Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Od davnina do danas plesači su izražavali ideje, priče, ritam i glazbu pokretima svojih tijela. Plešu klasičan balet, što uključuje stiliziran, tradicionalan repertoar, ali i moderne plesove, koji dopuštaju slobodnije pokrete i više osobnog iskaza. Neki nastupaju u glazbeno-zabavnim programima, plešu narodne, etnoplesove ili neku drugu vrstu popularnih plesova. Osim što je ples zaseban umjetnički oblik, često se plesom dopunjuju opere, glazbene komedije, televizijske emisije, filmovi, glazbeni spotovi ili reklame. S druge strane, mnogi plesači – uz ples – glume ili pjevaju. Plesači najčešće nastupaju u grupi, dok samo najbolji plešu kao solisti. Kombiniraju rad na pozornici s poučavanjem plesa ili koreografijom. Koreografi stvaraju originalne plesove ili daju nov izričaj tradicionalnim plesovima. Upućuju i poučavaju plesače na probama kako bi oni izveli što bolju plesnu figuru i sve doveli do savršenstva. Koreografi i odabiru plesače na audiciji.
Plesanje je naporno. Probe zahtijevaju višesatno vježbanje, a pleše se cijeli tjedan bez obzira na vikende i praznike. Ako se nastupa u različitim gradovima, mnogo se putuje, i to najčešće vikendima. Većina je nastupa u večernjim satima, pa se plesači moraju naviknuti da rade do kasna. Plesači imaju beneficirani radni staž zbog velike fizičke opterećenosti. S obzirom na fizičku zahtjevnost plesa, većina plesača prestaje nastupati u kasnim tridesetim, ali mnogi nastavljaju raditi na području plesa kao koreografi, učitelji plesa, treneri ili umjetnički direktori. Neki slavni plesači nastavljaju nastupati i od pedeset godina. Većina ih najčešće rade u nekom od studija za suvremeni ples ili kao plesni pedagozi. Rijetki se plesači baleta uspiju zaposliti u baletu nekog kazališta.
Život plesača pun je stroge vježbe i samodiscipline. Zato su strpljenje, upornost i ljubav prema plesu najvažnije plesačeve osobine. Dobro zdravlje, tjelesna snaga i izdržljivost nužni su da se izdrže probe, nastupi i pretrpani rhtmoredi. Plesač mora iznad svega imati dobru gipkost, okretnost, koordinaciju, skladnost i lakoću pokreta, osjećaj za ritam i glazbu i kreativne sposobnosti da se izrazi pokretom. Kako većina plesača ne pleše samostalno, moraju funkcionirati kao dio tima. Moraju se suočiti s neizvjesnošću nestalna posla i odbijanjima na audicijama.
Vježbanje baleta počinje vrlo rano. Djevojčice najčešće počinju u između pet i osam godina u privatnim školama ili s učiteljima. Ozbiljniji trening počinje između desete i dvanaeste godine u nekoj od baletnih ili plesnih osnovnih škola. Formalni nastavak školovanja nude srednje plesne škole, koje imaju razne programe. Postoje škole za klasični balet, škola za ritmiku i ples te za folklor. Uvjeti upisa jesu završena osnovna plesna škola i uspjeh na razredbenom ispitu (provjera tjelesnih sposobnosti, osjećaja za ritam i plesa). Školovanje traje četiri godine. Škola za ritmiku i ples školuje plesne pedagoge i koreo-grafe. Plesači mogu nastaviti obrazovanje i u nekom od mnogih studija za suvremeni ples. Školovanje plesača vrlo je naporno, jer većina pohađa i običnu srednju školu i neku od plesnih škola.
Bavljenje plesom nužno obuhvaća razumijevanje glazbe, pa je blisko zanimanjima glazbenika (pjevača, instrumentalista, skladatelja i dirigenata), dok tjelesna aktivnost, stalno vježbanje i velik napor čine od plesača atleta. Ostala bliska zanimanja vežu se uz samo mjesto plesanja. To su glumci, scenografi, snimatelji, šminkeri, režiseri, menadžeri i drugi koji s plesačima surađuju. Plesnom su koreografu bliska razna umjetnička zanimanja.