Upozorenje
Sadržaji ovih stranica se ne obnavljaju, pa su mnogi podaci o zanimanjima zastarjeli. Ipak, kritičan korisnik može naći korisne informacije o svojim interesima i s njima povezanim zanimanjima. Aktualne informacije o zanimanjima i uvjetima rada treba dopuniti iz drugih izvora.
Fotografi snimaju ljude, povijesno važne događaje, različite geografske predjele. Time nas podsjećaju na ugodno provedene trenutke ili nam omogućuju da upoznamo ono što nismo mogli vidjeti. Promatrajući fotografije, saznajemo o ljudima koji žive u drugim dijelovima svijeta, o zanimljivim događajima iz povijesti, o sićušnim organizmima nevidljivima ljudskom oku. Fotografija nam otkriva događaj koji je trajao tek nekoliko djelića sekunde, kao što je pobjeda u trčanju na sto metara, ili onaj koji traje i po nekoliko tjedana, kao što je razvoj cvijeta. U znanosti fotografija pomaže upoznavanju različitih procesa koji su tema znanstvenih ispitivanja. Često se koristi i u reklami, novinarstvu, policijskim doku-mentacijama. Umjetnička je fotografija zasebna grana umjetnosti. Fotografi se služe fotoaparatima, filmovima, uređajima za osvjetljivanje i filtrima. Moraju dobro poznavati načela njihova funkcioniranja, kako bi pravilnim rukovanjem postigli željene učinke. Poznavanje kompozicije slike, načina i dužine izlaganja filma svjetlu te brojnih metoda osvjetljavanja omogućuje im da naglase najdojmljiviji dio fotografije i da u gledatelju izazovu različite osjećaje. Prema onomu što fotografiraju, razlikujemo portretiste, fotoreportere i komercijalne fotografe. Portretisti fotografiraju ljude i posebne događaje u njihovim životima, kao što su rođendani, vjenčanja, promocije. Oni moraju znati kako da što bolje smjeste onoga koga slikaju i kako da fotografijom izazovu osjećaj ugode. Fotoreporteri fotografiraju za novine i časopise. Moraju vješto pronalaziti i snimati zanimljive situacije, najčešće s područja politike i sporta. Važno je da su okretni i da mogu brzo reagirati kada treba snimiti neku scenu te da fotografiju mogu brzo razviti. Komercijalni fotografi najčešće fotografiraju ilustrativne fotografije za reklame, knjige, časopise, plakate. Slikaju različite predmete, ovisno o želji naručioca: to mogu biti složeni strojevi, odjeća visoke mode, ljudi, scene iz prirode. Oni snimaju na različitim mjestima i moraju biti upoznati s različitim tehnikama fotografiranja. Fotografi katkada rade i kao predavači, umjetnički kritičari i kustosi u muzejima. Umjetničkom se fotografijom bavi tek malen broj fotografa. Nakon snimanja fotografi razvijaju filmove i izrađuju fotografije. Tada mogu dodatno oblikovati fotografiju: odrediti njezinu veličinu, promijeniti kompoziciju, izraziti kontrast. Fotografije se danas izrađuju na dva načina: standardnim postupkom razvijanja fotografija i modernim kompjutorskim programima. Standardni postupak razvijanja fotografija provodi se u mračnim prostorijama osvijetljenim samo crvenim svjetlom, uz upotrebu aparata za razvijanje filmova, kemi-kalija, papira za razvijanje slika. Fotografi određuju dužinu izlaganja svake pojedine fotografije svjetlu i tekućinama za razvijanje. Katkada već snimljenu fotografiju dodatno retuširaju ili ispravljaju. Retuširanje zahtijeva preciznost i strpljivost i, dakako, mirne ruke. Fotografije, naposljetku, suše, za što moraju osigurati primjerenu prostoriju u kojoj nema prašine i ljudi. Ipak, ovakav postupak razvijanja fotografija sve se više napušta: kompjutorska tehnologija našla je primjenu i u fotografskim studijima. Digitalna fotografija (nastala bilo kao obična fotografija koja je potom skenerom prebačena u binarni format, bilo kao odmah binarno zapisana fotografija) u memoriji se računala obrađuje: fotograf može mijenjati boje, dimenzije, kontraste, dodavati zakrivljenja, retuširati je. Gotova fotografija ispisuje se kvalitetnim pisačima. Premda ne omogućuje izradbu vrhunskih umjetničkih fotografija, ovakav postupak omogućuje brzo i kvalitetno preoblikovanje fotografija i jednostavno komponiranje fotografije i teksta. Budući da se tekstovi za tisak sve češće pripremaju kompjutorski, mnogi fotografi – a pogotovo fotoreporteri – danas se služe kompjutorskim programima za obradu fotografija.
Radni uvjeti u kojima fotografi rade uvelike ovise o poslovima koje obavljaju i o mjestima na kojima su zaposleni. Kada razvijaju filmove, rade u zatvorenom, u dodiru s kemikalijama. Kada fotografiraju, mogu biti u zatvorenim prostorijama, ali i na otvorenom, ovisno o onomu što slikaju. Posao uglavnom obavljaju stojeći, bez velikog fizičkog naprezanja. Oni koji rade kao portretisti u fotografskim studijima imaju propisano radno vrijeme, najčešće u smjenama. Uglavnom rade u zatvorenim prostorima, iako katkada odlaze i na specijalna snimanja, kao što su velika slavlja i zabave. Oni koji rade u novinama, kao fotoreporteri, često putuju i imaju radno vrijeme određeno konkretnim radnim zadacima. Moraju biti nazočni na događajima koje glavni urednik smatra važnim, pa nerijetko imaju malo vremena za sebe. Radno vrijeme komercijalnih fotografa nije vezano za vanjske događaje, nego ga oni određuju sami. Ipak, ono najčešće nije u smjenama, nego ovisi o rhtmoredima snimanja.
Za fotografe je važno da su kreativni i da imaju razvijen smisao za lijepo. Poželjno je da budu strpljivi i da vole poslove u kojima se traži preciznost. Moraju biti normalna vida, ali je važno da dobro rhtmoznaju nijanse i svjetline boja. Oni koji portretiraju ljude trebaju voljeti rad s ljudima, a poželjno je i da su komunikativni i ljubazni. Fotoreporteri moraju biti okretni i spretni, jer često moraju brzo reagirati. Zato je važno i da su zdravi i u dobroj tjelesnoj formi. Poželjno je da su samosvjesni i uporni, kako bi mogli snimiti sve što se od njih očekuje. Komercijalni fotografi moraju imati vrlo izražen umjetnički smisao. Oni moraju biti strpljivi, kako bi bili spremni i po nekoliko puta ponoviti fotografiranje nekog objekta. Važno je da pomno biraju kompoziciju i boje, kako bi fotografija bila što ljepša i dojmljivija.
Fotografi se školuju u stručnim obrtničkim školama, po trogodišnjem programu. Uče o osnovama fotografije – o kompoziciji, svjetlu, uvjetima fotografiranja – ali veliku pozornost posvećuju i tehnologiji razvoja fotografije. O fotografiji se, također, može učiti u srednjim školama za primijenjenu umjetnost. Njihov program pokriva slične elemente poput programa stručnih obrtničkih škola, iako se veći naglasak stavlja na umjetnički izraz same fotografije. Od visokih učilišta za bavljenje fotografijom pogodan je grafički smjer Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji uz ostale tehnike grafičkog dizajna dio programa posvećuje fotografiji, te Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na kojem se fotografija predaje kao zaseban kolegij. Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu nudi program za osposobljavanje snimatelja. Kako su sličnosti fotografa i snimatelja velike, ovaj studij za fotografe nudi zanimljiv program. Međutim, zbog velike konkurencije prilikom upisa, malen je broj kandidata koji ga uspiju upisati. Ipak, važno je naglasiti da uspješno bavljenje fotografijom ne zahtijeva nužno i naobrazbu s tog područja. Poput dizajnera i raznih umjetnika, prilikom zapošljavanja ili drugih oblika suradnje važna je zbirka dosadašnjih radova, na osnovi koje se procjenjuje uspješnost pojedinog fotografa.
Fotografi se mogu zaposliti na mnogim radnim mjestima: to mogu biti fotografski studiji, novine, izdavačke kuće, televizijski centri, reklamne agencije. Zaposleni fotografi snimaju po narudžbi, a uvjeti rada i zarade ovise o objektima snimanja, tvrtki u kojoj su zaposleni i o njihovu statusu. Fotografi mogu biti i samostalna profesija. Oni sami odabiru što će i kada fotografirati, a potom gotove fotografije nude potencijalnim kupcima. Takav je posao pogodan za poznate fotografe, koji će, zbog svoje kvalitete i popularnosti, naći niz atraktivnih, dobro plaćenih poslova. Njihove fotografije vrlo su cijenjene i često postižu visoku cijenu.
Fotografu je blisko zanimanje snimatelja. I fotografi i snimatelji snimaju ljude, događaje i predjele. Razlikuju se prema opremi kojom se koriste, ali je ipak sličnost s njima velika. Dapače, mnogi se snimatelji bave i fotografijom. Iako postoje tek male sličnosti, može se reći da su, zbog prirode svoga posla, fotografima bliska zanimanja osobnih usluga, komunikacijska i umjetnička zanimanja. Portretisti su donekle slični frizerima, kozmetičarima, pedikerima. Svi oni rade kako bi pojedincu pružili svoje usluge, pa je za sve njih važno da budu ljubazni, uslužni i pouzdani. Fotoreporteri su djelomično slični novinarima: i jedni i drugi moraju biti dobro upućeni u aktualna zbivanja i svoj posao moraju obaviti brzo, kako bi informacija – fotografija ili članak – pravodobno stigli do korisnika. Komercijalni fotografi slični su grafičkim dizajnerima i likovnim umjetnicima. Da bi bili uspješni u svom zanimanju, svi oni moraju imati izražen umjetnički smisao i moraju poznavati osnove vizualne komunikacije. S druge strane, razvijanje fotografija ima sličnosti i s poslovima kemijskih laboranata, metalurških tehničara i raznih zanimanja u grafičkoj industriji.