvaja rade u smjenama. Svoj rhtmored rada mijenjaju gotovo svaki dan, a smjene ili
počinju jako rano ujutro, ili završavaju kasno noću, ili su čak dvodijelne kako bi se
pokrila potreba prijevoza putnika u vrijeme kad većina ljudi odlazi na posao ili se s
njega vraća. Takav neritmičan rhtmored rada te rad nedjeljom i praznikom stvara
poteškoće u odmaranju, spavanju i prehrani, a otežava i uobičajene društvene
aktivnosti, posebno u obitelji. Međutim, za razliku od drugih vozača, vozači tramvaja
ne izbivaju od kuća više dana, pa mogu više biti s obitelji. Rad vozača u tjelesnom je
pogledu lagan, ali ga napornim čini stalno isti položaj tijela. Radi se u relativno
skučenom prostoru u kojem ima buke i vibracija, a zimi i hladnoće, što ovisi od
starosti i tipu tramvaja. U svom radu vozači su relativno samostalni. Sami odlučuju o
tempu i načinu vožnje, ali se moraju pridržavati voznog reda, prometnih propisa i uputa
prometnih kontrolora. Vožnja noću i u lošim vremenskim uvjetima zahtijeva povećanu
koncentraciju. Gradske ulice nisu dovoljno osvijetljene da bi se dobro vidjeli pješaci, a
po kiši i snijegu otežano je zaustavljanje.
Zanimanje vozača tramvaja rizično je zanimanje: moguće su prometne
nesreće, pa i takve za koje ne mora biti kriv vozač tramvaja. Kako su tramvaji uvijek
puni putnika, a u gradu ima puno pješaka i drugih vozila, moguće su velike ljudske
žrtve i materijalna šteta. Zbog moguće odgovornosti i krivnje vozači tramvaja mogu i
krivično odgovarati.
Zanimanje vozača tramvaja zahtijeva zdrave osobe koje nemaju poteškoća s vidom. Uz to je potrebno da vozač tramvaja bude emocionalno stabilan, otporan na stres te smiren i odgovoran u poslu. Samo takva osoba može predvidjeti opasnosti i smanjiti rizik od prometne nesreće. Posao vozača tramvaja zanimljiv je za one koji vole život u gradskoj vrevi, a ne smeta im neredovitost radnog vremena s čestim ranim ustajanjem ili kasnim lijeganjem.
Za vozača tramvaja potrebna je završena srednja škola prometnog
smjera i vozačka dozvola za vožnju tramvaja (F kategorija). Tečaj i ispit za prometnu
dozvolu organizira samo prometno poduzeće, a na osnovi toga policijska uprava izdaje
vozačku dozvolu. Vozač tramvaja može se postati i prekvalifikacijom za prometnu struku
koju organizira prometno poduzeće ili neka ovlaštena autoškola. Prometna poduzeća
često rhtmisuju natječaj za vozače tramvaja, a za primljene vozače organiziraju i
tečaj za tramvajsku vozačku dozvolu i tečaj za prekvalifikaciju za prometnu struku.
Uvjeti su završena srednja škola i vozačka dozvola B kategorije te 21 godina života,
što je dobro za pojedince koji su završili neku školu s kojom ne mogu dobiti posao.
Za polaganje ispita za vožnju tramvaja potrebno je prethodno pribaviti
liječničku potvrdu, koju izdaje ovlaštena zdravstvena ustanova prema posebnom
pravilniku o zdravstvenim uvjetima. Tu potvrdu mogu dobiti oni pojedinci koji dobro vide
na oba oka, razlikuju boje, dobro čuju, imaju prosječnu inteligenciju, normalnu
pokretljivost ruku i nogu i koji ne boluju od bolesti kao što su epilepsija, duševne
bolesti, šećerna bolest i izrazito visok tlak.
Vozačka dozvola izdaje se na pet godina, a liječnička je svjedodžba
potrebna pri svakom produženju vozačke dozvole. Stoga vozači tramvaja mogu zbog bolesti
ili nesposobnosti ostati bez vozačke dozvole. Tada im gradske prijevozničke organizacije
pokušavaju naći drugi posao, a dio vozača sam traži drugi posao ili odlazi u mirovinu.
Vozači tramvaja imaju beneficirani radni staž. Godina radnog staža računa se kao 15
mjeseci.
Vozačima tramvaja bliska su zanimanja vozač autobusa, vozač kamiona, vozač taksija, disponent vozila, kontrolor prometa i otpremnik. Čine ih sličnima formalno obrazovanje, posjedovanje vozačke dozvole i radni uvjeti.