Veterinarski tehničari

Opis poslova

    Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, u provođenju postupaka prevencije (sprečavanja) širenja zaraznih bolesti životinja te u različitim postupcima uzgoja životinja. Neke jednostavnije poslove veterinarski tehničar obavlja samostalno, ali po uputi koju je dobio od veterinara.
    Prilikom utvrđivanja bolesti, veterinarski tehničar može provoditi jednostavnije preglede životinja i laboratorijske pretrage. Pošto veterinar utvrdi o kakvoj je bolesti riječ i odredi način liječenja, veterinarski tehničar može primjenjivati terapiju – npr. davati lijekove, čistiti i povijati rane i sl. Veterinarski tehničar pomaže i u kirurškim zahvatima koje izvodi veterinar. Da bi se spriječila pojava i širenje zaraznih bolesti u životinja, od kojih se neke mogu prenijeti i na ljude, provode se mjere preventivne zaštite. Najčešća mjera preventivne zaštite jest cijepljenje životinja. Veterinarski tehničar pomaže ili, po veterinarovoj uputi, sam cijepi životinje i daje im sredstva za čišćenje od crijevnih i drugih nametnika. Znatan dio poslova veterinara i veterinarskog tehničara odnosi se na unapređenje i poboljšanje uzgoja životinja. Da bi se poboljšale pojedine karakteristike uzgajanih životinja, provodi se umjetno osjemenjivanje ili pak kastriranje. Veterinarski tehničar pomaže veterinaru pri umjetnom osjemenjivanju, porođaju i kastriranju životinja, a dio tih poslova može obavljati i samostalno. Osim toga, veterinarski tehničar može upućivati uzgajivače i timaritelje životinja u načine uzgoja i brigu o zdravlju životinja. Veterinarski tehničar priprema i održava veterinarske instrumente te vodi dio administrativnih poslova u veterinarskoj ambulanti.

Radni uvjeti

    Veterinarski tehničari rade u veterinarskim ambulantama, veterinarskim klinikama, a dio poslova mogu obavljati i u laboratoriju. Međutim, vrlo često moraju poslove obavljati izvan veterinarskih ambulanti i u lošim uvjetima: u stajama i drugim životinjskim nastambama, na otvorenom, po udaljenim seoskim imanjima – bez obzira na vremenske prilike. Radno vrijeme može uključivati dežurstva i rad nedjeljama i blagdanima. Rad veterinarskog tehničara fizički je naporan. On mora držati životinju koja se odupire, a često radi u neprikladnu položaju. Veterinarski tehničar izložen je zarazama i ozljedama – ugrizima, ogrebotinama, udarcima i ubodima.

Poželjne osobine

    Za obavljanje poslova veterinarskog tehničara potrebna je dobra tjelesna kondicija, opća i osobito ručna spretnost i brzina, dobro zdravlje i emocionalna stabilnost. Veterinarski tehničar mora imati zadovoljavajući vid, sluh i osjet dodira. Poslove veterinarskog tehničara ne može obavljati osoba koja se boji životinja ili ne može gledati krv i ozljede, kao ni osoba koja je gadljiva.

Osposobljavanje

    Školovanje za zanimanje veterinarskog tehničara provodi se u 11 srednjih škola u Hrvatskoj. Školovanje traje četiri godine. U škole za veterinarske tehničare mogu se upisati osobe koje su završile osnovnu školu, a za upis su, osim općeg uspjeha, važne i ocjene iz hrvatskog jezika, matematike, fizike, kemije i biologije. Nakon završetka srednje škole veterinarski tehničari mogu nastaviti studij na veterinarskom fakultetu ili kojem drugom srodnom fakultetu.

Bliska zanimanja

    Zanimanju veterinarskog tehničara najbliže je i izravno nadređeno zanimanje veterinara. Bliska su mu, i po stupnju obrazovanja na istoj razini, zanimanja poljoprivrednih tehničara, zdravstvenih tehničara, sanitarnih tehničara, medicinsko-laboratorijskih tehničara. Bliska su mu i zanimanja timaritelja životinja i stočara, koja su na razini niže stručne spreme. S tim kadrovima veterinarski tehničar često izravno surađuje.