Arhivisti

Opis poslova

    Arhivisti prikupljaju, čuvaju, istražuju i omogućuju uporabu dokumenata i drugoga gradiva trajne vrijednosti koje je nastalo djelovanjem državnih tijela i ustanova, raznih organizacija, obitelji i pojedinaca. Svi dokumenti, spisi, pa i čitavi informacijski sustavi koji sada nastaju i bez kojih bi rad suvremene uprave bio nezamisliv, jednoga će dana biti pohranjeni u arhiv, kao dio nacionalne kulturne baštine. Arhivisti se za to gradivo brinu od samog njegovog nastanka. U raznim državnim i drugim ustanovama oni pružaju pomoć u zaštiti i sređivanju dokumenata koji se ondje nalaze i skrbe za integritet i vjerodostojnost službene poslovne dokumentacije. Kada ti dokumenti više nisu potrebni za svakodnevno poslovanje, arhivisti odlučuju o tome koji od njih imaju trajnu povijesnu, informacijsku i spomeničku vrijednost. Ti se dokumenti predaju arhivu i tu se dalje sređuju kako bi se olakšalo njihovo korištenje.
    Osnovna uloga arhivista jest da omoguće i olakšaju pristup arhivskom gradivu, da ga što više približe raznim kategorijama korisnika. O tome koliko kvalitetno, savjesno i odgovorno arhivisti obavljaju svoj posao uvelike ovisi kakvi će izvori biti na rhtmolaganju, odnosno što će budući naraštaju znati o nama i uopće o svojoj prošlosti. Arhivska je građa dostupna svima koji je žele koristiti: povjesničarima, znanstvenicima, službenicima i istraživačima bilo kojeg profila, bez obzira na podrijetlo njihova interesa za tu građu. Arhivisti su dužni štititi pravo svakoga građanina na slobodan pristup informacijama.
    Poslovi koje arhivisti obavljaju mogu biti vezani uz sređivanje i popisivanje građe, uz prikupljanje i vrednovanje, zaštitu, korištenje ili pak njezino istraživanje. Sređivanje i popisivanje podrazumijeva analizu građe i proučavanje povijesne situacije i uvjeta u kojima je nastala, organizaciju građe i izradbu obavijesnih pomagala, baza podataka i sl., na temelju podataka i spoznaja dobivenih proučavanjem dokumenata i konteksta njihova nastanka. Prikupljanju i vrednovanju u novije se vrijeme poklanja sve više pozornosti, jer se zbog velike produkcije ne može čuvati sva pisana građa pa se mora odabrati najvrednija koja će se trajno čuvati. Arhivi stoga moraju identificirati svu građu koja na nekom području nastaje, pomoći stvaraocima da je zaštite i srede te na temelju određenih kriterija utvrditi koji dokumenti imaju trajnu vrijednost. Ova aktivnost, jednako kao i zaštita, obavlja se velikim dijelom u suradnji sa stvaraocima, jer zaštititi treba ne samo onu građu koja se već nalazi u arhivima, nego i onu koja će tek biti preuzeta. Rad s korisnicima osobito je važan jer se njime ostvaruje uloga arhiva u društvu. Njegov je najvažniji dio neposredna komunikacija s korisnicima, davanje informacija i uputa koje su im potrebne. Ne može se zanemariti ni rad s javnošću, npr. pripremanje i postavljanje izložaba, izdavanje publikacija i sl. Arhivisti se bave i istraživanjem povijesnih izvora te našim i inozemnim arhivima, njihovim proučavanjem i objavljivanjem podataka o tomu.
    U sastavu mnogih arhiva djeluju fotolaboratoriji za mikrografiju, u kojima se građa sustavno mikrofilmira ili digitalizira, te laboratoriji za konzervaciju i restauraciju. Razvojem i uvođenjem novih tehnologija mijenja se i rad u arhivima. Umjesto dokumenata na papiru, sve se češće pojavljuju elektronički dokumenti i baze podataka; takva obradba i čuvanje traže drukčiji pristup i vještine. Obradba građe također se sve više automatizira, uvode se nova načela i standardi.

Radni uvjeti

    Arhivisti rade u arhivima ili u ustanovama i organizacijama koje stvaraju arhivsku građu. Rad se odvija u zatvorenom prostoru i relativno je udoban. Najčešće nema rada u smjenama, većina arhivista radi dopodne.

Poželjne osobine

    Najvažnije osobine koje arhivisti trebaju posjedovati jesu sposobnost analitičkog razmišljanja, strpljivost, pedantnost, sposobnost organiziranja. Arhivisti trebaju biti skloni istraživačkom i timskom radu. Važno je da budu zainteresirani za čuvanje i održavanje dokumenata i da razumiju važnost zaštite kulturne baštine. Nov zahtjev koji se postavlja pred arhiviste jest i vladanje osnovnim kompjutorskim vještinama. Vrlo je važno da su arhivisti široko obrazovani, a osobito im pomažu znanja iz povijesti i poznavanje jezika. Često treba poznavati i klasične jezike zbog rada sa starijom građom, pisanom uglavnom na latinskom jeziku.

Osposobljavanje i napredovanje

    Za zvanje arhivista potrebna je visoka stručna sprema. Arhivisti su najčešće povjesničari koji su znanja potrebna za zanimanje arhivista stekli iskustvom i dodatnim obrazovanjem uz rad. U novije vrijeme sve je više arhivista koji su završili neki drugi studij. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji studij arhivistike, na kojem se stječe stručno zvanje diplomiranog arhivista. To je dvogodišnji dopunski studij koji mogu upisati samo studenti koji su već završili barem 4 semestra nekog drugog studija.
    Pripravnički staž u arhivu traje godinu dana, tijekom koje se pripravnik upoznaje sa svim poslovima koji se obavljaju u arhivu. Nakon toga se prema interesima i sposobnostima rhtmoređuje na posao. U roku od dvije godine potrebno je položiti stručni ispit, ako zaposlenik nema diplomu za zvanje arhivista.

Zapošljavanje i zarade

    U 12 hrvatskih gradova postoje sjedišta historijskih arhiva. Osim u tim sjedištima, arhivske zbirke smještene su i u raznim institutima, zavodima, bibliotekama, muzejima, vjerskim zajednicama i sličnim centrima. Prilika za zaposlenje uglavnom se javlja kada se isprazni mjesto u nekom od ovih centara. Popuna radnih mjesta nije česta. Arhivisti se najčešće svojim poslom bave do odlaska u mirovinu, pa tako i potrebe za novim kadrovima ovise o radnim mjestima koja se isprazne na taj način. Arhivi su državne ustanove, pa se s tim u vezi prosječni osobni dohodak kreće u okvirima koji su zajednički za sve državne službe.

Bliska zanimanja

    Kustosi muzeja, bibliotekari, povjesničari, pravnici i konzervatori neka su od zanimanja srodna arhivistima.