Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Savjetovatelji savjetuju ljude i pomažu im da riješe svoje osobne,
obiteljske, socijalne i obrazovne probleme. U Hrvatskoj službeno ne postoji zanimanje
“savjetovatelj”, no kako u zadnje vrijeme sve više naših stručnjaka radi
savjetovateljske poslove, činilo se važnim opisati i to zanimanje.
Općenito govoreći, savjetovatelji pomažu ljudima da bolje upoznaju
sebe (svoje misli, osjećaje i postupke) da se promijene i da postignu neke ciljeve kako
bi bili zadovoljniji svojim životom. Savjetovatelji pomažu klijentima da upoznaju i
razviju svoje snage i mogućnosti, pomažu im u donošenju odluka, rješavanju osobnih
problema te u prilagodbi na promijenjene životne uvjete. Osim što ljudima pružaju
podršku i pomoć, oni često sprečavaju i pojavu novih ili još većih poteškoća (npr.
da depresivnost završi samoubojstvom ili da privremeni neuspjeh u učenju dovede do
odustajanja od školovanja).
Konkretan sadržaj rada savjetovatelja ovisi o radnom mjestu na kojem
je zaposlen. Tako npr. savjetovatelji koji rade u zaštiti duševnog zdravlja nastoje
unaprijediti duševno zdravlje pojedinaca, grupa i cijele zajednice. To postižu
sudjelovanjem u programima prevencije delinkventnog ponašanja, alkoholizma, narkomanije,
AIDS-a (drže predavanja, sudjeluju u pisanju informativnih letaka i brošura). Osim toga,
savjetovateljima dolaze pojedinci i grupe (npr. obitelj, mladić i djevojka, supruzi) koji
trebaju podršku i pomoć zbog obiteljskih, partnerskih i bračnih poteškoća, stresnih i
traumatskih događaja, životnih promjena povezanih sa starenjem, promjenom posla,
nezadovoljstva sobom i životom itd.
Zasad malobrojni savjetovatelji koji rade u školama ili na fakultetima
pomažu učenicima i studentima u prepoznavanju i razvijanju sposobnosti, interesa i
osobina ličnosti kako bi poboljšali školski uspjeh i bili zadovoljniji školovanjem.
Savjetovatelji u školama i na fakultetima pomažu učenicima i studentima u rješavanju
osobnih problema i ublažavanju poteškoća u odnosima s drugim ljudima. To postižu
razgovorom, poučavanjem vještine rješavanja problema, snalaženja u društvu,
strategije učenja. Savjetovatelji rade s jednim učenikom ili studentom, ali i s grupom
učenika/studenata, odnosno s cijelim razredom, ako je to potrebno. U osnovnoj i srednjoj
školi katkada organiziraju edukativne grupe ili grupe podrške roditeljima, odnosno
učiteljima, kako bi im pomogli u njihovu bavljenju s djecom. U svom poslu često
surađuju s roditeljima, učiteljima i s upravom škole (fakulteta).
avjetovatelji zaposleni u službama za zapošljavanje pomažu ljudima u
donošenju odluka koje se tiču odabira škole, zanimanja, radnog mjesta. Pritom nastoje
pomoći ljudima da što bolje usklade svoje sposobnosti, vještine i interese s
objektivnim mogućnostima na tržištu školovanja i rada.
Savjetovatelji su u svijetu zaposleni i u vrtićima, bolnicama,
dječjim domovima, odgojnim zavodima i kaznenim ustanovama, poduzećima, policijskim i
vojnim službama. Neki savjetovatelji specijalizirani su za rad s posebnom vrstom
poteškoća ili s posebnim grupama ljudi, pa tako postoje bračni i obiteljski
savjetovatelji, oni koji rade sa starijim ljudima, savjetovatelji koji se bave kriznim
intervencijama ili pak oni koji pružaju podršku i pomoć ljudima u prilagodbi na
tjelesne nedostatke i bolesti.
Radni uvjeti savjetovatelja (uključujući i radno vrijeme) ovise o mjestu zaposlenja. Neki savjetovatelji imaju privatnu praksu i njihovo radno vrijeme ovisi o klijentima koji im dolaze. Budući da je glavni zadatak savjetovatelja stvoriti odnos povjerenja i pomoći klijentu da se osjeća sigurnim, savjetovatelji moraju imati prostor za rad koji omogućuje nesmetan razgovor i potpunu tajnost.
Savjetovatelji katkada jako utječu na život svojih klijenata, što je velika odgovornost. Zbog toga je najvažnije da savjetovatelj osjeća istinsku brigu za ljude i želju da im pruži podršku i pomoć. Da bi mogao pomoći ljudima, savjetovatelj mora biti vješt u uspostavljanju odnosa s ljudima. To znači da mora znati slušati klijenta te razumjeti i objasniti ono što čuje. Savjetovatelj mora pridobiti klijentovo povjerenje i u tomu će uspjeti jedino ako je iskren i kadar prihvatiti klijenta takvog kakav jest, tj. bez procjenjivanja i vrednovanja. Za obavljanje savjetovateljskog posla osobito je važna i empatija – sposobnost uživljavanja u tuđe osjećaje. Savjetovatelji moraju biti strpljivi, jer često rade s ljudima koji su zbunjeni, uplašeni ili ljuti. Klijenti katkada ni sami ne znaju što žele i tada savjetovatelj mora biti vrlo domišljat i kreativan. I, konačno, da bi mogao pomoći drugima da bolje upoznaju sebe, savjetovatelj mora dobro poznavati svoje snage, slabosti, potrebe i životne ciljeve.
Za obavljanje ovoga posla potrebno je završiti fakultet (najčešće je to studij psihologije ili socijalnog rada). Osim toga, savjetovateljima je za uspješan rad potrebno i dodatno osposobljavanje uz usavršavanje u praksi. U Hrvatskoj još nema formalnog obrazovanja za ovo zanimanje. U svijetu, obrazovni poslijediplomski programi za to zanimanje traju od 1 do 3 godine. U obrazovanje za zanimanje savjetovatelja mogu se uključiti osobe starije od 25 godina, jer se pretpostavlja da je za uspješno obavljanje savjetovateljskog posla potrebno stanovito životno iskustvo. Pri upisu obično se provjeravaju osobine ličnosti te sklonosti i interes za savjetovateljski posao. Obrazovanje za posao savjetovatelja, osim teorijskog dijela, uključuje i mnogo praktičnog rada s klijentima te obavezan tzv. rad na sebi (upoznavanje sebe, vlastitih snaga i slabosti).
Savjetovatelji pružaju individualnu psihološku podršku i pomoć ljudima u nevolji. Po tome je njihov posao sličan poslovima kliničkih psihologa, socijalnih radnika, psihijatara, pedagoga i svećenika.